Kišnica gotovo posvuda na Zemlji ima nesigurne razine 'vječnih kemikalija', prema novom istraživanju. Perfluoroalkilne i polifluoroalkilne tvari (PFAS) velika su obitelj kemikalija koje je proizveo čovjek, a ne nastaju u prirodi. Poznate su kao 'vječne kemikalije' jer se ne razgrađuju u okolišu.
Sve kemikalije iz te skupine sadržavaju veze ugljika i fluora, jednu od najsnažnijih kemijskih veza u organskoj kemiji, koja im omogućava otpornost na razgradnju pri upotrebi u okolišu. Sada su ih istraživači sa Sveučilišta u Stockholmu pronašli u kišnici na većini lokacija na planetu - uključujući Antarktiku. Ne postoji siguran prostor za bijeg od njih.
Sigurne preporučene razine za neke od ovih vječnih kemikalija dramatično su pale u posljednja dva desetljeća zbog novih uvida u njihovu toksičnost. "Na temelju najnovijih američkih smjernica za PFOA u vodi za piće, kišnica bi se posvuda ocijenila nesigurnom za piće. Iako u industrijski razvijenom svijetu ne pijemo često kišnicu, mnogi ljudi diljem svijeta očekuju da je sigurna za piće i ona opskrbljuje mnoge izvore pitke vode", kaže Ian Cousins, glavni autor studije i profesor na Odsjeku za znanost o okolišu Sveučilišta u Stockholmu.
Izazivaju ozbiljne zdravstvene smetnje
Opsežno su istraženi zdravstveni rizici izlaganja ovim tvarima. PFAS se povezuje sa širokim rasponom ozbiljnih zdravstvenih oštećenja, uključujući rak, probleme s učenjem i ponašanjem kod djece, neplodnost i komplikacije u trudnoći, povišenim kolesterol i probleme s imunološkim sustavom. Ali ima i onih koji tvrde da se ne može dokazati uzrok i posljedica između ovih kemikalija i lošeg zdravlja. Unatoč tome, i kao rezultat ovog novog istraživanja, neki pozivaju na stroža ograničenja PFAS-a.
Dr. Jane Muncke, direktorica Zaklade Food Packaging Forum Foundation u Zürichu, Švicarska, koja nije uključena u ovaj rad, ističe: "Ne može biti da nekolicina ima ekonomske koristi dok zagađuje pitku vodu za milijune drugih i uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme . Ogromne iznose koje će koštati smanjenje PFAS-a u pitkoj vodi na razine koje su sigurne na temelju trenutnog znanstvenog razumijevanja treba platiti industrija koja proizvodi i koristi ove otrovne kemikalije. Sada je vrijeme za djelovanje.”
