Kod starijih odraslih osoba, previše ili premalo sna povezano je s kognitivnim problemima.
Premalo sna kasnije u životu povezano je s povećanim rizikom od Alzheimerove bolesti. Ali paradoksalno, tako je i s previše sna, piše The New York Times.
Iako su znanstvenici uvjereni da veza između sna i demencije postoji, priroda te veze je komplicirana. Moguće je da loš san izaziva promjene u mozgu koje uzrokuju demenciju. Ili bi ljudski san mogao biti poremećen zbog prikrivenog zdravstvenog problema koji također utječe na zdravlje mozga, a promjene u obrascima spavanja mogu biti rani znak same demencije. Evo što stručnjaci kažu o ovim različitim vezama i kako procijeniti rizik od demencije na temelju vlastitih navika spavanja.
Premalo sna
San djeluje poput noćnog tuširanja za mozak, ispirući stanični otpad koji se nakuplja tijekom dana. Tijekom tog procesa, tekućina koja okružuje moždane stanice ispire molekularni otpad i prenosi ga u krvotok, gdje ga jetra i bubrezi filtriraju i izbacuju iz tijela.
To smeće uključuje protein amiloid, za koji se smatra da igra ključnu ulogu u Alzheimerovoj bolesti. Svačiji mozak proizvodi amiloid tijekom dana, ali problemi mogu nastati kada se protein nakuplja u ljepljive nakupine, zvane plakovi. Što je netko dulje budan, to se više amiloida nakuplja i mozak ima manje vremena da ga ukloni.
Znanstvenici ne znaju da li je kod nekih osoba koje redovito premalo spavaju - obično je to šest sati ili manje noću – to dovoljan razlog da se potakne nakupljanje amiloida. Ali istraživanje je otkrilo da je među odraslim osobama u dobi od 65 do 85 godina koje su već ima plakove u mozgu, i manje su spavale, bilo više amiloida i spoznaja im je bila lošija.
“Može li nedostatak sna izazvati demenciju? Vjerojatno ne sam po sebi”, rekla je dr. Sudha Seshadri, direktorica Instituta Glenn Biggs za Alzheimerovu bolest i neurodegenerativne bolesti pri Sveučilištu Texas Health Science Center u San Antoniju. "No čini se da je to definitivno faktor rizika za povećanje rizika od demencije, a možda i smanjenje kognitivnih funkcija", dodala je.
Osobe s Alzheimerovom bolešću mogu početi razvijati simptome u svojim 60-ima ili 70-ima, ali amiloid se može početi nakupljati i dva desetljeća ranije. Zato je važno dati prednost snu, ciljajući na sedam do devet sati sna, počevši od 40-ih ili 50-ih, ako ne i prije, rekao je Joe Winer, postdoktorski suradnik neurologije i neuroloških znanosti u Centru za spavanje i cirkadijalne znanosti na Sveučilištu Stanford.
"Nemamo dobar odgovor na pitanje – utječe li vaš san u 20-ima na rizik od demencije u kasnijoj dobi", rekao je dr. Winer. "Ali mislim da znakovi upućuju na to da će vam spavanje vjerojatno biti važno u srednjim godinama, kako idete prema svojim 60-ima i 70-ima", dodao je Winer.
Neki poremećaji spavanja, ponajviše apneja za vrijeme spavanja, također su povezani s povećanim rizikom od demencije. To može biti zato što apneja za vrijeme spavanja remeti san ljudi ili zato što se javlja kod ljudi koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili dijabetes, što je također povezano s demencijom.
Ali čak i kada uklonite učinak ovih drugih problema, čini se da apneja za vrijeme spavanja predstavlja vlastiti, neovisni rizik za demenciju, rekao je dr. Diego Carvalho, asistent profesora neurologije u Centru za medicinu spavanja klinike Mayo. To može biti zato što apneja za vrijeme spavanja ograničava količinu kisika koja dolazi do mozga, što može povećati upalu mozga i oštetiti krvne žile i stanice.
Previše sna
S druge strane, čini se da je previše sna također povezano s povećanim rizikom od demencije, iako možda neizravnije. Ako osoba redovito ostaje u krevetu više od devet sati noću ili više puta drijema tijekom dana, to može biti znak da spava jako loše, što može povećati rizik od Alzheimerove bolesti zbog gore navedenih razloga.
No, potreba za viškom sna može biti povezana s nekim mentalnim ili fizičkim nedostatkom. Mentalna zdravstvena stanja, poput depresije, i tjelesna zdravstvena stanja, poput dijabetesa ili kardiovaskularnih problema, povezana su s većim rizikom od demencije, kao i tjelesna neaktivnost, usamljenost i izolacija. "U ovom trenutku ne postoji jasna uzročna uloga dugog sna u odnosu na demenciju", rekao je dr. Carvalho. "To je možda više simptom nekog skrivenog problema, a ne uzrok problema", dodao je
Nedostatak sna kao rani simptom?
Neka od prvih područja u mozgu koja su pogođena Alzheimerovom bolešću su ona koja pomažu regulirati spavanje i cirkadijalni ritam. Kao rezultat toga, ljudi koji razviju ovo stanje mogu imati problema sa spavanjem čak i prije nego pokažu znakove gubitka pamćenja ili druge simptome.
Uz amiloid, drugi glavni protein za koji se smatra da uzrokuje Alzheimerovu bolest zove se tau. Poput amiloida, tau se također nakuplja u mozgu, naposljetku oštećujući moždane stanice. Jedno od prvih mjesta na kojima se pojavljuje nakupljanje taua su područja moždanog debla važna za regulaciju sna i budnosti, rekao je dr. Winer. "Stoga mislimo da će tau koji se u ovim područjima pojavi vrlo rano poremetiti ljudske cikluse spavanja i budnosti", objasnio je.
Problemi sa spavanjem također mogu biti rani znak drugih uobičajenih vrsta demencije. Kod demencije Lewyjevih tjelešaca i demencije od Parkinsonove bolesti, naprimjer, spavanje u REM fazi sna ponekad može biti poremećeno, zbog čega ljudi počnu glumiti ono što sanjaju, a to bi vaš partner u krevetu mogao primijetiti, rekla je dr. Seshadri.
“Inače, kada spavate u REM fazi, to je vrijeme kada mišićni tonus tijela padne gotovo na nulu, pa se mišići ne pomiču”, objasnila je. "Kod REM poremećaja ponašanja, ovo potiskivanje mišićnog tonusa je izgubljeno, pa se mišići zapravo kreću onako kao u vašim snovima", dodala je.
Stručnjaci kažu da je normalno da starije osobe nakon umirovljenja spavaju malo više ili malo manje ili da se bude i idu spavati malo ranije ili kasnije nego prije. Ali ako je došlo do dramatične promjene, razmislite o posjetu liječniku. "Ako netko ustaje u 2 ujutro ili 3 ujutro, ili spava tri sata tijekom dana, to je razlog za zabrinutost", rekla je dr. Seshadri. "Ali ako netko ustaje sat vremena ranije nego prije ili pak drijema 30 do 60 minuta tijekom dana, mnogo je vjerojatnije da je to samo normalno starenje", objasnila je.
