Dijabetes ili šećerna bolest je kronično zdravstveno stanje u kojem organizam ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne može koristiti onako kako bi trebao. Postoje tri vrste dijabetesa, a svaki od njih iziskuje posebnu terapiju, ali i promjenu životnih navika.
Dijabetes je postao jedna od vodećih bolesti modernog društva. U nastavku pojašnjavamo što je dijabetes, kakvi tipovi dijabetesa postoje, što uzrokuje šećernu bolest te koji su simptomi i komplikacije dugoročnog neliječenog dijabetesa. Liječnik Božidar Perić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije pojašnjava kako se dijabetes liječi te koji su to noviteti u liječenju koji olakšavaju svakodnevicu oboljelima od dijabetesa.
Što je dijabetes?
Dijabetes ili šećerna bolest je kronično (dugotrajno) zdravstveno stanje koje utječe na to kako tijelo pretvara hranu u energiju. Tijelo razgrađuje većinu hrane koju pojedemo u šećer, odnosno glukozu, i otpušta ga u krvotok. Kada se šećer u krvi povisi, to signalizira gušterači da otpusti inzulin. Inzulin djeluje poput ključa za propuštanje šećera iz krvi u stanice gdje se koristi za energiju. Organizam osobe koja pati od dijabetesa ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne može koristiti onako kako bi trebao. Kada nema dovoljno inzulina ili stanice prestanu reagirati na inzulin, previše šećera ostaje u krvotoku. S vremenom povećana razina šećera u krvi može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, poput bolesti srca, gubitka vida i bolesti bubrega.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, postoji raspon vrijednosti glukoze u krvi koji je optimalan za održavanje pravilne funkcije organizma. Optimalna vrijednost glukoze u krvi trebala bi biti između 3,9 i 5,6 mmol/L, a ako nekoliko uzastopnih mjerenja pokazuju vrijednosti više od 7 mmol/L na tašte, velike su šanse da se radi o dijabetesu. Razina glukoze u krvi manja od 3,9 mmol/L izazvat će opću slabost, vrtoglavicu i prekomjerno znojenje.
Kako navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, od šećerne bolesti u Hrvatskoj pati preko 300 tisuća ljudi, odnosno 10 posto populacije starije do 20 godina. U svijetu je ta brojka preko 500 milijuna te je jednako toliko osoba u riziku razvijanja dijabetesa, a procjenjuje se da će taj broj narasti na 783 milijuna do 2045. godine.
Osoba mjeri šećer u krvi
Tri tipa dijabetesa
Tri su tipa dijabetesa koja se javljaju u različitim dobnim skupinama i stanjima, prenosi CDC.
Dijabetes tip 1
Smatra se da je dijabetes tipa 1 uzrokovan autoimunom reakcijom (tijelo samo sebe napada greškom). Ova reakcija zaustavlja tijelo u stvaranju inzulina. Otprilike pet do 10 posto ljudi koji imaju dijabetes imaju dijabetes tip 1. Simptomi dijabetesa tipa 1 često se brzo razvijaju, a obično se dijagnosticira kod djece, tinejdžera i mladih odraslih osoba. Ako osoba pati od dijabetesa tipa 1, morat će uzimati inzulin svaki dan da bi mogli normalno živjeti. Trenutačno ne postoje načini kako spriječiti pojavu dijabetesa tipa 1.
Dijabetes tip 2
Kod dijabetesa tipa 2 tijelo ne koristi inzulin na pravilan način i ne može održavati normalnu razinu šećera u krvi. Oko 90 do 95 posto ljudi s dijabetesom ima dijabetes tip 2. Razvija se godinama i obično se dijagnosticira kod odraslih, ali sve više i kod djece, tinejdžera i mladih. Na samom početku bolesti možda nećemo primijetiti nikakve značajne simptome, stoga je važno pratiti razinu šećer u krvi ako se nalazimo u rizičnoj skupini. Dijabetes tipa 2 može se spriječiti ili odgoditi ako uvedemo u svakodnevicu zdrave životne navike kao što su uravnotežena prehrana, tjelovježba i gubitak viška tjelesne težine. Dijabetes tipa 2 najčešće se javlja kod osoba starijih od 40 godina, no u posljednje vrijeme sve češće i kod mlađih.
