Zamislite sportaša koji se najbolje snalazi u posljednjoj minuti utakmice, kada je pritisak najveći. Slično je i s osobama koje imaju ADHD.
Prema nedavnom istraživanju, stres može djelovati kao doping za njihov mozak. U stresnim situacijama osobe s ADHD-om mogu ući u stanje "hiperfokusa", što im omogućuje da se potpuno usredotoče na zadatak i postignu izvanredne rezultate.
ADHD, ili poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, često je povezan s izazovima u održavanju fokusa i organizaciji. Međutim, Maggie Sibley, klinička psihologinja i profesorica psihijatrije na Sveučilištu Washington, došla je do iznenađujućeg otkrića u nedavnoj studiji. Očekivala je da će osobe s ADHD-om osjećati najveće olakšanje simptoma kada su pod manje stresa, ali rezultati su pokazali suprotno.
Naime, istraživanje je pokazalo da će takvi ljudi najbolje funkcionirati u situacijama koje ih mentalno izazivaju. "Osobe s ADHD-om najbolje funkcioniraju kada moraju odgovoriti na izazov. To vidimo na mikro razini… krajnji rokovi mogu djelovati kao pomoć, ili kada su stvari hitne, u stanju su biti najproduktivniji i ući u stanje 'hiperfokusa'", objašnjava Sibley.
Hiperfokus kao odgovor na stres
Osobe s poremećajem pažnje često se osjećaju najsmirenijima usred krize, jer njihov mozak tada može ući u stanje "hiperfokusa". U tom stanju mogu jasno vidjeti cijelu situaciju, pratiti proces u svojim mislima i reagirati u stvarnom vremenu, dok im tijekom mirnog razdoblja često nedostaje koncentracije, a anksioznost postaje izraženija.
Stres u tim trenucima djeluje kao okidač, aktivirajući dijelove mozga povezane s fokusom i brzim reakcijama, smanjujući simptome poput odvraćanja pažnje te potičući intenzivnu koncentraciju. Ovaj proces povezan je s povećanim oslobađanjem dopamina, neurotransmitera ključnog za osjećaj nagrađivanja i motivaciju, što dodatno pomaže u održavanju fokusa i produktivnosti.
Anksioznost kao zaštita
Kao da je obrnuto od očekivanog – u stresu osobe s ADHD-om funkcioniraju najbolje, dok su u razdobljima bez pritiska sklonije anksioznosti. Stoga profesorica psihijatrije u studiji ističe da anksioznost za njih nije nužno negativno iskustvo: "Zovemo to zaštitnim faktorom kod ADHD-a."
Osobe s poremećajem pažnje često navode da im anksioznost pomaže u kontroli impulzivnosti – navodi ih da razmisle o posljedicama. Sibley to slikovito opisuje: "Zamislite to kao gas i kočnicu u automobilu. ADHD može biti gas, dok je anksioznost kočnica koja ljude potiče na inhibiciju." Iako su anksioznost i impulzivnost često pojačani kod osoba s ADHD-om, zanimljivo je da se mogu međusobno neutralizirati.
Zašto je ovo otkriće važno
Istraživanje profesorice sa Sveučilišta u Washingtonu početak je jedne nove ere u kojoj će se ADHD gledati kao na različit način funkcioniranja mozga, a ne kao na poremećaj. Razumijevanjem kako stres može biti pokretač za osobe s ADHD-om, možemo razviti pristupe koji će im pomoći da iskoriste svoj jedinstven način funkcioniranja. Umjesto da se fokusiramo na to što im ADHD otežava, trebali bismo istraživati njihovu sposobnost da se usredotoče pod pritiskom i tražiti načine kako im pomoći da to još bolje iskoriste.
