Simptomi poremećaja pažnje i hiperaktivnosti ili ADHD-a uključuju poteškoće s koncentracijom, organizacijom i upravljanjem vremenom.
Najnovije istraživanje koje je uključivalo 30 000 osoba s ADHD-om iz Ujedinjenog Kraljevstva, pokazalo je da bi poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću ili ADHD mogao biti povezan s kraćim očekivanim životnim vijekom i većim rizikom od problema s mentalnim zdravljem.
Prema studiji objavljenoj u časopisu The British Journal of Psychiatry, muškarcima s dijagnosticiranim ADHD-om životni vijek se skraćuje za otprilike 4 i pol do 9 godina, dok je kod žena taj broj godina veći, između 6 i pol i 11 godina.
"Iako mnogi ljudi s ADHD-om žive dugo i zdravo, naše otkriće da u prosjeku žive kraće nego što bi trebali ukazuje na nezadovoljene potrebe ovih pacijenata za podrškom", rekla je glavna autorica studije dr. Liz O'Nions, počasna znanstvena suradnica u području kliničke, obrazovne i zdravstvene psihologije na University College London za CNN. "Ključno je da otkrijemo što je uzrok smanjenja životnog vijeka ovih pacijenata kako bismo mogli razviti strategije za sprječavanje preranih smrti u budućnosti", napisla je u izvješću.
Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti neurorazvojni je poremećaj koji se obično dijagnosticira u djetinjstvu, ali često je prisutan i u odrasloj dobi. Osobe s ADHD-om imaju neuravnotežene neurotransmitere, od kojih je jedan dopamin. To je ključni neurotransmiter u prefrontalnom korteksu mozga potreban da nam pomogne u izvršnim funkcijama i vještinama samokontrole, što uključuje planiranje, fokusiranje i održavanje pažnje, pamćenje uputa i obavljanje više zadataka.
Osobe s ADHD-om mogu se osjećati nemirno ili imati problema s koncentracijom, organizacijom, upravljanjem svojim vremenom ili određivanjem prioriteta, hiperfokusiranjem ili impulzivnošću. Ovi simptomi mogu utjecati na sve aspekte života.
Prema dostupnim podacima, prevalencija ADHD-a kod odraslih na globalnoj razini iznosi između tri i četiri posto. U Europi se procjenjuje da oko 3,4 % odraslih ima ADHD. Najmanje tri do četiri posto odraslih u Ujedinjenom Kraljevstvu ima ADHD, pri čemu se procjenjuje da je prevalencija kod djece najmanje četiri posto. No moguće je da mnogo više ljudi ostane nedijagnosticirano, što bi moglo značiti da bi razlika u životnom vijeku koju su otkrili autori studije mogla biti precijenjena, rekli su.
Nova saznanja potvrđuju rezultate nedavnih istraživanja, poput studije iz 2022. koja je otkrila veći rizik od prerane smrti među osobama s ADHD-om ili autizmom u Sjedinjenim Državama i Europi. Međutim, ovo je, prema autorima, prvo istraživanje koje koristi podatke o smrtnosti za primjenu "life-table" metode – statističke tehnike za analizu stopa smrtnosti i vjerojatnosti preživljavanja ili smrti u različitim dobnim razdobljima.
Istraživački tim pregledao je podatke prikupljene od obiteljskih liječnika za 30 029 odraslih osoba s ADHD-om i usporedio ih s gotovo 300 400 sudionika koji nisu imali ADHD, a koji su bili slični po dobi, spolu i vrsti liječničke skrbi koju su imali.
Osim razlika u očekivanom životnom vijeku, analiza je također otkrila da bi ADHD mogao biti povezan s većim rizikom od problema s mentalnim zdravljem — kao što su anksioznost , depresija , samoozljeđivanje , samoubojstvo i poremećaji osobnosti. Autizam, intelektualne poteškoće, štetne navike poput pušenja ili pretjerane konzumacije alkohola i problemi s fizičkim zdravljem, uključujući dijabetes ili visok kolesterol, također su bili češći u ovoj skupini.
Zašto ADHD može utjecati na očekivani životni vijek
Studija je "šokantna", ali se temelji na analizi podataka koja ne odgovara na mnoga važna pitanja, budući da se uzročno-posljedična veza ne može u potpunosti utvrditi, rekao je dr. Kevin McConway, emeritus profesor primijenjene statistike na Otvorenom sveučilištu u Engleskoj koji nije bio uključen u istraživanje.
“Što se može učiniti po tom pitanju? To ovisi o tome je li smanjenje prosječnog životnog vijeka uzrokovano nekako ADHD-om, i ako je, kako i na koji način je uzrokovano”, rekao je McConway.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, liječenje ADHD-a i povezanih stanja je nedostatno, posebice za odrasle, jer je prepoznavanje ADHD-a kod odraslih još uvijek u fazi razvoja, rekli su stručnjaci. Ovaj nedostatak mogao bi djelomično objasniti razlike u životnoj dobi.
Ali također mogu postojati "neki čimbenici koji se javljaju prije rođenja ili u vrlo ranom životu koji mogu zasebno utjecati na mogućnost da se osobi kasnije dijagnosticira ADHD" i da zbog toga kraće živi, nego što bi trebala, rekao je McConway. Oni mogu biti genetski ili okolišni. Dodatno, autori ili nisu imali pojedinosti o, ili nisu uzeli u obzir, rasu ili etničku pripadnost i socioekonomske čimbenike koji mogu utjecati na očekivani životni vijek.