Gestacijski dijabetes
Gestacijski dijabetes razvija se kod trudnica koje nisu prije trudnoće imale dijabetes. Ako se u trudnoći javi gestacijski dijabetes, plod bi mogao biti izložen većem riziku od zdravstvenih problema. Gestacijski dijabetes obično nestaje nakon rođenja djeteta, međutim povećava rizik od dijabetesa tipa 2 kasnije u životu. Također je i veća vjerojatnost da će dijete majke koja je imala gestacijski dijabetes biti pretilo u prvim godinama života ili kao tinejdžer i razviti dijabetes tipa 2 kasnije u životu.
Predijabetes prethodi dijabetesu ako ne djelujemo na vrijeme
Predijabetes je metabolički sindrom koji se sastoji od povišenoga krvnoga tlaka, lipida i glukoze. "Predijabetes je asimptomatsko stanje što znači da nema jasnih simptoma koji mogu ukazati da je prisutan. Otkriva se krvnim pretragama, a najčešće se ne otkrije na vrijeme te u otprilike trećini slučajeva uznapreduje u dijabetes. Uzrok nije u potpunosti jasan, međutim ono što se zna je da gušterača u tom slučaju luči premalo inzulina, hormona koji bi trebao glukozu transportirati u stanice, te da same stanice postaju otpornije na inzulin. Organizmu je tada potrebno više inzulina za održavanje homeostaze.", pojašnjava Igor Petrovski dr. med. te dodaje: "Iako je asimptomatski, postoje određena stanja koja povećavaju rizik za pojavu predijabetesa poput pretilosti (BMI veći od 25), opseg struka (muškarci više od 100 cm, žene više od 88 cm), fizička neaktivnost, stres, pojava metaboličkoga sindroma u obitelji, policistični sindrom jajnika, opstruktivna apneja u snu te pušenje".
Uzroci dijabetesa
Količinu šećera u krvi kontrolira hormon koji se zove inzulin, a proizvodi ga gušterača, žlijezda smještena iza želuca. Kada se hrana probavi i uđe u krvotok, inzulin prenosi glukozu iz krvi u stanice, gdje se razgrađuje za proizvodnju energije. Međutim, ako osoba ima dijabetes, tijelo nije u stanju iskoristiti glukozu za energiju zato što ili nema dovoljno inzulina za premještanje glukoze ili proizvedeni inzulin ne djeluje kako bi trebao, prenosi NHS. Ne postoje promjene u načinu života koje možemo učiniti kako bismo smanjili rizik od dijabetesa tipa 1 jer je on uzrokovan autoimunom reakcijom i uglavnom je uzročnik genetika, ali i pojedini virusi. Zato možemo smanjiti šansu pojave dijabetesa tipa 2 uravnoteženom prehranom, redovitom tjelovježbom i održavanjem zdrave tjelesne težine.
Rizični čimbenici koji pridonose pojavi dijabetesa tipa 2 su pretilost, dob (skloniji dijabetesu stariji od 40), povijest dijabetesa u obiteljskoj anamnezi, inzulinska rezistencija, izrazita tjelesna neaktivnost, visoki krvni tlak, povišene vrijednosti triglicerida i snižene vrijednosti HDL kolesterola. Osim ovih stanja, dijabetes može biti posljedica drugih kroničnih stanja kao što su cistična fibroza, hemokromatoza, hormonski poremećaji te lijekovi i ostali čimbenici koji narušavaju zdravlje gušterače, prenosi NIDDK.
Dijabetes simptomi
Simptomi dijabetesa ovise o tome koliko je visoka razina šećera u krvi i koliko dugo. Neki ljudi, osobito ako imaju predijabetes ili dijabetes tipa 2, možda neće imati simptome odmah, nego će se razvijati s vremenom. Kod dijabetesa tipa 1 simptomi se javljaju brzo i naglo postaju teži.
Neki od najčešćih simptoma dijabetesa tipa 1 i dijabetesa tipa 2 su:
- Pojačan osjećaj žeđi
- Često mokrenje
- Nagli gubitak tjelesne težine
- Prisutnost ketona u urinu - Ketoni su nusprodukt razgradnje mišića i masnoće koja se događa kada nema dovoljno dostupnog inzulina.
- Osjećaj umora i slabosti
- Osjećaj razdražljivosti ili druge promjene raspoloženja
- Zamagljen vid
- Rane i lezije koje sporo zacjeljuju
- Česte infekcije, poput infekcije desni, kože ili vagine.
