Tijekom određenog doba dana, neki ljudi s demencijom mogu postati zbunjeniji i dezorijentiraniji, a riječ je o sindromu zalazećeg sunca.
"Tipično će ljudi početi osjećati simptome kasno poslijepodne, rano navečer, u vrijeme kada sunce zalazi", rekla je za HuffPost neuropsihologinja April Krowel, koja se specijalizirala za procjenjivanje odraslih s neurološkim poremećajima.
Ponekad se simptomi javljaju prilično kasno navečer, dodao je dr. Victor Diaz, neurolog na Orlando Health Neuroscience Institute.
Otprilike jedna od pet osoba s demencijom iskusi sindrom zalazećeg sunca. Pogađa ljude s različitim oblicima demencije, poput Alzheimerove bolesti i demencije Lewyjevih tjelešaca, rekao je Diaz. "Epizode mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati, a u nekim slučajevima mogu se produžiti u noć".
Sindrom zalazećeg sunca nije nešto što osoba s demencijom može primijetiti kod sebe, dodala je Krowel. Obično su skrbnici ti koji primijete promjenu u ponašanju i mentalnom stanju svojih voljenih. Može se dogoditi u bilo kojoj fazi demencije, iako ima tendenciju dostići vrhunac u srednjim fazama demencije i smanjuje se kako bolest napreduje, prema kanadskom Alzheimerovom društvu.
Simptom je uznemirujući za osobu koja ga doživljava. “Oni ne znaju gdje su, gdje žive, ne osjećaju se sigurno, što u njima stvara tjeskobu koja može dovesti do nemira i razdražljivosti”, objasnila je Krowel. Također mogu imati poteškoća sa spavanjem, dodao je Diaz.
No, postoje načini za upravljanje ovim simptomima kako bi se osoba s demencijom osjećala opuštenije.
Zašto dolazi do sindroma zalazećeg sunca kod demencije?
Do danas nije identificiran jasan uzrok sindroma zalazećeg sunca. Neki istraživači vjeruju da to djelomično ima veze s poremećenim cirkadijalnim ritmom. Gotovo svako tkivo u tijelu slijedi cirkadijalni ritam, koji je unutarnji sat tijela. Ovaj proces prati ciklus dana i noći, kako bi pripremio tijelo za budnost danju i pospanost noću.
Kada je cirkadijalni ritam poremećen kod demencije, potencijalno može uzrokovati povećanu fizičku aktivnost osobe kasnije tijekom dana ili može ostati budna dulje nakon što sunce zađe. Rad iz 2020. navodi da cirkadijalni ritmovi mogu igrati ulogu u utjecaju na emocije i raspoloženja. Istraživači još uvijek pokušavaju točno odrediti što se točno događa u mozgu da utječe na cirkadijalni ritam kod demencije.
Osim navedenog, ako osoba ima popodnevni umor, bol, glad, neadekvatno izlaganje sunčevoj svjetlosti tijekom dana, tjeskobu, depresiju, nuspojave od lijekova, gubitak sluha ili oštećenje vida, to može povećati vjerojatnost da će doživjeti sindrom zalazećeg sunca.
Koji su znakovi sindroma zalazećeg sunca?
Dezorijentiranost i zbunjenost podupiru većinu drugih simptoma i ponašanja sindroma zalazećeg sunca. Kako dan završava, ljudi mogu postati nesigurni i zbunjeni o tome što se događa u njihovoj okolini.
“Na primjer, ako njihova obitelj priprema večeru, pacijent bi mogao pomisliti: 'Što ovi ljudi rade?' Oni ne razumiju aktivnost oko pripreme obroka”, rekao je Diaz. Oni također mogu osjećati da su na krivom mjestu. Zbog toga mogu postati uznemireni i nemirni. Osoba može postati tjeskobna, razdražljiva, uzrujana ili agresivna. Također može imati poteškoća s usnivanjem ili se budi tijekom noći, rekao je Diaz. "Osobe koje se brinu o njima bi mogle primijetiti da oboljeli lutaju noću, jer noću ne spavaju i dan mijenjaju s noći".
