Mikroplastično zagađenje otkriveno je u ljudskoj krvi po prvi put, a znanstvenici su pronašli sitne čestice kod gotovo 80% testiranih ljudi. Otkriće pokazuje da čestice mogu putovati po tijelu i dospjeti u organe.
Utjecaj na zdravlje još je nepoznat. No istraživači su zabrinuti jer mikroplastika uzrokuje oštećenje ljudskih stanica u laboratoriju, a već je poznato da čestice onečišćenja zraka ulaze u tijelo i uzrokuju milijune ranih smrti godišnje. Ogromne količine plastičnog otpada bacaju se u okoliš, a mikroplastika sada kontaminira cijeli planet, od vrha Mount Everesta do najdubljih oceana. Ljudi su već znali da konzumiraju sitne čestice plastike kroz hranu i vodu, kao i da ih udišu, a pronađene su u izmetu beba i odraslih.
Znanstvenici su analizirali uzorke krvi 22 anonimna darivatelja, sve zdrave odrasle osobe te su kod njih 17 pronašli plastične čestice. Polovica uzoraka sadržavala je PET plastiku, koja se obično koristi u bocama za piće, dok je trećina sadržavala polistiren koji se koristi za pakiranje hrane i drugih proizvoda. Četvrtina uzoraka krvi sadržavala je polietilen od kojeg su napravljene plastične vrećice za nošenje.
Količine plastike nađene kod beba posebno zabrinjavaju
“Naša studija je prvi pokazatelj da imamo čestice polimera u krvi – to je revolucionarni rezultat”, rekao je prof. Dick Vethaak, ekotoksikolog na Vrije Universiteit Amsterdam u Nizozemskoj. "Ali moramo proširiti istraživanje i povećati veličinu uzoraka, broj procijenjenih polimera itd. Daljnja istraživanja brojnih skupina već su u tijeku. Svakako je razumno biti zabrinut", rekao je Vethaak za Guardian i dodao : "Čestice su tu i prenose se po cijelom tijelu."
Rekao je da je prethodni rad pokazao da je mikroplastika 10 puta veća u izmetu beba u usporedbi s odraslima i da bebe hranjene plastičnim bočicama gutaju milijune mikroplastičnih čestica dnevno. “Također općenito znamo da su bebe i mala djeca osjetljiviji na izloženost kemikalijama i česticama”, rekao je i izrazio zabrinutost zbog te činjenice. Novo istraživanje objavljeno je u časopisu Environment International.
Neki od uzoraka krvi sadržavali su dvije ili tri vrste plastike
Tim je koristio čelične igle za štrcaljke i staklene cijevi kako bi izbjegao kontaminaciju te je testirao pozadinske razine mikroplastike pomoću slijepih uzoraka. Vethaak je priznao da se količina i vrsta plastike znatno razlikuju između uzoraka krvi. "Ali ovo je pionirska studija", rekao je, a sada je potrebno više posla. Rekao je da bi razlike mogle odražavati kratkotrajnu izloženost prije uzimanja uzoraka krvi, kao što je pijenje iz plastične šalice za kavu ili nošenje plastične maske za lice. "Veliko je pitanje što se događa u našem tijelu?", rekao je Vethaak. “Zadržavaju li se čestice u tijelu? Dolaze li putem krvi do organa, jesu li te razine dovoljno visoke da izazovu bolest? Hitno moramo financirati daljnja istraživanja kako bismo saznali odgovore ne ta pitanja.”
Novo istraživanje financirala je nizozemska nacionalna organizacija za istraživanje i razvoj zdravlja i Common Seas, socijalno poduzeće koje radi na smanjenju onečišćenja plastikom. "Proizvodnja plastike bi se trebala udvostručiti do 2040.", rekla je Jo Royle, osnivačica dobrotvorne organizacije Common Seas. "Imamo pravo znati što sva ova plastika čini našim tijelima", poručuju iz Common Seasa, zajedno s više od 80 nevladinih organizacija, znanstvenika i zastupnika, traže od vlade Velike Britanije da izdvoji 15 milijuna funti za istraživanje utjecaja plastike na ljudsko zdravlje. EU već financira istraživanja o utjecaju mikroplastike na fetuse i bebe te na imunološki sustav. Nedavna studija pokazala je da se mikroplastika može pričvrstiti za vanjske membrane crvenih krvnih stanica i ograničiti njihovu sposobnost transporta kisika. Čestice su pronađene i u posteljici trudnica, a kod trudnih štakora brzo prolaze kroz pluća u srce, mozak i druge organe fetusa. Novi pregledni rad objavljen u utorak, čiji je koautor Vethaak, procjenjuje rizik od raka i zaključuje: „Detaljnije istraživanje o tome kako mikro i nanoplastika utječe na strukture i procese ljudskog tijela te mogu li i kako transformirati stanice i izazvati stvaranje raka, hitno je potrebno istražiti, osobito u svjetlu eksponencijalnog povećanja proizvodnje plastike. Problem je svakim danom sve hitniji”, zaključio je.
