Učestalost obavljanja velike nužde mogla bi utjecati na mnoge druge zdravstvene čimbenike, pokazuje nova studija.
Učestalost obavljanja velike nužde utječe na puno više tog od samo nadutosti. Također može utjecati na vaš crijevni mikrobiom i rizik od kroničnih bolesti, pokazalo je novo istraživanje, piše CNN.
Čini se da crijevne bakterije koje probavljaju vlakna, naprimjer, rastu kod sudionika koji vrše veliku nuždu jednom ili dva puta dnevno, prema studiji objavljenoj u časopisu Cell Reports Medicine. Ali broj bakterija povezanih s gornjim dijelom gastrointestinalnog trakta ili fermentacijom proteina bio je povećan kod onih s proljevom ili zatvorom.
Autori su također otkrili da su mlađi ljudi, žene i sudionici s nižim indeksom tjelesne mase imali rjeđu stolicu.
"Mnogi ljudi s kroničnim bolestima, uključujući Parkinsonovu bolest i kroničnu bubrežnu bolest, navode da su imali zatvor godinama prije dijagnoze", rekao je viši autor studije, dr. Sean Gibbons, koji je izgubio članove obitelji zbog Parkinsonove bolesti.
"Međutim, nejasno je jesu li ove učestalosti pražnjenja crijeva tj. odstupanja od uobičajenog, pokretači bolesti ili jednostavno posljedica bolesti", dodao je putem Gibbons, izvanredni profesor na Institutu za sistemsku biologiju u Seattleu.
Ova dilema je ono što je motiviralo istraživače da prouče povezanost između učestalosti pražnjenja crijeva i genetike, mikrobioma crijeva, kemije krvne plazme i krvnih metabolita — malih molekula koje sudjeluju u metabolizmu i produkata metabolizma — kako bi procijenili utječe li uzorak negativno na tijelo prije dijagnoze bolesti, rekao je Gibbons.
Autori su ispitali podatke o zdravlju i načinu života više od 1400 zdravih odraslih osoba koje su sudjelovale u znanstvenom wellness programu Arivalea, tvrtke za zaštitu potrošača koja je djelovala od 2015. do 2019. u Seattleu. Sudionici, od kojih su gotovo 83 % bili bijelci, odgovorili su na upitnike i pristali na uzorkovanje krvi i stolice.
Učestalost pražnjenja crijeva koju su sami prijavili podijeljena je u četiri skupine: konstipacija (jedno ili dva pražnjenja crijeva tjedno), niska normalna (tri do šest tjedno), visoka normalna (jedna do tri dnevno) i proljev.
Autori su također otkrili da je nekoliko metabolita u krvi i kemija krvne plazme povezano s različitim učestalostima. Nusprodukti fermentacije proteina kao što su p-krezol-sulfat i indoksil sulfat, za koje se zna da uzrokuju oštećenje bubrega, povećani su kod sudionika koji su patili od zatvora. Razine indoksil sulfata u krvi također su povezane sa smanjenom funkcijom bubrega. Kemijski učinci povezani s oštećenjem jetara bili su viši kod ljudi s proljevom, koji su također imali više upala.
Autori vjeruju da su njihova otkrića "preliminarna potpora za uzročnu vezu između učestalosti pražnjenja crijeva, metabolizma crijevnih mikroba i oštećenja organa", navodi se u priopćenju za javnost.
"Ono što mi je uzbudljivo u vezi s ovom studijom jest to što već dugo znamo za vezu između zatvora i kronične bolesti bubrega, ali potencijalni mehanizmi nikada nisu bili dobro shvaćeni", rekao je dr. Kyle Staller, direktor Laboratorija za gastrointestinalni motilitet u Massachusetts General Hospital i izvanredni profesor medicine na Harvard Medical School.
Razumijevanje zdravlja crijeva
"Ovdje postoje neka važna ograničenja zbog kojih se nalazi ne mogu skroz povezati s prosječnom osobom", rekao je Staller, uključujući to da studija ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Podaci proizlaze iz sudionika proučavanih u jednom vremenskom trenutku, tako da bi drugi čimbenici mogli biti u igri. Također je moguće da mikrobiom crijeva osobe utječe na učestalost pražnjenja crijeva.
Učestalost pražnjenja crijeva također nije idealan pokazatelj funkcije crijeva, rekao je. "Znamo da se normalna učestalost pražnjenja crijeva kreće od (tri) pražnjenja crijeva tjedno do (tri) pražnjenja crijeva dnevno, ali najbolji pokazatelj koliko brzo se stvari kreću kroz naša crijeva je oblik stolice", dodao je Staller. “Odnosno, kada su stolice tvrđe, one su dulje stajale u debelom crijevu — što nazivamo duljim tranzitnim vremenom. Kada je stolica mekša, situacija je obrnuta. Stoga bi idealniji pokazatelj crijevne funkcije bila konzistencija stolice, a ne učestalost”, objasnio je.
Dodatno, mnoga otkrića temelje se na skupini s niskom do normalnom učestalošću pražnjenja crijeva - tri do šest puta tjedno - s nekoliko onih koji su imali zatvor ili proljev, kažu stručnjaci.
Štoviše, bakterijske vrste u stolici sudionika otkrivene su vrstom tehnologije koja ukazuje samo na veću skupinu ili rod kojem bakterija pripada, a ne na određenu vrstu, dodao je.
Sudionici s općenito normalnom učestalošću pražnjenja crijeva također su imali značajne razlike u načinu života, kao što je konzumiranje više voća i povrća, bolja hidracija i više tjelovježbe, rekla je dr. Rena Yadlapati, profesorica na odjelu gastroenterologije na Kalifornijskom sveučilištu San Diego koja nije bila uključena u studiju.
Što se tiče potencijalnih procesa koji stoje iza hipoteze studije, prethodni rad je utvrdio da crijevni mikrobi prolaze kroz fermentaciju vlakana i proteina, ovisno o vremenu prolaza kroz crijeva, rekao je Gibbons.
“Tijekom normalnih vremena tranzita (normalni BMF-ovi), crijevni mikrobi fermentiraju prehrambena vlakna u zdrave organske kiseline koje održavaju crijevnu homeostazu. Međutim, ako stolica predugo ostane u crijevima (konstipacija), mikrobima počinje nedostajati vlakana i prelaze na fermentaciju proteina (i jedu naš sloj sluzi, koji je također bogat proteinima)," dodao je Gibbons. Fermentacija proteina u crijevima dovodi do nastanka otrovnih spojeva koji se nalaze u krvi.
Sve u svemu, mnogi podaci potječu od ljudi koje bi liječnici smatrali normalnima, a nema dovoljno osoba s istinskim zatvorom na temelju kojih se mogu izvući konkretniji zaključci, objasnio je Gibbons.
Ono što je još važnije, dodao je, jest činjenica da je studija ponovno potvrdila sposobnost prehrambenih čimbenika da utječu na rad crijeva. Razumijevanje stručnjaka o interakcijama između rezidentnih crijevnih bakterija i tjelesnih funkcija je sve veća, rekao je Staller.