Simptomi se "različito pojavljuju od pacijenta do pacijenta, jer postoji više od jednog oblika demencije", primijetio je Diaz. Na primjer, vizualne ili slušne halucinacije češće su kod osoba s demencijom Lewyjevih tjelešaca.
Međutim, važno je naučiti razlikovati sindrom zalazećeg sunca od delirija jer simptomi mogu biti slični.
Delirij može značiti da osoba prolazi kroz stanje koje je kritično i u nekim slučajevima opasno po život, stoga je sposobnost identificiranja njegovog temeljnog uzroka ključna. “Dezorijentiranost u deliriju može značiti da je pacijent u kritičnom stanju. To može biti teška infekcija, sepsa, ozbiljan i iznenadan skok krvnog tlaka, vrlo visok šećer u krvi ili manifestacija moždanog udara kod starijih pacijenata,” rekao je Diaz.
Glavna razlika je da se sindrom zalazećeg sunca obično događa u vrijeme kada sunce zalazi ili u određeno doba dana, dok se delirij javlja iznenada u bilo koje doba dana, objasnio je Diaz. "Uglavnom, nakon što saznate što uzrokuje delirij, liječite ga ili ga stavite pod kontrolu, delirij će se povući", dodao je. Sindrom zalazećeg sunca ima tendenciju ponavljanja, iako postoje načini za ublažavanje simptoma kad se to dogodi.
Ako sumnjate da vaša voljena osoba ima delirij, Krowel je savjetovala da posjetite liječnika primarne zdravstvene zaštite ili potražite hitnu pomoć, ovisno o tome koliko su simptomi u to vrijeme ozbiljni.
Što može pogoršati sindrom zalazećeg sunca?
Diaz i Krowel podijelili su popis uobičajenih čimbenika koji mogu pogoršati sindrom zalazećeg sunca i savjete kako to olakšati.
Prije nego što s voljenom osobom prođete kroz ovaj popis, dobro je prvo provjeriti jesu li sve njene osnovne potrebe zadovoljene: Je li možda gladna? Žedna? Je li joj neudobno? Je li umorna? Možda je uznemirena zbog nezadovoljene potrebe, rekla je Krowel.
Nedostatak rutine i mijenjanje okoline
"Kada nemate nikakve rutine, premještate namještaj ili predmete uokolo, mijenjate njegovatelja oboljele osobe ili uvodite bilo koju novi promjenu, to osobu više dezorijentira", rekao je Diaz.
Krowel i Diaz savjetuju stvaranje stalne dnevne rutine, pridržavanje iste i minimiziranje promjena u životnom okruženju osobe. Ponesite sa sobom poznate, utješne predmete, poput obiteljskih fotografija, ako osoba ide na neko novo mjesto i izvan svoje uobičajene rutine, jer joj to može pomoći da se umiri i da se osjeća opuštenije, dodala je Krowel.
Određene vrste lijekova i vrijeme uzimanja lijekova
Narkotici i određeni psihotropni lijekovi mogu pogoršati simptome, rekao je Diaz. Općenito, psihotropni lijekovi kojih se treba kloniti uključuju antikolinergike i benzodiazepine. Ako je osobi potreban lijek za ublažavanje bola, Diaz je preporučio da se drži podalje od narkotika i da se obrati svom liječniku za alternative.
Diaz je također rekao da ponekad vrijeme i doziranje lijekova mogu pogoršati simptome sindroma zalazećeg sunca. Ako primijetite da se simptomi pogoršavaju, počnite pratiti lijekove koje osoba uzima, u koje ih vrijeme uzima, što radite drugačije i prijavite to liječniku primarne zdravstvene zaštite.
Možda bi bilo vrijedno pregledati lijekove kod liječnika kako bi bili sigurni da propisani lijekovi ne pogoršavaju simptome sindroma, dodala je Krowel.
