Noćne more i halucinacije mogu biti rani znakovi upozorenja za početak autoimune bolesti ili njezino pogoršanje, pokazuje novo istraživanje.
“Dugi niz godina razgovarao sam o noćnim morama sa svojim pacijentima s lupusom i mislio sam da postoji veza s njihovom aktivnošću bolesti. Ovo istraživanje pruža dokaze za to”, rekao je u izjavi autor studije David D'Cruz s King's Collegea u Londonu, piše NY Post. Autoimune bolesti pogađaju oko 10 posto svjetske populacije, od čega 13 posto žena i sedam posto muškaraca. Riječ je o bolesti u kojoj imunološki sustav greškom napada zdravo krivo, a postoji više od 80 vrsta autoimunih bolesti, uključujući reumatoidni artritis, Crohnovu bolest i psorijazu, prema Sveučilištu u Oxfordu.
Ova studija — objavljena ovaj tjedan u eClinicalMedicine — fokusira se na lupus, stanje koje može uzrokovati upalu u cijelom tijelu. Istraživači su ispitali 676 ljudi s lupusom o vremenu pojave 29 neuroloških i mentalnih simptoma kao što su depresija, halucinacije i gubitak ravnoteže. Autori studije intervjuirali su dodatne pacijente s lupusom kako bi saznali kako su se njihovi simptomi pojavili kad im se bolest pogoršala.
Tri od pet pacijenata izjavilo je da su imali poremećen san, a trećina njih je rekla da se ovaj simptom pojavio više od godinu dana prije pojave lupusa. Gotovo jedan od četiri sudionika imao je halucinacije, iako se za većinu tih ljudi halucinacije nisu pojavile sve do početka bolesti ili kasnije.
Halucinacijama su često prethodile "živopisne i mučne" noćne more - ljudi su u snovima bili napadnuti, zarobljeni, zgnječeni ili su imali osjećaj kao da padaju. Ljudi su više oklijevali govoriti o svojim halucinacijama sve dok ih istraživači nisu počeli nazivati "dnevnim morama". Jedan od pacijenata opisao je da se tijekom tih halucinacija osjeća dezorijentirano, poput Alise u zemlji čudesa, piše NY Post.
Autori studije naglasili su važnost ranog prepoznavanja ovih simptoma kako bi se spriječila pogrešna dijagnoza. Ne postoji lijek za lupus, ali simptomi i upala mogu se kontrolirati lijekovima i promjenama načina života.
"Važno je da liječnici razgovaraju sa svojim pacijentima o ovim vrstama simptoma i ulože vrijeme na zapisivanje individualnog napredovanja simptoma kod svakog pojedinca", rekla je glavna autorica dr. Melanie Sloan, s Odjela za javno zdravstvo i primarnu njegu na Sveučilištu u Cambridgeu.
Dodala je da pacijenti često znaju koji su simptomi loš znak da će se njihova bolest pogoršati, ali da oni sami, pa i liječnici, često oklijevaju razgovarati o mentalnom zdravlju i neurološkim simptomima, osobito ako ne shvaćaju da oni mogu biti dio autoimunih bolesti.
