Sol može lako izazvati pravu ovisnost. Želja za slanom hranom može biti bezazlena, ali može upućivati i na neke probleme sa zdravljem. Liječnici upozoravaju da bi ekstremna žudnja za svim slanim, od kiselih krastavaca do čipsa, mogla nagovijestiti rijedak i smrtonosan zdravstveni poremećaj.
Petnaestogodišnja djevojka iz Toronta primljena je u bolnicu nakon što je mjesecima patila od neobjašnjivih simptoma, koji su uključivali jake vrtoglavice, umor, dehidraciju i neutaživu želju za slanim grickalicama. Tek kada je liječnik primijetio njen neobično preplanuli ten i tamne mrlje ispod jezika, postalo je jasno da su joj nadbubrežne žlijezde prestale raditi, što je bio znak potencijalno kobnog zdravstvenog stanja, piše Daily Mail.
Na kraju joj je dijagnosticirana Addisonova bolest, poremećaj zbog kojeg nadbubrežne žlijezde ne proizvode dovoljno hormona za regulaciju ključnih minerala i hormona u tijelu, što dovodi do mučnine, bolova u trbuhu, gubitka težine, povećane potrebe za solju i tamnih mrlja na koži - hiperpigmentacije. Bolest se može kontrolirati hormonskom nadomjesnom terapijom, ali može dovesti i do smrti ako se ne liječi. Addisonova bolest remeti osjetljivu ravnotežu hormona u tijelu, kao i natrija i kalija – dva vitalna minerala koji pomažu u regulaciji krvnog tlaka, rada mišića i bubrega te hranjivih tvari u stanicama.
Kada je mlada kanadska pacijentica došla kod liječnika, njezina razina natrija bila je oko 130 mmol/L, unatoč tome što je u to vrijeme znala odjednom pojesti nekoliko staklenki kiselih krastavaca, velike količine čipsa, a obroke je doslovno "zalijevala" solju.
Normalne razine natrija kreću se od 136 do 145 mmol/L, što je neophodno za regulaciju količine vode u stanicama i oko njih te za generiranje električnih signala između živaca, omogućavajući komunikaciju između mozga i ostatka tijela. Procjenjuje se da 80 posto pacijenata s Addisonovom bolešću osjeća žudnju za soli jer bolest uzrokuje gubitak prekomjerne količine natrija putem urina.
Normalne razine kalija kreću se od 3,5 do 5,2 mmol/L, ali razina kod spomenute pacijentice dosezala je najvišu vrijednost od 5 mmol/L. Prekomjerna količina kalija u krvi remeti ključne električne impulse koji reguliraju otkucaje srca. Zbog toga srce postaje sklono abnormalnoj električnoj aktivnosti koja povećava rizik od po život opasnog nepravilnog srčanog ritma.
Specijalist interne medicine, koji je liječio djevojku, primijetio je njezinu preplanulost unatoč tome što je bila jesen. To ga je potaknulo da izvrši temeljitiji fizički pregled, a tada je primijetio hiperpigmentaciju na dnu pacijentičinog jezika, karakteristični znak Addisonove bolesti. Uz ove promjene osobe oboljele od Addisonove bolesti imaju i simptome poput gubitka apetita, sniženog krvnog tlaka, vrtoglavice pri stajanju, neobjašnjivog gubitka težine, bolova u mišićima i mučninu.
Kako nastaje Addisonova bolest i kako se liječi
Addisonova bolest nastaje kada nadbubrežne žlijezde ne rade ispravno. Ove višeslojne žlijezde nalaze se na vrhu bubrega i svaki sloj proizvodi drugačiji ključni hormon. Prvi, gornji slojevi proizvode aldosteron, hormon koji signalizira bubrezima da zadrže natrij, a otpusti kalij putem urina. Kada nadbubrežne žlijezde ne proizvode dovoljno aldosterona, natrij koji u tijelo uđe preko slanih grickalica jednako se brzo otpušta u obliku urina, ostavljajući osobu dehidriranom, izrazito ošamućenom, žednom i s povećanom potrebom za solju.
Drugi sloj proizvodi kortizol, koji se obično naziva hormonom stresa. Pomaže u regulaciji šećera u krvi, krvnog tlaka i pomaže tijelu da se nosi sa stresom. Nedostatak može uzrokovati mučninu, bolove u trbuhu, gubitak težine i hiperpigmentaciju. Addisonova bolest također utječe na treći sloj, koji inače proizvodi DHEA i androgene steroide, preteče hormona koji se u jajnicima pretvaraju u ženske hormone, a u testisima u muške hormone.
Addisonova bolest može biti smrtonosna ako se ne otkrije ili ne liječi, ali se može kontrolirati hormonskom nadomjesnom terapijom za normalizaciju razina aldosterona i kortizola. Bez liječenja, simptomi mogu napredovati do opasne neravnoteže elektrolita, povećane razine kalija i u konačnici i do otkazivanja organa. Ovo zdravstveno stanje obično je posljedica autoimunog poremećaja, koji se javlja kada tijelo okrene vlastiti imunološki sustav protiv sebe. Kod Addisonove bolesti, tijelo posebno napada vanjski dio vlastitih nadbubrežnih žlijezda.
U razvijenim zemljama autoimuna bolest uzrok je osam do devet od svakih deset slučajeva Addisonove bolesti. Tuberkuloza je najčešći uzrok Addisonove bolesti diljem svijeta, ali tuberkuloza je općenito rijetka. Ostali, ne tako česti uzroci Addisonove bolesti uključuju povijest infekcija, osobito HIV-a i gljivičnih infekcija, teška krvarenja u nadbubrežnim žlijezdama, stanice raka koje migriraju u nadbubrežne žlijezde iz drugih dijelova tijela, kirurško uklanjanje nadbubrežnih žlijezda i određene genetske mutacije.
Addisonova bolest je rijetka, ukupan broj osoba pogođenih ovim stanjem kreće se od 4 do 11 na 100 000 ljudi, a najčešće se javlja među ženama srednje dobi. Autoimune bolesti općenito su češće kod žena.
