ADHD (attention deficit hyperactivity disorder), poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ne pogađa samo djecu. Procijenjeno je da u ukupnoj populaciji od jedan do pet posto odraslih pati od tog poremećaja. Koji su simptomi, kako utječu na svakodnevni život i treba li se ADHD tretirati kao poremećaj, odgovorio je psiholog Hrvoje Maleković
Ivana je žena u srednjim godinama, radi u državnoj tvrtki, točnije na šalteru. Posao joj iz dana u dan sve teže pada, teško joj je sjediti na jednom mjestu cijeli dan. Klijenti se žale što često odlazi na pauze. Nerijetko strankama zaboravi reći koje sve papire trebaju donijeti, zbog čega ima učestale konflikte sa šeficom. Razmišljala je da bi za nju bilo najbolje dati otkaz, ali nije se usudila jer nije vjerovala da će naći novi posao, a pitala se bi li ga uspješno obavljala kad bi ga i našla.
Simptomi i dijagnoza
Hrvoje Maleković, kaže da su Ivanine kolegice brzo uočile da s njom 'nešto ne štima'. "Jedna od njih je čak posumnjala da je Ivana depresivna ili da je anksiozna što se često zamjenjuje s ADHD-om koji se dijagnosticira prema kriterijima iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-IV). Dijagnozu tog poremećaja trebao bi postaviti tim koji uključuje liječnika, neurologa, psihijatra i kliničkog psihologa. Neki od simptoma su: neobraćanje pažnje na detalje, neodlučnost, pretjerano govorenje, neorganiziranost i slično. Radi se zapravo o dva odvojena poremećaja - jedan je hiperaktivnost, a drugi poremećaj pažnje, koji se mogu pojaviti u kombinaciji, ali i odvojeno. Kod odraslih je češći ovaj koji se odnosi na pažnju."
Nisko samopoštovanje
"Na Ivaninom primjeru može se uočiti nekoliko simptoma koji navode na sumnju da se kod nje radi o ADHD-u", kaže Hrvoje Maleković. "Uočljivo je da Ivana ima teškoća sa samokontrolom, a ne nalazi načina da se motivira što može negativno utjecati na njen posao i samopoštovanje." Te teškoće kulminiraju kad osoba sve češće odlaže obveze, nije sposobna organizirati svoje vrijeme niti odrediti prioritete. Takvo pomanjkanje organizacije može imati teške posljedice u poslovnom i privatnom životu osobe. "Međutim, najveće su posljedice za samopouzdanje. Takve osobe često se smatraju glupima, lijenima i nesposobnima, iako se prema inteligenciji i sposobnosti ne razlikuju od onih koje taj poremećaj nemaju", rekao je Maleković.
Teorija o prilagodbi
Postoje brojna mišljenja o tome je li ADHD poremećaj, a službeno je stajalište da to uistinu jest poremećaj. "Dokazi koji se koriste kao prilog tezi da ADHD jest poremećaj su slikovni prikazi mozga, na kojima se vidi da na određenim dijelovima postoji razlika u strukturi i kemiji. Teorije o tome da ADHD nije poremećaj grupiraju se oko teorije Hunter – Farmer koja govori da je to adaptivno ponašanje čovjeka kao vrste, a teorija Socijalnog konstrukta govori da je ADHD izmišljen, a ne otkriven. Postoje čak i teorije da je ADHD izazvan aditivima iz hrane, ali ih moderna istraživanja odbacuju. Na ADHD se može gledati dihotomno kao na poremećaj koji ili postoji ili ne postoji ili kao na crtu ličnosti. No, bez obzira na koji se način promatra, postoji biološka povezanost, odnosno ADHD se nasljeđuje, a o uzroku se ne može jednoznačno govoriti ", objasnio je Maleković.
Što bi bilo da su Einstein i Edison bili izliječeni?
Veliki je broj pojedinaca iz povijesti koji su zadužili čovječanstvo, rekao je Maleković i nastavio: "Zapitajmo se samo na što bi nalikovao svijet da su uspješno izliječili Alberta Einsteina ili Thomasa Edisona, za koje biografi tvrde da su također bolovali od ovog poremećaja. Ako se vratimo na početak ovog članka, možemo se zapitati koje su šanse da se Ivana izliječi ako se obrati svome liječniku. Liječnik bi joj najvjerojatnije odredio terapiju u kombinaciji sa psihoterapijom. Terapija bi se sastojala od psihostimulansa, antidepresiva ili antipsihotika. Oko 80 posto ljudi s ADHD poremećajem dobro reagira na psihostimulanse jer oni povećavaju pažnju i smanjuju hiperaktivnost, a psihoterapija bi se u njezinom slučaju bavila pomoći pri postavljanju ciljeva i organizaciji vremena. Na kraju se svakako moramo zapitati kako bi izgledao ovaj članak da je Ivana umjesto u državnoj tvrtki započela karijeru kao slikarica ili glumica. Bi li tada njeno ponašanje bilo prihvatljivo?".
Činjenice
- Broj odraslih s ADHD poremećajem procjenjuje se na otprilike od 1 do 5 posto ukupne populacije.
- Između jedne i dvije trećine djece s ADHD poremećajem ima poteškoće i u odrasloj dobi. Odnos kod djece je 3:1 u 'korist' muške djece, dok taj broj opada na omjer 2:1 kod odraslih.
- Veći broj odraslih s dijagnozom ADHD-a ima problem s ovisnostima o alkoholu, kocki i drugim oblicima ovisnosti.
- Osobe s ADHD-om imaju veće šanse dati ili dobiti otkaz.
- Osobe s ADHD-om imaju veće šanse biti u dugu, imati poteškoće s otplatama kredita ili plaćanjem računa. Općenito su sklonije preuzeti rizik koji dovodi do gubitka novca.
- Osobe s ADHD-om imaju manja primanja od onih koji nemaju ADHD, a imaju jednako obrazovanje.
- Osobe s ADHD-om imaju veće troškove povezane s liječenjem ili lijekovima.
Više o djeci koja imaju ADHD pročitaj na portalu Klokanica.hr
