Naš imunološki sustav ima i svoju tamnu stranu: trebao bi nas štititi od napadača i bolesti, ali ponekad se okrene protiv nas i napada vlastite stanice i tkiva.
Tako nastaju autoimune bolesti – skupina poremećaja koji mogu zahvatiti gotovo svaki dio tijela i pogađaju desetke milijuna ljudi. Iako su najčešće kod žena, mogu pogoditi svakoga – i odrasle i djecu – a njihova učestalost raste.
Nova istraživanja otvaraju mogućnost terapija koje bi mogle učiniti više od samog ublažavanja simptoma. Deseci kliničkih ispitivanja trenutačno istražuju načine "ponovnog programiranja" imunološkog sustava koji je izmaknuo kontroli, a rana su ispitivanja pokazala ohrabrujuće rezultate kod lupusa, miozitisa i nekih drugih bolesti. Znanstvenici također traže načine kako barem odgoditi razvoj autoimunih bolesti, potaknuti uspjehom lijeka koji može odgoditi pojavu simptoma dijabetesa tipa 1.
“Ovo je vjerojatno najuzbudljivije razdoblje koje smo ikada imali u području autoimunih bolesti”, kaže dr. Amit Saxena, reumatolog iz njujorškog medicinskog centra NYU Langone Health.
Što su autoimune bolesti?
Riječ je o kroničnim bolestima koje mogu biti blage, ali i po život opasne. Postoji ih više od 100, a razlikuju se ovisno o tome koji dio tijela napadaju. Reumatoidni artritis i psorijatični artritis napadaju zglobove. Sjögrenov sindrom poznat je po simptomima suhih očiju i usta. Miozitis i mijastenija gravis na različite načine slabe mišiće – potonja napada način na koji živci šalju signale mišićima. Lupus ima širok raspon simptoma, uključujući osip u obliku leptira na licu, bolove u zglobovima i mišićima, povišenu temperaturu te oštećenja bubrega, pluća i srca.
Autoimune bolesti često su nepredvidive - čak i kada se pacijenti dugo osjećaju dobro, bolest se može iznenada "rasplamsati" bez očitog razloga.
Zašto je autoimune bolesti teško dijagnosticirati
Mnoge započinju nejasnim simptomima koji dolaze i prolaze ili nalikuju drugim bolestima. Često se i preklapaju – primjerice, reumatoidni artritis i Sjögrenov sindrom također mogu oštetiti vitalne organe.
Dijagnoza često zahtijeva niz testova, uključujući krvne pretrage kojima se otkrivaju antitijela što pogrešno napadaju zdravo tkivo. Postavljanje dijagnoze temelji se na simptomima i isključivanju drugih uzroka, a može potrajati godinama i uključiti više različitih liječnika.
No, postoje i napori da se dijagnosticiranje poboljša: Američko društvo za multiplu sklerozu educira liječnike o novim smjernicama koje bi trebale ubrzati dijagnosticiranje multiple skleroze.
Kako imunološki sustav "izgubi kompas"
Ljudski imunološki sustav složena je vojska sa "stražarima" koji prepoznaju prijetnje poput bakterija ili stanica raka, "vojnicima" koji ih napadaju i "mirotvorcima" koji smiruju sustav kada opasnost prođe. Ključno je da sustav može razlikovati ono što je "strano" od onoga što je "naše" – to znanstvenici zovu tolerancijom.
Ponekad zbunjene imunološke stanice ili antitijela prođu, ili se sustav ne uspije smiriti nakon borbe. Ako ne prepozna i ne ispravi pogrešku, s vremenom se razvije autoimuna bolest.
Autoimune bolesti često pokreće "okidač"
Većina autoimunih bolesti, osobito kod odraslih, nije uzrokovana jednim genetskim defektom. Umjesto toga, kombinacija različitih gena koji utječu na rad imunološkog sustava može povećati osjetljivost osobe.
Znanstvenici vjeruju da je potom potreban neki "okidač" iz okoline – infekcija, pušenje ili izloženost zagađivačima – koji pokreće bolest. Na primjer, Epstein-Barr virus povezan je s multiplom sklerozom.
Znanstvenici se sve više usredotočuju na najranije molekularne pokretače. Primjerice, bijele krvne stanice zvane neutrofili prvi su koji reagiraju na znakove infekcije ili ozljede – no kada su preaktivni, mogu igrati ključnu ulogu u razvoju lupusa, reumatoidnog artritisa i drugih bolesti.
Žene su u najvećem riziku
Oko 80 posto oboljelih od autoimunih bolesti su žene, često mlađe dobi. Smatra se da ulogu imaju hormoni, ali i činjenica da žene imaju dva X kromosoma, dok muškarci imaju jedan X i jedan Y. Neka istraživanja sugeriraju da poremećaj u načinu na koji ženske stanice "isključuju" dodatni X kromosom može povećati njihovu ranjivost.
No i muškarci obolijevaju. Jedna posebno teška bolest, nazvana VEXAS sindrom, otkrivena je tek 2020. godine. Uglavnom pogađa muškarce starije od 50 godina, a osim tipičnih autoimunih simptoma može izazvati krvne ugruške, otežano disanje i noćno znojenje.
Određene populacije također imaju veći rizik – primjerice, lupus je češći među ženama afričkog i latinoameričkog podrijetla, dok su sjeverni Europljani skloniji multiploj sklerozi.
Liječenje autoimunih bolesti je složeno
Prema istraživačkoj tvrtki Morningstar, globalno tržište lijekova za autoimune bolesti iznosi čak 100 milijardi dolara godišnje – ne računajući posjete liječnicima i izgubljeno radno vrijeme. Liječenje je doživotno i, iako ga obično pokriva osiguranje, može biti vrlo skupo.
Donedavno su mogućnosti liječenja bile ograničene na visoke doze steroida i opće lijekove koji potiskuju imunitet, uz brojne nuspojave poput povećanog rizika od infekcija i raka. Danas postoje novije terapije koje ciljano djeluju na određene molekule, uz manje potiskivanje imunološkog odgovora.
Ipak, za mnoge autoimune bolesti liječenje je i dalje metoda pokušaja i pogreške, uz vrlo malo smjernica koje bi pomogle pacijentima da donesu najbolje odluke, piše AP.