Ako primijetimo neki od simptoma odmah bismo se trebali javiti liječniku. Posebno je opasno što se u slučaju predijabetesa i dijabetesa tipa 1 simptomi ne javljaju odmah, nego kroz duži vremenski period do kada povećana razina šećera u krvi može izazvati oštećenja organizma.
Oštećenje živaca u stopalima ili slab protok krvi u stopalima povećavaju rizik od mnogih komplikacija koje mogu dovesti do amputacije stopala
Komplikacije dijabetesa
Dugotrajne komplikacije šećerne bolesti razvijaju se postupno. Što dulje osoba ima dijabetes i što je lošije kontroliran, to je veći rizik od komplikacija. Ako dugo ne bude liječen, komplikacije dijabetesa mogu dovesti do invaliditeta ili čak biti opasne po život. Mayo clinic navodi moguće komplikacije koje uključuju:
- Bolesti srca i krvnih žila (kardiovaskularne bolesti) - Dijabetes značajno povećava rizik od mnogih srčanih problema. To može uključivati bolest koronarnih arterija s bolovima u prsima (angina), srčani udar, moždani udar i sužavanje arterija (ateroskleroza). Ako osoba ima dijabetes, veća je vjerojatnost da će razviti i kroničnu srčanu bolest ili moždani udar.
- Oštećenje živaca (neuropatija) - Previše šećera u krvi može oštetiti stijenke sićušnih krvnih žila (kapilara) koje hrane živce, osobito u nogama. To može uzrokovati trnce, žarenje ili bol koji obično započinju u vrhovima prstiju na nogama ili rukama i postupno se šire prema gore. Oštećenje živaca povezanih s probavom može uzrokovati mučninu, povraćanje, proljev ili zatvor. Za muškarce to može dovesti i do erektilne disfunkcije.
- Oštećenje bubrega (nefropatija) - Bubrezi imaju milijune sićušnih nakupina krvnih žila (glomerula) koji filtriraju otpad iz krvi. Dijabetes može oštetiti ovaj delikatni sustav filtriranja.
- Oštećenje oka (retinopatija) - Dijabetes može oštetiti krvne žile oka (dijabetička retinopatija). To može dovesti do sljepoće.
- Oštećenje stopala - Oštećenje živaca u stopalima ili slab protok krvi u stopalima povećavaju rizik od mnogih komplikacija koje mogu dovesti do amputacije stopala.
- Probleme kože i usta - Dijabetes nas može učiniti sklonijima kožnim problemima, uključujući bakterijskim i gljivičnim infekcije.
- Oštećenje sluha - Problemi sa sluhom češći su kod osoba s dijabetesom.
- Alzheimerova bolest - Dijabetes tipa 2 može povećati rizik od demencije, posebno Alzheimerove bolesti.
- Depresija. Simptomi depresije česti su kod osoba s dijabetesom tipa 1 i tipa 2.
Liječenje dijabetesa
"Posljednjih 10 do 15 godina ostvaren je značajan napredak u primjeni lijekova, kao i u mogućnostima praćenja glukoregulacije modernim pomagalima koja su sve šire u uporabi", objašnjava Božidar Perić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije u Poliklinici Perić – Staničić te dodaje kako obzirom na pandemijske razmjere šećerne bolesti, liječenje i praćenje dijabetesa predstavlja priličan izazov i u današnje vrijeme, kako za osobe oboljele od šećerne bolesti, tako i za dijabetologe.
Božidar Perić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić – Staničić
Doktor Perić pojašnjava kako liječenje šećerne bolesti ovisi o primarno o tipu dijabetesa:
Liječenje dijabetesa tipa 1
"U liječenju šećerne bolesti i dalje značajnu ulogu imaju inzulini. Prema duljini svog djelovanja razlikujemo kratkodjelujuće, srednjedugodjeluće i dugodjelujuće. U tipu 1 šećerne bolesti oni predstavljaju isključivu mogućnost liječenja zbog nedostatka proizvodnje i lučenja vlastitog inzulina u sklopu autoimune reakcije s posljedičnim uništenjem ß-stanica gušterače. Liječenje inzulinom je također sastavni dio i u sklopu tipa 2 šećerne bolesti. Moderni pristupi liječenju tipa 1 šećerne bolesti podrazumijevaju intenziviranu inzulinsku terapiju kombinacijom dugodjelujućeg (bazalnog) inzulina, najčešće primijenjenog navečer te brzodjelujućih (prandijalnih) inzulina koji se primjenjuju najčešće prije obroka".
