Skupina međunarodnih znanstvenika iz 13 zemalja otkrlia je da kreativne aktivnosti, poput satova plesa, umjetnosti ili glazbe ili hobi poput igranja igrica, imaju pozitivan utjecaj na "moždani sat" umjetne inteligencije. I što su više ispitanici prakticirali svoju umjetničku formu, to su im "mlađi" bili moždani satovi.
"Moždani satovi" su modeli strojnog učenja (AI) osmišljeni za procjenu starosti mozga, na temelju skeniranja mozga ili obrazaca neuronske aktivnosti. Oni uspoređuju neuroimaginacijske, elektrofiziološke ili neuromolekularne podatke s normalnim obrascima mozga tijekom životnog vijeka.
"Dakle, korištenjem moždanog sata možemo pokušati razumjeti što mozak čini otpornijim i zbog čega brže stari", rekli su neuroznanstvenici i glavni autori studije Carlos Coronel i Agustín Ibáñez.
Željeli su znati je li kreativnost ne samo zabavna ili emocionalno nagrađujuća, već i biološki dobra za mozak. Sve je više dokaza da bavljenje umjetnošću podržava dobrobit, ali još nije jasno kako kreativnost može oblikovati zdravlje mozga.
Mnogi vjeruju da je umjetnost previše tajanstvena i nematerijalna da bi se znanstveno proučavala ili da bi napravila biološku razliku. "Željeli smo osporiti obje ideje", dodali su autori za Conversation. Mogu li se kreativna iskustva, nešto što se osjeća radosno i duboko ljudski, također mjeriti u mozgu? Mogu li pomoći u odgađanju starenja mozga na isti način na koji je tjelovježba korisna za tijelo?
"Testirali smo može li kreativnost utjecati na moždani sat. Ako vaš moždani sat pokazuje da ste mlađi od svoje stvarne dobi, to znači da vaš mozak funkcionira učinkovitije nego što se očekivalo."
Prikupili su podatke od gotovo 1400 ljudi iz različitih zemalja. Neki su bili vrhunski plesači tanga, glazbenici, vizualni umjetnici ili gejmeri. Drugi nisu bili 'stručnjaci' u tim područjima i nisu imali prethodnog iskustva u različitim disciplinama, ali su iste dobi, spola, razine obrazovanja te su bili iz istih zemalja.
"Njihovu moždanu aktivnost zabilježili smo tehnikama koje se nazivaju magnetoencefalografija i elektroencefalografija. Mogu se koristiti za mjerenje moždane aktivnosti u stvarnom vremenu. Zatim smo obučili računalne modele (modele strojnog učenja) kako bismo stvorili moždani sat za svakog sudionika", objasnili su autori.
Modeli se mogu obučiti za manje od sat vremena. Izazov je bio prikupiti podatke – od Argentine do Poljske – od stotina sudionika. To bi bilo nemoguće bez suradnje mnogih istraživača i instituta diljem svijeta. Stoga su koristili moždane satove kako bi predvidjeli dob svake osobe na temelju njihovih podataka. Ako je nečija predviđena dob mozga bila niža od stvarne dobi, to je značilo da im mozak sporije stari. Također su koristili biofizičko modeliranje. Ti su modeli "digitalni mozgovi", a te virtualne mozgove koristili su kako bi razumjeli biologiju koja stoji iza kreativnosti.
Problem s modelima strojnog učenja (moždanim satovima) jest taj što, iako mogu učiti obrasce u podacima kako bi davali predviđanja, ne mogu reproducirati stvarnu moždanu aktivnost. S druge strane, biofizički modeli su "pravi" mozgovi u digitalnom svijetu, odnosno zrcalna kopija mozga unutar računala. Ovi modeli koriste detaljna biološka i fizička pravila za simulaciju rada mozga. Dakle, nisu modeli umjetne inteligencije. To su "generativni modeli" koji zapravo mogu generirati moždanu aktivnost iz matematičkih jednadžbi, objasnili su istraživači. Iako se moždani satovi mogu koristiti za mjerenje zdravlja mozga (ubrzano ili odgođeno starenje mozga), biofizički modeli mogu objasniti zašto je kreativnost povezana s boljim zdravljem mozga.
U svakom kreativnom području, obrazac je bio zapanjujuće dosljedan: kreativnost je bila povezana s mlađim izgledom mozga. Plesači tanga imali su mozgove koji su izgledali više od sedam godina mlađe od njihove kronološke dobi. Glazbenici i vizualni umjetnici imali su mozgove oko pet do šest godina mlađe. Gejmeri oko četiri godine mlađe mozgove.
"Također smo proveli manji eksperiment u kojem su nestručnjaci trenirali samo 30 sati u strateškoj videoigri StarCraft II kako bismo vidjeli može li kratkoročno kreativno učenje imati slične učinke", dodali su autori studije. Čak i u kratkotrajnom eksperimentu, nakon samo 30 sati kreativnog treninga, moždani satovi sudionika su se vratili unatrag, pokazujući smanjenje starosti mozga između dvije i tri godine.
Što su se ljudi više bavili svojom umjetnošću, to je učinak bio jači. I nije bilo važno o kakvoj se vrsti umjetnosti radilo. Mogao je to biti ples, slikanje, glazba ili igranje igara. Sve je to pomoglo ključnim područjima mozga da bolje rade zajedno. "Ta područja, važna za fokus i učenje, obično prva stare, ali čini se da kreativnost održava njihove veze jačima i fleksibilnijima."
"Otkrili smo da kreativnost štiti područja mozga koja su osjetljiva na starenje i čini komunikaciju mozga učinkovitijom", rekli su Coronel i Ibáñez.
Zašto je ovo važno?
Umjetnost i znanost, često smatrane suprotnostima, zapravo su saveznici. Kreativnost ne oblikuje samo kulturu već i biologiju. "Naša studija preoblikuje kreativnost kao biološki put do zdravlja i otpornosti mozga, a ne samo kao kulturni ili psihološki fenomen", naglasili su autori.
Pokazujući da umjetnički angažman može odgoditi starenje mozga, ovo istraživanje nam pomaže da preispitamo ulogu kreativnosti u obrazovanju, javnom zdravstvu i starenju društava.
U širem kontekstu, proširuje naše razumijevanje zdravog starenja izvan prevencije bolesti. Ističe kreativnost kao skalabilan, pristupačan i duboko ljudski mehanizam za održavanje kognitivne i emocionalne dobrobiti u različitim populacijama i životnim vjekovima.
