Powered by:
Novo otkriće postavlja nova pitanja o količini plastičnog otpada koji prožima zrak, vodu i tlo gotovo svugdje na Zemlji.
The Guardian piše da je istraživač Gregory Wetherbee došao do ovog saznanja analizirajući kišnicu prikupljenu na gorju Stjenjak. "Očekivao sam da ću pronaći tlo i mineralne čestice", rekao je Gregory Wetherbee, američki istraživač Geološkog zavoda. Umjesto toga, pronašao je raznobojna mikroskopska plastična vlakna.
Otkriće u nedavno objavljeno studiji "It's raining plastic" (Pada plastična kiša) postavlja nova pitanja o količini plastičnog otpada koji prožima Zemlju. "Mislim da je najvažniji rezultat koji možemo podijeliti s američkom javnošću da je vani više plastike nego što nam upada u oči", rekao je Wetherbee, dodajući: "U kiši je i u snijegu. Sada je dio našeg okoliša."
Uzorci kišnice koji su prikupljeni diljem Kolorada i analizirani pod mikroskopom sadržavali su plastična vlakna, perlice i krhotine plastike. Nalazi su šokirali Wetherbeeja koji je skupljao uzroke kako bi proučavao zagađenje dušikom. "Na rezultate sam naišao skroz slučajno", rekao je, iako su u skladu s drugim nedavnim studijama koje su pronašla mikroplastiku na Pirinejima, sugerirajući da plastične čestice mogu putovati vjetrom stotine, ako ne i tisuće kilometara.
Glavni doprinos je smeće, rekla je Sherri Mason, istraživačica mikroplastike i koordinatorica održivosti u Penn State Behrendu. Više od 90% plastičnog otpada se ne reciklira, a kako se polako razgrađuje, razgrađuje se na sve manje i manje komade. "Plastična vlakna razgrađuju tvoju odjeću svaki put kad ju pereš", rekla je Mason, a plastične čestice su nusprodukti različitih industrijskih procesa.
Plastiku udišemo i konzumiramo kroz hranu i vodu
Nemoguće je pratiti sitne dijelove do njihovih izvora, rekla je Mason, ali gotovo sve što je napravljeno od plastike moglo bi izbaciti čestice u atmosferu. "A te se čestice ugrađuju u kapljice vode kada pada kiše", dodala je, a zatim se ulijevaju u rijeke, jezera, oceane i filtriraju u izvore podzemne vode.
Iako znanstvenici proučavaju plastično zagađenje u oceanu više od desetljeća, oni mogu govori samo o 1%. Istraživači znaju još manje o količini plastike u slatkoj vodi i u zraku, rekao je Stefan Krause sa Sveučilišta u Birminghamu. "Nismo još počeli kvantificirali plastiku", rekao je.
Druga nepoznanica je da li bi bilo teoretski moguće svu plastiku izbaciti iz prirodnog svijeta i koliko bi vremena moglo potrajati. "Čak i ako bismo mahnuli čarobnim štapićem i prestali koristiti plastiku, nije jasno koliko će dugo plastika kružiti našim sustavima riječnih voda", rekao je Krause, dodajući: "Na temelju onoga što znamo o plastici pronađenoj u dubokim izvorima podzemne vode i koja se nakupila u rijekama, pretpostavljam stoljećima."
Životinje i ljudi konzumiraju mikroplastiku putem vode i hrane, a mi najvjerojatnije udišemo mikro i nano plastične čestice, iako znanstvenici još uvijek nisu otkrili zdravstvene učinke. Mikroplastika također može privući teške metale poput žive te druge opasne kemikalije, kao i otrovne bakterije. "Čestice plastike iz namještaja i tepiha mogu sadržavati usporivače gorenja toksične za ljude", rekao je Krause.
Budući da smo svi izloženi stotinama sintetičkih kemikalija čim se rodimo, teško je reći koliko bismo dugo živjeli da nismo bili izloženi. "Nikad nećemo razumjeti sve poveznice između plastike i zdravlja", istaknula je Mason, dodajući: "Ali dovoljno znamo da kažemo da udisanje plastike vjerojatno nije dobro. Trebali bismo početi razmišljati o dramatičnom smanjenju ovisnosti o plastici."
