Istraživači su testirali 150 konzervi tune kupljenih u pet europskih zemalja (Njemačkoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Francuskoj) i otkrili da polovica sadrži više od preporučene količine žive.
Testirane konzerve sadržavale su živu koja u velikim količinama može naštetiti zdravlju mozga i povezana je s rakom. Prema Nacionalnoj zdravstvenoj službi Ujedinjenog Kraljevstva (NHS) trudnice ne bi trebale jesti više od dva odreska tune ili četiri konzerve tjedno zbog rizika od oštećenja mozga nerođene bebe, dok prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) ljudi općenito ne bi trebali jesti više od tri konzerve tune tjedno.
I nije samo tuna ta koja sadrži živu; zapravo sve ribe, s tim da neke vrste, poput sabljarke, sadrže posebno velike količine žive. Dakle, koliko ribe je sigurno jesti?
Prvo, mala je razlika u tome je li riba u konzervi ili ne. Većina žive koja se ispušta u atmosferu prirodnim putem ili zbog djelovanja ljudi (kao što je izgaranje ugljena), završava u oceanu gdje sićušni organizmi dio pretvaraju u otrovni spoj poznat kao metil-živa. Metil-živa se probija u hranidbenom lancu i akumulira u grabežljivcima u visokim koncentracijama. Budući da su tune — i drugi grabežljivci ili dugovječnije vrste poput morskih pasa ili sabljarki — više u prehrambenom lancu, jedu manju ribu i akumuliraju više žive tijekom vremena, piše Daily Mail.
Izloženost metil-živi može oštetiti bubrege i živčani sustav, izazvati probleme s vidom i povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), živa također može uzrokovati neurološke poremećaje i poremećaje ponašanja ako se udiše, jede ili ako koža dođe u dodir s njom. Simptomi uključuju drhtanje, nesanicu, gubitak pamćenja, glavobolje te kognitivne i motoričke disfunkcije.
U vrlo visokim dozama, studije su otkrile da su neki oblici žive potaknuli razvoj nekoliko vrsta tumora kod štakora i miševa. No Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) otkrila je da nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo može li živa uzrokovati rak kod ljudi.
NHS i američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) savjetuju ljudima da jedu barem dvije porcije ribe tjedno kako bi iskoristili njezine prehrambene prednosti poput zaštite od srčanih bolesti i vitamina D koji jača kosti. Studije su pokazale da je malo vjerojatno da će prosječna osoba konzumirati dovoljno žive putem ribe da bi nastala ozbiljna šteta.
Laboratorijski testovi provedeni za ABC TV znanstveni program Catalyst 2015. otkrili su da bi osoba morala pojesti najmanje 25 konzervi tune tjedno prije nego što dosegne količinu za koju su studije pokazale da je štetna. To je ekvivalent otprilike 16 odrezaka tune od 140 grama.
Znanstvenici australske vladine agencije The Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation (CSIRO) koji su proveli studiju napisali su da točna količina ovisi o marki tune i težini osobe. Naglasili su da čak ni najgora robna marka koju su testirali nije bila tako loša i rekli su da je malo vjerojatno da će potrošači dosegnuti gornje sigurnosne granice.
Prema važećim zakonima Europske unije, ograničenje žive u tuni je 1 mg/kg i 0,3 mg/kg za drugu ribu kao što je bakalar. Za usporedbu, losos u konzervi ima puno niže razine žive s prosječnih 0,05 mikrograma žive po gramu, prema Global Salmon Initiative.
FDA ima nešto drugačije mjerenje, ograničavajući količinu žive u ribi na 1,0 dijelova po skupu (ppm). Ta je granica postavljena na deset puta nižu od razina povezanih s štetnim učincima na zdravlje, prema FDA.
Rob Hobson, registrirani nutricionist i autor knjige "Unprocess Your Family Life: Transform your family's health with easy unprocessed meals", rekao je za MailOnline da je jedenje tune dva do tri puta tjedno sigurno i također potiče ljude da konzumiraju različite vrste riba. "Istraživanja sugeriraju da svijetla i prugasta tuna imaju niži udio žive od većih vrsta poput velikooke i bijele tune', rekao je.
NHS navodi da se neka bijela riba, poput bakalara, može jesti u neograničenim količinama zbog niske razine žive koja nestaje. Međutim, ostala bijela riba sadrži živu kao i druge zagađivače, pa bi je trebalo ograničiti na nekoliko puta tjedno. To uključuje oradu, brancina, romba, iverka i kamenog lososa.
Prema podacima WHO-a, trudnice i djeca posebno su osjetljivi na visoke razine metil-žive. Ne biste trebali jesti morskog psa, sabljarku ili marlina ako ste trudni ili pokušavate zatrudnjeti, dodaje NHS. Ali sve ostale odrasle osobe, uključujući dojilje, ne bi trebale jesti više od jedne porcije tjedno. To je zato što te ribe mogu sadržavati više žive od drugih vrsta riba i mogu oštetiti živčani sustav bebe u razvoju.
"Živa se nalazi u svim ribama kao rezultat prirodnog nakupljanja iz okoliša pa se ne može u potpunosti eliminirati. Umjesto toga, cilj nam je da razine budu što je moguće niže. Velike ribe grabežljivci s duljim životom (na primjer morski pas) imaju najviše razine žive", rekli su za Daily Mail iz Agencije za standard hrane Ujedinjenog Kraljevstva.
