Amerikanka Jackie Duda (61) morala je uzeti 11 godina dugu pauzu od fitnessa, karijere i svega što joj je donosilo radost zbog raznih bolesti koje su uzrokovale komplikacije. No, na prijedlog liječnice otišla je na plivanje koje joj je pomoglo da ponovno pronađe sebe i osjeća manje bolova.
Jackie boluje od Crohnove bolesti, Ehlers–Danlosov sindroma (rijetka bolest vezivnog tkiva koja uzrokuje pretjeranu pokretljivost zglobova, pretjeranu rastezljivost kože i krhka tkiva) te sindroma postularne ortostatske tahikardije (stanje koje uzrokuje ubrzan rad srca, vrtoglavicu i umor prilikom ustajanja iz ležećeg u stojeći položaj). Ove tri bolesti djelovale su na njezin živčani sustav i osjećala se iscrpljeno te je godinama morala koristiti mobilni skuter kako bi se kretala.
Zamalo je umrla
Osim već postojećih bolesti, Jackie je za The Healthy opisala trenutak zbog kojeg je 2021. godine skoro umrla. "Osjećala sam neopisivi bol u lijevom kuku, ekstremni umor, imala sam visoku temperaturu te sam završila na respiratoru. Liječnici su morali podići moj krvni tlak kako bi me helikopterom prebacili u centar za traume", prisjetila se Jackie.
Nedijagnosticirani divertikulitis probio je njeno debelo crijevo što je uzrokovalo sepsu te septički šok. Kako bi ju liječnici uspjeli spasiti, morali su izvaditi trećinu njezinog debelog crijeva te je dobila privremenu kolostomu za odstranjivanje otpadnih tvari kako bi njena unutrašnjost mogla zacijeliti.
"Moje tijelo je bilo uništeno. Bila sam toliko slaba da nisam mogla podići telefon. Moji mišići su nestali te sam morala ponovno učiti hodati. Koža mi je visila s udova poput mokrog tijesta za lazanje. Pola tog ljeta provela sam u bolnici, svaki dan sam plakala i imala noćne more", rekla je, dodajući kako je zbog svega razvila posttraumatski stresni poremećaj.
Gotovo sedam mjeseci nakon te hitne operacije, liječnici su uspješno vratili njezino debelo crijevo na mjesto. No, nakon što je preživjela sepsu, Jackie se osjećala kao da stalno bježi od smrti.
Ilustracijska fotografija
Ipak, dva mjeseca kasnije, početkom 2022. krenula je na fizikalne terapije te joj je liječnica preporučila terapiju vodom. Odlučila je to isprobati jer je htjela ponovno biti aktivna, a terapija vodom je zvučala nježno te je svaki drugi dan bila u bazenu. Jedna od njezinih fizioterapeutkinja Maddy Zetlmeisl objasnila je da je terapija vodom odlična aerobna vježba za pojedince koji nisu dugo vježbali.
Jackie je u tom trenutku imala samo 53 kilograma i nedostajalo joj je mišićne mase, zbog čega imala nisko samopouzdanje. No, odjenula je kupaći kostim i uz pomoć fizioterapeuta je počela hodati, marširati i raditi čučnjeve u vodi. "Bila sam zadivljena i osjećala sam se veličanstveno jer nisam osjećala bol", opisala je Jackie.
Zbog plivanja je ponovno imala snage
Jackie je dva mjeseca išla na fizikalnu terapiju. U bazenu je počela koristiti i bučice i dasku za plivanje. No, priznala je da se tada osjećala umorno već nakon jednog kruga. Ipak, nakon što je završila s fizikalnom terapijom, odlučila je sama ići na bazene. I dalje je radila iste vježbe kao i na fizikalnoj terapiji, ali je, promatrajući druge kako plivaju, odlučila da je vrijeme da se i sama u tome okuša.
Kupila je naočale i kapu za plivanje, čepiće za nos i uši te disalicu koja joj je olakšala disanje jer je zbog Ehlers–Danlosov sindroma znala imati problema s vratom i ramenima. Kada je izašla iz bazena, bila je ponosna na sebe i otkrila je da se zbog plivanja osjeća mirnije. “Aerobna vježba oslobađa neurotransmitere u mozgu koji oslobađaju serotonin, što ljude čini sretnijima. Hidrostatski tlak pomaže smanjiti bol i otekline te potiče cirkulaciju. Povećan protok krvi oslobađa endorfine, koji su prirodni lijekovi protiv bolova", objasnio je za The Healthy fizioterapeut Albert Recio.
Sve te prednosti osjetila je i Jackie te su je manje boljele kosti i zglobovi i bilo joj je lakše disati. Osim toga, plivanje poboljšava kardiovaskularni sustav i dovodi više kisika u kosti i druga područja koja zacjeljuju.
Nakon prvih šest tjedana terapije, Jackie je počela hodati na otvorenom, te je postepeno mogla prehodati gotovo pet kilometara. Tijekom hodanja, nosila je steznik za trbuh kako bi njezina jezgra bila stabilnija. "Danas mogu prehodati i više od šest kilometara i to bez steznika", rekla je Jackie.
Trenutno pliva šest do osam kilometara tjedno, a prije plivanja diže utege. Jackie voli što se može kretati bez napora, a bol ne osjeća satima nakon vježbanja. Osim toga, njezina jezgra, bicepsi, kvadricepsi i listovi ponovno su ojačali, a njezini otkucaji srca u stanju mirovanja pali su sa 70 na 60. Bolje i spava što pomaže njezinom tijelu da se regenerira, a čak i njena kosa i koža izgledaju zdravo.
