Reumatoidni artritis (RA) je autoimuno stanje koje trenutno nema lijeka; međutim, istraživači pokušavaju pronaći načine za rano otkrivanje u nadi da će spriječiti njegovo napredovanje. Jedno područje na koje su se znanstvenici usredotočili su biomarkeri u krvi.
Osobe s reumatoidnim artritisom pokazuju povišene razine autoantitijela nekoliko godina prije početka bolesti i njezinih karakterističnih simptoma - poput bolova i oticanja zglobova. Iako su ta antitijela korisna u predviđanju hoće li osoba razviti RA, značajan dio osoba s tim antitijelima ne razvija ovo stanje.
U nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Science Translational Medicine okarakterizirane su promjene u imunološkom sustavu pojedinaca - kako su napredovali od rizika za razvoj reumatoidnog artritisa do stvarnog pokazivanja kliničkih simptoma. Karakterizacija ovog imunološkog profila kod osoba s rizikom koje razviju reumatoidni artritis mogla bi omogućiti rano otkrivanje ovog stanja i razvoj preventivnih terapija za ovu populaciju s rizikom.
"Većina ljudi koji su u riziku od reumatoidnog artritisa nikada ne razvije bolest. To otežava preventivne studije jer će neke osobe kojima nije potrebna terapija biti liječene lijekovima s potencijalnim nuspojavama", rekao je autor studije dr. Gary Friestein, viši kancelar za zdravstvene znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Kalifornija.
"Nadamo se da će nalazi ove studije izravno podržati nove načine predviđanja reumatoidnog artritisa, kao i potencijalno identificirati ciljeve za preventivna ispitivanja", dodao je za Medical News Today koautor studije dr. Kevin Deane, profesor medicine na Sveučilištu Colorado Anschutz.
Rano otkrivanje reumatoidnog artritisa je ključno
Reumatoidni artritis je autoimuna bolest u kojoj tijelo pogrešno proizvodi imunološki odgovor na zdravo tkivo, posebno na sluznicu koja prekriva zglobove.
Lijekovi koji se koriste za liječenje RA ne mogu poništiti štetu, ali mogu spriječiti napredovanje bolesti i pomoći u upravljanju stanjem. Međutim, studije sugeriraju da pet do 27 % osoba s reumatoidnim artritisom ne reagira na ove tretmane, a relaps je također čest nakon remisije kod osoba koje reagiraju na liječenje.
Rano otkrivanje osoba s rizikom od razvoja reumatoidnog artritisa može pomoći u sprječavanju napredovanja stanja. "Trenutno, nakon što nekome počinju oticati zglobovi zbog RA, bolest je obično 'vječna', što znači da će morati biti na tretmanima doživotno. Nadalje, diljem svijeta RA utječe na milijune života ljudi i liječenje košta milijarde dolara", rekao je Deane.
"Ako pronađemo načine za sprječavanje prvih oticanja zglobova kod reumatoidnog artritisa ili čak 'resetiranje' imunološkog sustava u rizičnoj fazi, to bi moglo dovesti do toga da ljudi nikada ne dobiju potpuni reumatoidni artritis - ili imaju puno blaži oblik bolesti. To bi moglo imati ogromne koristi za dobrobit pojedinaca, kao i za javno zdravlje", dodao je Deane.
Povišene razine proteina u krvi tri do pet godina prije pojave simptoma
Osobe s reumatoidnim artritisom pokazuju povišene razine antitijela protiv citruliniziranog proteina (ACPA) i reumatoidnog faktora (RF) tri do pet godina prije pojave kliničkih simptoma. Otprilike 30 do 60 % osoba s povišenim razinama ACPA i RF razvija reumatoidni artritis. Drugim riječima, razine ACPA i RF nisu točni prediktori progresije RA.
Trenutno se pokušavaju razviti preventivni tretmani za sprječavanje razvoja reumatoidnog artritisa u populaciji s povećanim rizikom koja izražava ACPA i RF. Na primjer, studije su pokazale da lijek abatacept može smanjiti rizik od razvoja reumatoidnog artritisa u populaciji s povećanim rizikom.
Karakterizacija promjena u imunološkom profilu osoba s povećanim rizikom koje razviju RA mogla bi pomoći u razumijevanju mehanizma bolesti i učinkovitijem ciljanju podskupine osoba s povećanim rizikom koje razviju simptome RA.
"Prije ove studije nedostajalo je razumijevanja biologije razdoblja 'pod rizikom' i promjena koje se događaju kada osobe koje su u riziku od reumatoidnog artritisa i razviju kliničku bolest", rekao je autor studije dr. sc. Mark Gillespie, pomoćni istraživač u Allen institutu.
U ovoj studiji, istraživači su ispitali promjene u imunološkim profilima osoba pod rizikom koje su kasnije razvile reumatoidni artritis, te su ih nazvali konverteri. Imunološki profili konvertora uspoređeni su s profilima osoba pod rizikom koje nisu razvile reumatoidni artritis, nazvanih nekonverteri, i zdravih osoba koje su pokazale odsutnost ili vrlo niske razine ACPA.
