Mikroplastika je pronađena u testisima. To je posebno alarmantno jer testisi, poput mozga, imaju posebnu krvnu barijeru kroz koju ne bi ništa smjelo proći.
Situacija s mikroplastikom u 2024. godini izgleda poput one s cigaretama u ranim 1960-ima: to je opasnost za zdravlje koja se ne shvaća dovoljno ozbiljno i potrebno ju je hitno bolje istražiti i regulirati.
Najnovije loše vijesti o mikroplastici i ljudskom zdravlju pojavile su se prošlog tjedna, kada je tim istraživača sa Sveučilišta New Mexico ispitalo uzorke 47 psećih i 23 ljudska testisa, uzetih iz operacija sterilizacije i mrtvih tijela. Svi ti testisi imali su mikroplastiku unutra - bilo je 12 različitih vrsta mikroplastike unutar proučavanih organa, uključujući uobičajeni plastični materijal od kojeg se izrađuje plastično posuđe i plastične boce.
Tracey Woodruff, koja vodi program zaštite reproduktivnog zdravlja i okoliša na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, a koja nije bila uključena u studiju, rekla je za Business Insider da nije baš iznenađena pojavom mikroplastike u testisima. Već je pronađena u našem krvotoku i u drugim ljudskim organima kao što su jetra, srce i pluća. U ožujku je studija New England Journal of Medicine čak sugerirala da bi mikroplastika koja se nalazi u krvnim žilama na našem vratu mogla igrati važnu ulogu u riziku od srčanog i moždanog udara. Također, mikroplastika je već pronađena u testisima u jednoj kineskoj studiji iz 2023. godine. Zapravo, u brzom, sustavnom pregledu 2000 istraživačkih radova o mikroplastici koje je Woodruff napravila za kalifornijske zakonodavce prošle godine, ona i njezin tim otkrili su da mikroplastika može naštetiti reproduktivnom zdravlju muškaraca i žena, ali i da povećava rizik od raka i šteti plućima.
Stručnjak za reproduktivnu urologiju, dr. Ranjith Ramasamy, naglasio je da je to vrlo zabrinjavajuće ako je istina da mikroplastika napada testise.
"Jedina dva organa u ljudskom tijelu koja su zaštićena kao cjeline su testisi i mozak", rekao je Ramasay. "Mislim da moramo prvo proučiti kako je mikroplastika uopće dospjela tamo".
Testisi, poput mozga, imaju posebnu krvnu barijeru kroz koju štetne tvari ne bi trebale proći
Ima smisla da mikroplastika može dospjeti u organe poput srca ili bubrega. Mikroplastika dolazi od svega što konzumiramo i udišemo, uključujući prašinu, posude za hranu, šminke i boce s vodom. Male čestice koje konzumirate kroz usta putuju do crijeva, zatim ulaze u krvotok i napadaju sve dijelove tijela, od pluća do jetre. Ali štetne tvari trebale bi lakše ući u jajnike žena, koji su "natopljeni krvlju" i nalaze se unutar tijela, nego upasti u testise muškarca, rekao je Ramasamy. "Šokiran sam", dodao je.
Zanimljivo je da muškarci stariji od 55 godina u ovom novom istraživanju nisu imali toliko mikroplastike u svom tijelu kao mlađi muškarci.
Ranije studije ipak pokazuju da mikroplastika ima sposobnost probijanja krvno-moždane barijere. A ako rezultati ove nove studije o testisima budu istiniti i u drugim laboratorijima, to bi definitivno bio znak da to vrijedi i za muške testise.
Ipak, Ramasamy upozorava da moramo bolje proučiti što se zapravo događa sa mikroplastikom u našim tijelima i kako točno ona utječe na naše zdravlje, prije nego što počnemo ukazivati na gutanje plastike kao najvažniji razlog za probleme s plodnošću u modernom svijetu.
Znanstvenici ne razumiju zašto je mikroplastika loša — ali pozivaju na daljnje istraživanje
Istraživači znaju da određene kemikalije unutar plastike ometaju naše hormone. Kemikalije poput BPA kolokvijalno su poznate kao kemikalije koje "remete hormone", a proizvođači plastike stalno razvijaju nove kemikalije. Osim specifičnih kemikalija koje se koriste za izradu plastike, mogu postojati i fizički problemi o kojima treba brinuti kod gutanja plastike.
U ovom istraživanju muškarci su imali tri puta veću količinu mikroplastike u svojim testisima nego psi. Je li to važno? Ne znamo zapravo."Ne mislim da je količina mikroplastike toliko važna koliko vrste koje su pronađene i potencijalna šteta koju one mogu prouzročiti", rekao je Ramasamy.
Je li plastika koja lebdi u vašem krvotoku problematična zbog kemikalija koje se nalaze u njoj, što može uključivati i poznate toksine poput PFAS-a, da li uzrokuje probleme jer se zaglavi na mjestima na kojima ne bi trebala biti? Odgovor na ova znanstvena pitanja prilično je kompliciran, kažu stručnjaci.
"Ono što sada vidimo je da unošenjem mikroplastike unosimo i kemikalije, za koje znamo da su otrovne, a i sama mikroplastika bi mogla biti otrovna", rekla je Woodruff. Zbog toga se zalaže za programe regulacije plastike kao što postoje i za zagađivače zraka. "Sad imamo pravu priliku za rješavanje problema mikroplastike i plastike", rekla je. "Predviđa se da će se proizvodnja plastike utrostručiti do 2060., ali ne moramo ići ka tome - ne moramo imati više plastike".
Stručnjaci se slažu oko jedne stvari: trebali biste prestati podgrijavati jela u plastičnim posudama u mikrovalnoj
Stručnjaci su se složili da je podgrijavanje jela u plastičnoj ambalaži u mikrovalnoj pećnici loš izbor. "Piti iz plastike je jedna stvar, ali zagrijavati ju i jesti ili piti iz nje, mislim da je to definitivno pogrešno", rekao je Ramasamy.
Razlog zašto su znanstvenici toliko izbezumljeni oko plastike u mikrovalnoj pećnici je taj što kada se plastika zagrije, kemikalije iz plastike puno lakše iscure u hranu, a unosom hrane, naše tijelo ih apsorbira.
Zagađivači okoliša - uključujući mikroplastiku - jedan su od razloga za pad plodnosti, rekao je Ramasamy. "Uvijek postavljam pitanje jesu li naši roditelji koristili toliko plastike koliko mi koristimo danas? Apsolutno ne", nadodao je Ramasamy.
Dakle, pokušajte staviti hranu na keramički ili stakleni tanjur ili u pravu zdjelu kada god to možete. Pokušajte što manje piti iz plastičnih boca, ostavite cipele ispred ulaznih vrata te obavezno operite ruke prije jela i na taj način probajte smanjiti izloženost mikroplastici, savjetuje Woodruff.