Loše upravljanje bolom, stresom ili tjeskobom
Bol, stres i tjeskoba mogu pogoršati simptome sindroma zalazećeg sunca, rekla je Krowel. Pratite bilo kakve znakove da oboljela osoba ima bolove, da je pod stresom ili da je tjeskobna i zatražite savjet liječnika i neuropsihologa o tome kako to ispravno riješiti.
Loše osvijetljena okolina i oštećenje vida
“Kako starimo, skloni smo imati probleme poput katarakte (siva mrena) ili smanjene vidne oštrine, stoga je dobro osvjetljenje vrlo važno. Ako je prostor slabo osvijetljen, pacijenti mogu imati dosta poteškoća s gledanjem predmeta, što može dovesti do zbunjenosti. Ako osoba ima problema s vidom, pobrinite se da se i oni riješe”, rekao je Diaz.
Kako vani postaje sve mračnije, pobrinite se da soba osobe bude dobro osvijetljena umjetnim svjetlima i lampama kako bi mogla jasno vidjeti okolinu. Od pomoći bi moglo biti i malo noćno svjetlo.
Pretjerano stimulativno okruženje, osobito u kasnim poslijepodnevnim satima
"Okruženje koje je previše bučno može hiperstimulirati pacijenta i preopteretiti ga", rekao je Diaz. “A to ga može dovesti do toga da postane više uznemiren, zbunjen, pa čak i uplašen”.
Nakon oko pet popodne, važno je stvoriti okruženje koje je mirno, tiho i ugodno kako osoba ne bi bila pretjerano stimulirana, dodao je Diaz. Buka može biti sve, od glazbe i televizije do razgovora i zveckanja pribora za jelo.
Nedostatak izlaganja sunčevoj svjetlosti tijekom dana
Sunčeva svjetlost pomaže regulirati cirkadijalni ritam i priprema tijelo za spavanje kad padne mrak. "Istraživanja pokazuju da bi manjak izloženosti sunčevoj svjetlosti moglo pogoršati simptome sindroma zalazećeg sunca", rekao je Krowel.
Koliko god je to moguće, pobrinite se da osoba bude izložena sunčevoj svjetlosti tijekom dana, bilo da sjedi uz prozor ili šeta vani.
Nedostatak sna i umor
Umor i poteškoće sa spavanjem pogoršavaju ozbiljnost sindroma zalazećeg sunca.
Ako osoba ima poteškoća sa spavanjem noću, ponekad uvođenje dodatka melatonina oko 17 sati može biti korisno za neke oboljele, prema Diaz. Utvrđeno je da je melatonin, hormon koji pomaže u održavanju cirkadijalnog ritma i uzrokuje noćnu pospanost, niži u osoba s Alzheimerovom bolesti. Međutim, svakako je važno da se osoba posavjetujte s liječnikom prije nego ga počne uzimati.
Također je preporučio ispravljanje svih problema koji mogu poremetiti san, kao što je opstruktivna apneja za vrijeme spavanja, te izbjegavanje pretjeranog unosa kofeina ili šećera jer oni mogu djelovati stimulativno.
Nedostatak socijalne interakcije
“Jedan od načina na koji bi se obitelji mogle nositi sa sindromom zalaska sunca je da osobu ostave samu u spavaćoj sobi dok ne prođe njezina epizoda. To nije preporučljivo, jer što je pacijent izoliraniji, to je više uplašen, tjeskoban i dezorijentiran”, rekao je Diaz.
Umjesto toga, savjetovao je mirno preusmjeravanje osobe. "Kada osoba postane uznemirena ili dezorijentirana, recite joj gdje se nalazi i što se događa. To umiruje osobu i objašnjava što se u tom trenutku događa, što vam pomaže da izbjegnete ciklus u kojem osoba postaje dezorijentirana, tjeskobna i uznemirena”.