Sistemska upala kod osoba s rizikom
Studija je obuhvatila 45 osoba s rizikom, od kojih je 16 razvilo reumatoidni artritis tijekom razdoblja praćenja, te skupinu od 11 osoba s ranim kliničkim reumatoidnim artritisom. Kontrolnu skupinu činilo je 38 zdravih osoba.
Istraživači su otkrili da su osobe s rizikom na početku studije pokazivale povećane razine upalnih proteina u cirkulaciji u usporedbi sa zdravim osobama. Ovaj znak sistemske upale bio je prisutan kod osoba s rizikom, bez obzira na to jesu li razvile reumatoidni artritis tijekom razdoblja praćenja.
Slično tome, došlo je do povećanja broja imunoloških stanica, poput monocita, koje su uključene u upalu i kod konvertera i nekonvertera. Štoviše, ove imunološke stanice pokazale su povećanu ekspresiju upalnih gena i proteina.
Istraživači nisu mogli otkriti nikakve razlike u ekspresiji gena ili proteina u imunološkim stanicama između konvertera i nekonvertera na početku studije.
Imunološki profil osoba koje razviju artritis
Istraživači su zatim okarakterizirali promjene unutar skupine konvertera od vremena njihovog posljednjeg posjeta bez kliničkih simptoma do njihovog sljedećeg posjeta kada im je prvi put dijagnosticiran klinički RA. Ove promjene u imunološkom profilu konvertora uspoređene su s onima kod zdravih osoba u sličnom vremenskom okviru.
Autoimune bolesti uzrokovane su nemogućnošću imunološkog sustava da razlikuje proteine tijela od proteina ili antigena iz klica. Autoimune bolesti karakterizira disfunkcija T i B limfocita, ključne komponente imunološkog sustava uključene u stvaranje koordiniranog odgovora na antigen-specifičan način.
U ovoj studiji, istraživači su otkrili promjene u ekspresiji gena B i T stanica u konverterima, što sugerira aktivaciju ili stimulaciju tih stanica. Limfociti se aktiviraju nakon izlaganja antigenima, što dovodi do njihove proliferacije i diferencijacije u efektorske stanice ili memorijske stanice. Efektorske stanice kratkog vijeka uključene su u neposredni imunološki odgovor, dok dugovječne memorijske stanice olakšavaju brži odgovor na buduće infekcije.
Naivne ili memorijske B stanice aktiviraju se vezanjem na antigen, što dovodi do njihove proliferacije i diferencijacije u efektorske stanice koje proizvode antitijela. Kod reumatoidnog artritisa, podskupine B stanica proizvode autoantitijela protiv sluznice zglobova.
Kada stanice postanu proupalne
U ovoj studiji, naivne i memorijske B stanice u konverterima pokazale su pomak prema proupalnom stanju. Istraživači su identificirali podskupinu aktiviranih memorijskih B stanica u konverterima s profilom sličnim onome koji se nalazi kod pacijenata s kliničkim reumatoidnim artritisom.
Pomoćne T stanice, koje eksprimiraju (izražavaju) CD4 protein na svojoj površini, međusobno djeluju s B stanicama i bitne su za aktivaciju B stanica. U skladu s povećanjem aktiviranih B stanica u konverterima, istraživači su također otkrili povećanje populacije efektorskih CD4 T stanica u ovoj skupini pojedinaca. Štoviše, ove CD4 T stanice pokazale su povećanu ekspresiju gena koji su uključeni u aktivaciju B stanica.
Aktivacija B stanica i povećanje broja pomoćnih T stanica u konverterima sugeriraju pomak prema povećanoj proizvodnji autoantitijela, što bi moglo doprinijeti progresiji bolesti. Osim toga, naivne CD4 T stanice također su pokazale promjene u mehanizmima regulacije gena, pripremajući ih za diferencijaciju u efektorske stanice sposobne za poticanje aktivacije B stanica.
"Naš tim je otkrio da se tijekom ovog 'rizičnog' razdoblja, kada pojedinci izgledaju i osjećaju se zdravo, njihov imunološki sustav dramatično razlikuje. Pojedinci s rizikom od RA pokazuju široko rasprostranjenu upalu i znakove imunološke aktivnosti, uključujući B stanice koje proizvode autoreaktivna antitijela karakteristična za RA, kao i T stanice koje se povezuju s B stanicama i upućuju ih da proizvode ta antitijela", objasnio je Gillespie.
"Također smo otkrili imunološke promjene u 'naivnim' T stanicama, koje su značajne jer te stanice nisu prethodno naišle na prijetnje i mogu sugerirati da su imunološke stanice kod pojedinaca s rizikom od RA već programirane da reagiraju na određen način", dodao je Gillespie.
