Od oko 530 milijuna odraslih u svijetu koji žive s dijabetesom, otprilike 98 % ima dijabetes tipa 2 — stanje u kojem tijelo razvija otpornost na inzulin koji je potreban za pravilnu obradu glukoze u krvi. Inzulinska rezistencija može uzrokovati da razina šećera u krvi osobe ostane visoka.
Nekoliko čimbenika igra ulogu u tome hoće li osoba razviti dijabetes tipa 2 ili ne, uključujući dob, obiteljsku povijest i etničku pripadnost, kao i promjenjive čimbenike rizika kao što su pretilost i sjedilački način života. Nedavno su znanstvenici ispitivali kakvu ulogu crijevni mikrobiom može imati u povećanju rizika od dijabetesa tipa 2.
Nedavno objavljena studija u Nature Medicine Trusted Source identificirala je specifične bakterijske sojeve i viruse koji mogu uzrokovati funkcionalne promjene u crijevnom mikrobiomu koje su povezane s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2.
Sojevi crijevnih mikroba i dijabetes tipa 2
Za ovu su studiju istraživači analizirali podatke Konzorcija mikrobioma i kardiometaboličkih bolesti (MicroCardio) koji su uključivali 8117 metagenoma mikrobioma crijeva sudionika različitih etničkih i geografskih karakteristika, uključujući sudionike iz SAD-a, Kine, Izraela i Njemačke.
"Iako su istraživanja tijekom proteklog desetljeća povezala promjene u crijevnom mikrobiomu s razvojem dijabetesa tipa 2, ranije studije bile su premalene i bile su različito koncipirane pa nisu mogle dati čvrste zaključke", rekao je Daniel (Dong) Wang, profesor medicine u Channing Division of Network Medicine na Brigham and Women's Hospital i Harvard Medical School, pridruženi član na Broad Institutu MIT-a i Harvarda, docent na Odjelu za prehranu na Harvardu T.H. Chan School of Public Health i koautor ove studije.
"Još uvijek postoje značajne razlike u razumijevanju mehanizama, posebno onih metaboličkih kodiranih specifičnim sojevima mikroba, koji su temelj veze između crijevnog mikrobioma i dijabetesa tipa 2", rekao je Wang za Medical News Today.
"Štoviše, prethodna su istraživanja bila usredotočena na vrste mikroba, ali zapravo su sojevi relevantne mete za potencijalne intervencije", nastavio je Wang. "Kako bismo riješili te nedostatke, pokrenuli smo ovu studiju s većim, raznolikijim, međunarodnim uzrokom u potrazi za konkretnim odgovorima", dodao je.
Povećana Prevotella copri u crijevima dijabetesa tipa 2
Na kraju studije, Wang i njegov tim izvijestili su o pronalasku nekoliko mikrobnih vrsta, kao i njihovih funkcija unutar crijevnog mikrobioma, povezanih s razvojem dijabetesa tipa 2.
Naprimjer, istraživači su identificirali soj crijevnog mikroba Prevotella copri (P.copri), koji je sposoban proizvesti velike količine aminokiselina razgranatog lanca (BCAA), što se češće viđa u crijevnom mikrobiomu ljudi s tipom 2 dijabetes. "Ovo trenutno istraživanje otkrilo je po prvi put da nositelji različitih sojeva P. copri kod pojedinaca mogu objasniti razlike u riziku od dijabetesa tipa 2 između pojedinaca", rekao je Wang.
“Osim toga, otkrili smo da sojevi P. copri povezani s većim rizikom od dijabetesa tipa 2 imaju povećanu sposobnost proizvodnje aminokiselina razgranatog lanca, metabolita koji potencijalno mogu dovesti do dijabetesa tipa 2, što daje funkcionalno objašnjenje zašto pojedinci koji nose određene sojevi imaju veći rizik od dijabetesa tipa 2,” dodao je.
Virusi bakteriofaga mogu povećati rizik od dijabetesa
Wang i njegov tim također su otkrili dokaze koji upućuju na to da bakteriofagi — virusi koji inficiraju samo bakterijske stanice — također mogu uzrokovati promjene specifičnih sojeva bakterija u crijevnom mikrobiomu, povećavajući rizik od dijabetesa tipa 2.
“Malo je studija proučavalo ulogu bakteriofaga u kroničnim bolestima poput dijabetesa tipa 2. Većina prethodnih istraživanja bila je usredotočena na njihovu ulogu u zaraznim bolestima. Naša je studija neuobičajena jer smo otkrili da bakterije zaražene bakteriofagima mogu imati različite funkcije povezane s patologijom dijabetesa tipa 2”, objasnio je Wang.
Buduća istraživanja crijevnog mikrobioma
Nakon pregleda ove studije, dr. med. Rudolph Bedford, certificirani gastroenterolog u Zdravstvenom centru Providence Saint John u Santa Monici, rekao je za MNT da istraživači već neko vrijeme istražuju crijevni mikrobiom i kako on može utjecati ili uzrokovati dijabetes.
“Moje mišljenje je da vjerojatno postoji nešto u tome i da se osjetljivost na inzulin može regulirati ovisno o vrsti bakterija koje se nalaze u crijevima, s obzirom na to da se te bakterije koriste za preradu mnogih namirnica i nusproizvoda, kao što su kao masne kiseline, sigurno mogu utjecati na osjetljivost na inzulin”, objasnio je Bedford.
Bedford je rekao da je važno da istraživači nastave tražiti čimbenike koji mogu povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, kao što su promjene unutar crijevnog mikrobioma.
"Možda bismo mogli modulirati njihovu bakterijsku floru određenim stvarima kao što su probiotici, ili modifikatorima prehrane, u smislu reguliranja crijevnog mikrobioma na određene pozitivne načine", nastavio je. "Želio bih proučiti učinak probiotika na razvoj osjetljivosti na inzulin povezane uz bakterijsku floru crijeva i vidjeti hoćemo li primjenom probiotika možda moći promijeniti tijek bolesti kod nekih pacijenata koji su u predijabetesu te možemo li uopće utjecati na njihovu osjetljivost na inzulin”, dodao je.
