Manda Janjić, snažna žena koja se bori s rakom vrata maternice, s vlastitim životnim primjerom želi pobuditi promišljanje o prevenciji karcinoma koje može izazvati HPV. Kaže kako je njena misija 'prosvjećivati i dati savjet ili preporuku roditeljima kako se njihovoj djeci ne bi dogodila moja priča'.
Prošli ste iskustvo raka vrata maternice. Možete li ukratko opisati kako ste saznali za njega te koliko je ova činjenica promijenila Vaš život? Jeste li išli redovito na papa test prije nego ste saznali za nju?
Liječim se od karcinoma maternice, koji mi je otkriven na rutinskom kontrolnom ginekološkom pregledu nakon čega je uslijedila moja borba za život. Redovito sam se kontrolirala i nalazi su do tada uvijek bili uredni bez ikakvih pokazatelja koji bi upućivali na ovu dramatičnu dijagnozu. Apsolutno nikakvih simptoma nisam imala koji bi me zabrinuli i uputili liječniku…dakle, bolest se razvijala, mimo spoznaje da je tu, podmuklo, onako kako HPV djeluje..i onda napada najjače kad je organizam najslabiji.
Od lošeg nalaza PAPA testa do potvrde dijagnoze prošla sam gomilu pretraga i zahvata, zahtjevnih i iscrpljujućih, a najgore od svega je bilo iščekivanje rezultata istih.
Život mi se doslovno, sa samom spoznajom o dijagnozi, okrenuo naglavačke. Isprva sam bila neutješna, ali sam znala da sad moram stisnuti zube i izgurati apsolutno sve, kako bi ozdravila i dalje živjela.
Osmijeh moje djece pomogao mi je kroz terapiju
Koliko su Vam prijatelji i obitelj pomogli prebroditi terapiju i simptome karcinoma?
Okolina je imala puno razumijevanja za moje zdravstveno stanje, ponajprije moja obitelj, otac, majka, sestra i djeca, od partnera nisam imala podršku, dapače, osuđivao me, danas više nisam u braku.
Prijatelji su uvijek bili moja podrška, pa čak i radne kolege su stajale uz mene i bodrili me na mojem putu ka ozdravljenju.
Činjenica je da sam najteže i najgore dane zračenja i kemoterapije prolazila sama, ali sa nadom i vjerom da nakon tog strašnog iskustva dolazi na red moj novi početak. Nisam očajavala, bilo mi je jako loše, svako zračenje i kemoterapija bili su kao put za pakao, puno nuspojava, loših osjećaja, čak i straha da li ću sve to izdržati. I jesam…izdržala sam, samo radi jedne stvari, a to je osmijeh moje djece.
Jeste li se obratili za stručnu psihološku pomoć, u udruzi ili van nje?
Strahote same dijagnoze, pa velika i teška operacija, pa nakon toga sav postupak daljnjih terapijskih zahvata, kemoterapija i zračenje izuzetno iscrpljuju na svakom području.
Da bi se što lakše nosila sa svim novonastalim situacijama potražila sam savjete i pomoć u udruzi Sve za nju, tamo i danas imam prekrasnu terapeutkinju, sastanke na tjednoj bazi, individualni pristup i vrhunski tretman cijelog stručnog tima Udruge.
Mislite li da je pitanje spolnog zdravlja i dalje stigmatizirano u RH? Ako da, što mislite da bi moglo pomoći rješavanju tog problema?
Stigmatiziranje spolnog zdravlja je sve prisutno u našem društvu. Kao, to se nas ne tiče.. Loša poruka mladima dolazi iz svijeta raznih medija, interneta, sadržaji koji su im dostupni dovode do niza problema u ponašanju općenito, a posebno po pitanju brige o zdravlju i spolnoj odgovornosti. Veliki je broj maloljetničkih trudnoća, spolno prenosivih bolesti, nadmetanje tko može više ili bolje osvajati, danas su djevojčice u odnosu na dječake po tim pitanjima čak i agresivnije.
Zapitala sam se mnogo puta kud ovaj svijet ide, i naravno nisam dobila odgovor.
Sa svojim tinejdžerima razgovaram otvoreno, iskreno, bez tabua o raznim temama, pa i njihovom spolnom zdravlju, Nema srama i straha i mislim da je to jedna od djelotvornijih metoda, bacimo karte na stol i razgovaramo.
Teško se ponekad roditeljima suočiti sa činjenicom da njihovi mali klinci više nisu klinci i da sa svojom djecom u datom trenutku trebamo razgovarati kao sa odraslom osobom, dati savjet na pitanje ili ponuditi teme o kojima djeca nevoljko razgovaraju, slušati ih i dati smjernice za odgovorno i zdravo ponašanje, u svakom smislu.
Jeste li prije i za vrijeme svoje borbe s karcinomom imali dovoljno informacija koje su Vas zanimale u vezi prevencije, posljedica i liječenja HPV-a te raka vrata maternice?
Po zanimanju sam medicinska sestra, tijekom redovitog obrazovanja stekla sam vrhunske informacije o svemu što se tiče i HPVa i posljedica infekcije i posljedičnih dijagnoza. Budući je prevencija/cijepljenje počela desetak godina unazad, meni osobno nije imala smisla, ali bi bila najsretnija sa sam se kao tinejdžerica uz podršku roditelja mogla cijepiti i nikada ne oboljeti od ove uistinu strašne dijagnoze.
Danas iskreno zagovaram prevenciju mladih, djevojaka i dječaka, kako više niti jedna žena ili muškarac ne bi obolio od nijednog oblika bolesti ili karcinoma uzrokovane humanim papiloma virusom.
RH i dalje stigmatizira ovu ozbiljnu bolest
Mislite li da se išta promijenilo po pitanju dizanja svijesti o HPV-u i raka vrata maternice od vremena Vaše borbe s karcinomom do sada u našem društvu?
Predrasude koje su bile ranije su na snazi i danas, ništa se nije promijenilo, barem ne nabolje.
Neznanje je najveći neprijatelj suzbijanju jedinog karcinoma protiv kojeg postoji vrhunsko provjereno devetero valentno cjepivo, stigma o uzročniku bolesti koja se niti ne mora dogoditi jer se može prevenirati u potpunosti.
Prosvjećivanje i informiranje društva je prvo korak u borbi za podizanje svijesti o HPVu i njegovom negativnom djelovanju na organizam kako žena tako i muškaraca, osobno smatram da u svim razinama u društvu nije učinjeno dovoljno za kvalitetno informiranje i dizanje svijesti o HPVu i svim oblicima karcinoma koje ovaj virus može izazvati.
Informirani roditelji prvi su korak u prevenciji
Što mislite o cijepljenju djece protiv HPV-a?
Informirani roditelji, koji su dobili nedvosmislene informacije, jasne poruke i preporuke cijepili su svoju djecu. Zagovaram cijepljenje djece protiv HPVa; prevencijom možemo postići smanjenje oboljenja koja virus uzrokuje, poput vrlo teških oblika karcinoma, ali također ne smijemo izostaviti brigu o spolnom zdravlju djece, učiti ih moralnim vrijednostima i spolnoj odgovornosti.
