Ako imate dijabetes, znate da su proteini ključni za stabilizaciju šećera u krvi. No, postoje dokazi koji upućuju na to da previše proteina, posebno životinjskog podrijetla, povećava rizik od bolesti bubrega.
Međutim, pokazalo se da biljni proteini sprječavaju ili usporavaju pad funkcije bubrega. Ipak, dokazi su neuvjerljivi, a Inicijativa za kvalitetu ishoda bolesti bubrega iz 2022. navodi da nema dovoljno uvjerljivih dokaza za preporuku jedne vrste proteina u odnosu na drugu.
Zbog toga Inicijativa sve tipove proteina svrstava u jednu grupu i preporučuje da osobe s dijabetesom ili bolešću bubrega koje nisu na dijalizi ograniče unos proteina na 0,8 g/kg dnevno. Ovo je također opća preporuka za osobe bez dijabetesa, iako ta preporuka može biti preniska za neke ljude, piše Eating Well.
Istraživači iz Tajvana željeli su pobliže proučiti proteine i aminokiseline - gradivne blokove proteina - i njihovu povezanost s dijabetičkom nefropatijom. Svoje nalaze objavili su u časopisu Nutrients.
Kako je provedena ova studija?
Istraživači su regrutirali 378 sudionika s dijabetesom tipa 2, a polovica su bile žene s prosječnom dobi od 63 godine. Na temelju testova urina, sudionici su podijeljeni u dvije skupine: oni s dijabetesom i oni s dijabetičkom nefropatijom. Od 378 sudionika, 237 je kategorizirano kao osoba s dijabetesom bez bolesti bubrega, a 141 je ispunjavao kriterije za bolest bubrega.
Kroz strukturirane intervjue s dijetetičarima, sudionici su na početku ispunjavali 24-satne upitnike o prehrani i učestalosti konzumiranja hrane. Iz njihovih odgovora izračunata je količina i vrsta proteina koje su jeli. Zatim su svrstani u jednu od tri kategorije na temelju konzumacije proteina: manje od 0,8 grama po kilogramu idealne tjelesne težine (skupina 1), 0,9-1,2 g/kg (skupina 2) i više od 1,3 g/kg (skupina 3).
Također su na početku zabilježeni demografski podaci poput dobi, spola, trajanja dijabetesa i uzimanja lijekova, zajedno s indeksom tjelesne mase (BMI) i opsegom struka. Izmjeren im je krvni tlak, a krvne pretrage su provedene za glukozu natašte te za HbA1c, ukupni kolesterol, trigliceride, kreatinin, ureu u krvi i mikroalbuminuriju. Izračunati su omjer albumina i kreatinina u urinu (UACR) i procijenjena brzina glomerularne filtracije (eGFR), a oba su pokazatelji za probir na bolest bubrega.
Što su istraživači otkrili?
Skupina 1, koja je imala najniži ukupni unos proteina, također je imala najnižu prosječnu procijenjenu brzinu glomerularne filtracije (eGFR) (78), a slijede skupina 2 (85) i skupina 3 (87). Tipično, normalna eGFR je 90 ili više, a 89 do 60 ukazuje na blagi gubitak funkcije bubrega.
Razina kreatinina u serumu u skupini 1 također je ukazivala na nižu funkciju bubrega te su imali i najviše razine glukoze u krvi natašte, HbA1c (prosjek glukoze u krvi tijekom tri mjeseca) i mikroalbumina (UACR).
Istraživači su zatim razložili vrste proteina na aminokiseline. Aminokiseline su ono od čega su proteini napravljeni. Postoji 20 primarnih aminokiselina potrebnih ljudima, od kojih je devet esencijalnih aminokiselina. Esencijalne su jer ih moramo dobiti iz hrane, budući da ih naša tijela ne mogu proizvesti.
Nakon provedenih statističkih analiza, pokazalo se da je veći ukupni unos proteina, kao i veći unos određenih aminokiselina - aminokiselina razgranatog lanca (BCAA), aromatskih (AAA) i ketogenih aminokiselina - neovisno povezan s nižim rizikom od dijabetičke nefropatije. Posebno su leucin i lizin, dvije esencijalne aminokiseline, bile najsnažnije povezane s nižim rizikom od dijabetičke nefropatije.
Istraživači su zaključili da za pacijente s kroničnom bolešću bubrega koji nisu ovisni o dijalizi, uz preporučeni ukupni unos proteina, treba uzeti u obzir i ravnotežu aminokiselina. Predlažu da bi suplementacija aminokiselinama razgranatog lanca i histidinom, te ograničenje tirozina, metionina i glutaminske kiseline - svih aminokiselina koje se nalaze u većim koncentracijama u mesu - mogle poslužiti kao prehrambene strategije za podršku funkciji bubrega.
Kako se ovo primjenjuje na stvarni život?
Autori studije napominju da se njihovi nalazi podudaraju s prethodnim studijama, što sugerira da ketogene aminokiseline, posebno leucin i lizin, mogu pomoći u zaštiti od dijabetičke nefropatije. Iako se nalaze u mnogim namirnicama, leucin i lizin se najviše nalaze u:
- Mliječnim proizvodima poput mlijeka, jogurta i sira
- Ribama i morskim plodovima
- Mahunarkama
- Sjemenkama i orašastim plodovima
- Mesu poput svinjetine, piletine, puretine, divljači, bizona i nemasne govedine
- Sojinim proizvodima poput tempeha, tofua i edamamea
- Jajima
- Cjelovitim žitaricama poput kvinoje, heljde i amaranta
Dakle, to je mješavina životinjskih i biljnih proteina koji sadrže ove esencijalne aminokiseline. Bez obzira imate li dijabetes ili ne, važno je uključiti raznoliku hranu bogatu proteinima, a biljnim proteinima svakako vrijedi dati prioritet, jer često sadrže vlakna i zdrave masti.
Ako imate dijabetes i teško vam je održavati zdravu razinu šećera u krvi, razmislite o količini proteina koju unosite. Vlakna su još jedan važan nutrijent za kontrolu šećera u krvi, a još bolje djeluju kada se kombiniraju s proteinima. Mnogi izvori biljnih proteina ponudit će oba ta nutrijenta. Kombiniranje životinjskih proteina s biljnim još je jedan odličan način za unos proteina i vlakana. Na primjer, jogurt s voćem i orašastim plodovima ili tuna s povrćem su zasitne i ukusne opcije.
