Iako se čini logičnim da odmorimo kad nas zabole leđa, ponekad treba učiniti upravo suprotno – malo aktivnosti često je rješenje za ublažavanje bolnog napadaja.
Ako dugo sjedite za radnim stolom ili ležite pogrbljeni na kauču, leđa će vam prije ili kasnije poslati račun, bez obzira na godine ili razinu kondicije. Kod nekih ljudi dugotrajno mirovanje može ozbiljno opteretiti kralježnicu, uzrokujući bolnu ukočenost koju može ublažiti jedino – kretanje.
Ako vam je ovo poznato, niste jedini. Bol u leđima jedan je od najčešćih zdravstvenih problema i vodeći uzrok invaliditeta u svijetu. I iako se odmor često čini kao najbolji lijek, u nekim slučajevima predugo mirovanje može vas zapravo učiniti još nesretnijima.
U nastavku donosimo što bi moglo značiti ako se vaša bol u leđima smanjuje uz aktivnost, a pogoršava u mirovanju.
Kod kojih se bolova u leđima stanje može poboljšati uz aktivnost
Općenito, kada ozlijedite leđa – primjerice nakon podizanja teške kutije – prvi savjet je uvijek odmor, jer “više boli ne znači više koristi”, kaže Salvador Portugal, dr. med., specijalist sportske medicine i rehabilitacije u Ortopedskom centru Langone Sveučilišta New York. Ova preporuka vrijedi za niz ozljeda leđa, poput hernije diska ili istegnuća mišića. Iako fizikalna terapija može pomoći u jačanju leđa nakon ozljede, kretanje dok još uvijek osjećate akutnu bol najčešće će samo pogoršati stanje, dodaje dr. Portugal za Self.
No možete se naći i u potpuno suprotnoj situaciji – kada je aktivnost jedini način da prebrodite bolni napadaj. Ako je to vaš slučaj, stručnjaci kažu da je moguće da je vaše stanje kronično i upalne prirode.
Primjer je aksijalni spondiloartritis, krovni pojam za skupinu autoimunih bolesti koje pogađaju između 24 i 112 milijuna ljudi diljem svijeta. Kod ovih stanja, koja se smatraju oblicima artritisa, imunološki sustav napada kralježnicu, uzrokujući kroničnu upalu sakroilijakalnih zglobova koji povezuju donji dio leđa i zdjelicu. Kada bolest uzrokuje oštećenja kostiju i zglobova vidljiva na rendgenu, stanje se naziva ankilozantni spondilitis; kada promjene nisu vidljive na snimkama, riječ je o neradiografskom aksijalnom spondiloartritisu.
Stalna upala može razgraditi hrskavicu između kralježaka sve dok ne dođe do “trljanja kost o kost”, objašnjava Joseph Cheng, dr. med., specijalist za kralježnicu i predstojnik Odjela za neurokirurgiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Cincinnatiju. Rezultat je bolna ukočenost koja se često pogoršava mirovanjem, ali se smanjuje uz aktivnost. Razlog je taj što se pokretom dio opterećenja prebacuje s oštećenih zglobova na mišiće, kaže dr. Cheng. “To je kao kad skijate – savijete koljena i mišići apsorbiraju udarce”, objašnjava. “Ako zaključate koljena, sav udar ide u zglobove.”
Međutim, ako imate težak oblik ankilozantnog spondilitisa, kod kojeg kralježnica počinje srastati, pokret može više štetiti nego koristiti, kaže dr. Cheng. Kada su kralješci “zaključani” u fiksnom položaju, mišići se i dalje aktiviraju, ali se ništa ne pomiče. U takvim slučajevima bolje je odmarati tijekom napadaja boli nego pokušavati “prohodati” kroz bol.
I druga upalna stanja mogu uzrokovati bol u leđima koja se pogoršava mirovanjem, a poboljšava aktivnošću, dodaje dr. Portugal. Primjerice, do 30 % osoba sa psorijazom razvije psorijatični artritis, koji može uzrokovati bol i oticanje prstiju, zapešća, koljena i gležnjeva, a oko 20 % njih imat će i probleme s kralježnicom (psorijatični spondilitis), navodi Spondylitis Association of America.
Također, oko jedna od pet osoba s upalnim bolestima crijeva poput Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa razvije enteropatski artritis, još jedan oblik kroničnog artritisa koji može zahvatiti kralježnicu.
Zašto aktivnost može ublažiti neke vrste bolova u leđima?
Htjeli mi to ili ne, cijelo je tijelo povezano, kaže dr. Cheng. To znači da ozljeda na jednom mjestu – recimo u koljenu – može dovesti do problema na drugom, poput kuka. S druge strane, jačanje jednog dijela tijela može pomoći drugom, što posebno vrijedi za leđa. Kralježnica doslovno drži sve na okupu i sprječava da se “raspadnemo” u hrpu kostiju.
Zato stručnjaci kažu da je pokret često najbolji lijek za mnoge vrste bolova u leđima. Stručnjaci ističu da je redovita tjelesna aktivnost jedan od najučinkovitijih pristupa u liječenju ankilozantnog spondilitisa. Čak i kod 90b% ljudi koji imaju kroničnu bol u donjem dijelu leđa bez jasnog uzroka, kretanje je često terapija prvog izbora zbog svoje učinkovitosti, pristupačnosti i gotovo potpunog izostanka nuspojava.
Programi vježbanja koji naglašavaju snagu trupa, primjerice, mogu smanjiti kroničnu bol u donjem dijelu leđa za oko 77 %, prema pregledu više od desetak studija iz 2016. Vaš trup uključuje mišiće koji okružuju kralježnicu – od trbušnih mišića do donjeg dijela leđa. Što je trup jači, kralježnica je stabilnija i “manje opterećenja stavljate na leđa”, kaže dr. Cheng. Kao bonus, jačanje trupa poboljšava ravnotežu i fleksibilnost.
Istraživanja također pokazuju da umjerena aerobna aktivnost, poput hodanja ili vožnje bicikla, povećava protok krvi u leđima, što potiče regeneraciju tkiva i smanjuje upalu i ukočenost. Neka istraživanja sugeriraju i da aerobna aktivnost potiče lučenje endorfina i drugih kemikalija povezanih sa smanjenjem boli te povećava samopouzdanje u kretanju, što poboljšava funkcionalnost.
Čak i jednostavno istezanje može napraviti veliku razliku. Primjerice, razmislite o fleksorima kuka. Skraćeni mišići zadnje lože mogu povući fleksore kuka, smanjiti njihov opseg pokreta i povećati stres na donji dio leđa. Istezanje stražnje lože, kao i drugih mišića nogu, stražnjice i leđa, može poboljšati fleksibilnost, što zauzvrat povećava pokretljivost zglobova i smanjuje bol i ukočenost.
Naravno, ne postoji univerzalni pristup. Vrsta, trajanje i intenzitet aktivnosti koji će vam pomoći ovise o uzroku i jačini vaše boli, kao i o dobi i općem zdravstvenom stanju.
Ako niste sigurni što i kako vježbati, najbolje je potražiti savjet stručnjaka, jer i premalo i previše aktivnosti – kao i nepravilno izvođenje – može povećati rizik od ozljeda.