Liječenje dijabetesa tipa 2
"Tip 2 šećerne bolesti je značajno češći i obuhvaća oko 90 % osoba oboljelih od šećerne bolesti općenito. U liječenju je primarno potrebno promijeniti životne navike od loše i neuravnotežene prehrane uz pojačanje tjelesne aktivnosti. Standardna prva linija medikamentoznog liječenja podrazumijeva lijekove iz skupine metformina, inače desetljećima dostupnog lijeka za liječenje šećerne bolesti tipa 2. Početkom 2000-ih godina na tržištu su bili dostupni lijekovi iz skupine tiazolidindiona poput rosiglitazona i pioglitazona. Zbog nepovoljnih kardiovaskularnih učinaka rosiglitazon je nekoliko godina kasnije povučen s tržišta. Od sredine 2000-ih do danas uslijedio je eksponencijalni napredak te su nakon višegodišnjih studijskih ispitivanja u liječenju šećerne bolesti bile dostupne čitave nove skupine lijekova.
Jednu od njih čine lijekovi iz skupine GLP-1 agonista poput eksenatida, liraglutida, liksisenatida, semaglutida, dulaglutida, a od nedavno i tirzepatida. Svoj učinak ostvaruju djelovanjem na GLP-1 receptor smješten u ß stanicama gušterače pojačavajući prirodni učinak GLP-1-a, inkretinskog peptida prisutnog u našoj cirkulaciji. Osim povoljnih utjecaja na glukoregulaciju, ova skupina lijekova pokazala se učinkovitom i u smanjenju tjelesne mase.
Sljedeća skupina lijekova za liječenje šećerne bolesti su inhibitori dipeptidil peptidaze 4 (DPP-4 inhibitori). Njihovo djelovanje ostvaruje se putem blokiranja, odnosno inhibicije razgradnje endogenih inkretinskih hormona (GLP-1 i gastrointestinalni peptid-GIP), čime se potiče otpuštanje inzulina i snižava koncentracija glukagona, također važnog hormona u metabolizmu glukoze.
U Hrvatskoj su dostupni sitagliptin, vildagliptin, linagliptin, saksagliptin i alogliptin. U odnosu na GLP-1 agoniste nešto su slabijeg glukoregulacijskog učinka i manje utječu na smanjenje tjelesne mase, ali se u prosjeku bolje podnose. Značajan iskorak u farmakoterapiji šećerne bolesti tipa 2 je pojava SGLT2 inhibitora, koji svoje djelovanje ostvaruju na receptoru za prijenos natrija i glukoze u bubregu, čime smanjuju reapsorpciju glukoze koja se u većim količinama dalje izlučuje mokraćom. Kod nas su dostupni empagliflozin, dapagliflozin i ertugliflozin".
Dijabetes je postao jedna od vodećih bolesti modernog društva, a od šećerne bolesti u Hrvatskoj pati preko 300 tisuća ljudi
Medicinska pomagala olakšavaju život s dijabetesom
Nekada je dijabetičarima jedini način kako izmjeriti razinu glukoze u krvi bio aparatić u koji je potrebno kapnuti kapljicu krvi, a tada bi kroz nekoliko sekundi na zaslonu bila prikazana vrijednost izražena u milimolima po litri. Iako se takvi uređaji koriste i danas, sve je više pomagala koji olakšavaju mjerenje i čine ga bezbolnijim i efikasnijim.
Doktor Božidar Perić objašnjava kako je s tehnološke strane velik napredak postignut dostupnošću pomagala za kontinuirano praćenje glukoze bez uboda: "Na tržištu su sve šire dostupna pomagala koja se sastoje od senzora i čitača, pri čemu se senzor aplicira najčešće straga pri dnu nadlaktice, a sa senzorom se po uključivanju u vrlo kratkom roku mogu očitati vrijednosti glikemije uz mogućnost pohranjivanja podataka u čitaču. Ovakav način praćenja glukoregulacije značajno poboljšava kvalitetu života, naročito osobama s tipom 1 šećerne bolesti, eliminira se bol i kroz intenziviraniji način praćenja značajno su veće mogućnosti intervencije u terapijsku shemu u svrhu bolje kontrole šećerne bolesti i sprječavanja kratkoročnih i dugoročnih komplikacija koje šećerna bolest sa sobom donosi".