Istraživači također nisu mogli odrediti "kada je ADHD dijagnosticiran u odnosu na druge medicinske probleme ili utjecaj liječenja", rekao je dr. Oliver Howes, profesor molekularne psihijatrije na King's College London koji nije bio uključen u studiju.
Međutim, "pušenje, konzumacija alkohola i neka zdravstvenih stanja vjerojatno su u velikoj mjeri posljedice ADHD-a", rekao je McConway - što znači da bi ti poroci i stanja mogli objasniti kako ADHD može utjecati na stopu smrtnosti ili dovesti do kraćeg životnog vijeka.
Pojedinosti o uzrocima prerane smrti sudionika studije također nisu bile dostupne istraživačima.
Liječenje ADHD-a
Osobe s ADHD-om "posjeduju mnoge vrline i mogu napredovati uz pravu podršku i liječenje", rekao je viši autor studije dr. Josh Stott, profesor gerontologije i kliničke psihologije na University College London.
Stručnjaci ističu da rješavanje problema prerane smrtnosti među osobama s ADHD-om počinje od obiteljskih liječnika koji bi trebali redovito prikupljati informacije o ponašanju, medicinskim stanjima te zdravstvenim problemima povezanim s ovim poremećajem. To bi moglo pomoći liječnicima specijalistima i pacijentima u prepoznavanju čimbenika rizika i sprječavanju kašnjenja u liječenju.
Pojedine udruge pomažu osobama s ADHD-om da povećaju svoje šanse za sudjelovanje u zadacima, navikama ili aktivnostima koje mogu poboljšati njihovu kvalitetu života i očekivani životni vijek, poput tjelesne aktivnosti, pravilne prehrane, oralne higijene i pravilnog spavanja.
Stručnjaci za mentalno zdravlje specijalizirani za ADHD mogu pomoći pacijentima da razviju vještine suočavanja sa svim simptomima koji mogu dovesti do problema ili situacija koje negativno utječu na njihove živote.
Također, osobe s ADHD-om mogu razgovarati s liječnicima o tome bi li lijekovi za ADHD bili korisni za njih. Studija koja je uključivala gotovo 150 000 Šveđana s ADHD-om, objavljena u ožujku 2024., otkrila je da je uporaba lijekova povezana sa smanjenjem rizika od smrtnosti za 19 % unutar dvije godine nakon dijagnoze.
Kako izborom namirnica i suplemenata umanjiti simptome ADHD-a
Popularno mišljenje je da neuravnotežena prehrana bogata šećerima, aditivima i umjetnim bojama uzrokuje ADHD, no brojna istraživanja potvrdila su da to nije istina, navodi Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti. Točan uzrok ADHD-a još se istražuje, ali snažni dokazi upućuju da genetika ima glavnu ulogu u pojavi ADHD. Osim genetike, ulogu bi mogle igrati i ozljede mozga, izloženost štetnim tvarima poput olova, konzumiranje alkohola i cigareta tijekom trudnoće te prijevremeni porod.
"Kada govorimo o poveznici hrane koju jedemo i ADHD-a istraživanja nam pokazuju da prehrana koja obiluje rafiniranim šećerom i zasićenim masnoćama povisuje rizik, dok visok unos voća i povrća ima protektivni učinak", objašnjava Sandra Krstev Barać, mag.nutr. IFMCP.
Istraživanja potvrđuju da konzumacija jednostavnih šećera može pogoršati simptome ADHD-a, posebno hiperaktivnost jer dolazi do nagle promjene razine šećera u krvi. "Preporuka je maksimalno ograničiti unos rafiniranih šećera u prehrani djece i odraslih koji pate od ovog poremećaja. Slično vrijedi i za sirupe, kao i općenito namirnice koje imaju visok glikemijski indeks jer takva hrana dovodi do velikih oscilacija glukoze u krvi što može pogoršavati simptome", napominje nutricionistica.
"Budući da je jedan od važnih nutritivnih ciljeva kod ADHD-a upravo stabilizacija glikemije, dovoljan unos proteina u svakom obroku je svakako jedna od važnih prehrambenih preporuka", zaključila je Krstev Barać. Dodaje i kako su proteinske namirnice poput mesa, ribe i jaja poželjan odabir jer služe i kao izvor gradivnih elemenata za neurotransmitere.
"Postoje također saznanja kako bi preosjetljivosti na neke namirnice, osobito gluten i mlijeko i mliječne proizvode mogle imati važnu ulogu u patofiziologiji ADHD-a. Zato brojni autori zagovaraju i provođenje tzv. eliminacijske prehrane gdje se na period od mjesec dana, a poželjno i dulje izbacuju sve namirnice koji su najčešći krivci za preosjetljivosti (uz gluten i mlijeko i mliječne proizvode to su jaja, soja, kukuruz i sl.) nakon čega slijedi period reintrodukcije izbačenih namirnica kako bi se otkrilo koje namirnice predstavljaju problem za tu osobu", objašnjava Krstev Barać.
Nutricionistica dodaje kako se osobama s ADHD-om savjetuje izbaciti iz prehrane i proizvode koji sadrže umjetne boje jer se pokazalo da mogu pogoršati simptome, kao i kofein jer djeluje suviše stimulirajuće. Kofein bi posebno mogao naštetiti osobama koje uzimaju lijekove za ADHD jer može povećati šansu nuspojava.
