Kronični stres uzrokovan tugom može utjecati na tijelo na nekoliko načina.
Postati udovica ili udovac može biti nesnosno teško. Uz duboku tugu, osjećaj izgubljenosti i strahove za budućnost, smrt partnera može ozbiljno utjecati na fizičko zdravlje preživjelog supružnika. Za starije odrasle osobe gubitak čak može uzrokovati fenomen poznat kao "efekt udovica/udovaca", koji ih izlaže većem riziku da sami umru, osobito unutar prva tri mjeseca od tugovanja, piše Yahoo Life.
"Efekt udovica/udovaca je zapažanje da kada supružnik umre, preživjeli supružnik ima povećani rizik od smrti", objasnila je Dawn Carr, profesorica sociologije i direktorica Centra Claude Pepper na Fakultetu društvenih znanosti i javne politike na Sveučilištu Florida State.
Carr ističe da je ovaj ishod primijećen samo među starijom populacijom. "Ne vidimo te iste učinke kod mlađih ljudi", kaže ona.
Dakle, što uzrokuje efekt udovica/udovaca? I što možete učiniti da to spriječite?
Starije osobe sa zdravstvenim problemima imaju veći rizik
Novo istraživanje pokazuje da ulazak u udovištvo kasnije u životu može dovesti do zdravstvenih komplikacija među odraslim osobama koje žive s kroničnom bolešću, što može uzrokovati efekt udovica/udovaca.
Prema studiji iz rujna 2024. objavljenoj u časopisu JAMA Network, pokazalo se da odrasli u dobi od 65 godina i stariji kojima je već dijagnosticirana demencija, rak ili zatajenje organa imaju veći rizik od povećanog funkcionalnog pada i povećane smrtnosti nakon gubitka supružnika u usporedbi s drugima u istom dobnom rasponu koji se nisu borili s tim zdravstvenim stanjima.
Prethodno istraživanje objavljeno u Journal of Public Health također je otkrilo da su odrasli u dobi od 50 i više godina imali 66 % veći rizik od smrtnosti unutar prvih 90 dana nakon što su postali udovica ili udovac.
Što uzrokuje ovaj efekt?
Nekoliko čimbenika može povećati izglede da doživite efekt udovica/udovaca, kaže Carr. Za početak, ako je netko u braku desetljećima, njegov je osjećaj identiteta možda bio umotan u drugu polovicu. “Gubitak suputnika može dovesti do toga da živite sami, tako da se društvene veze mogu uvelike smanjiti”, kaže ona.
Ako se preživjeli supružnik brinuo za partnera u posljednjim tjednima, mjesecima ili godinama prije nego što je njihov partner umro, ogromna odgovornost vjerojatno je utjecala na njihovu fizičku i mentalnu dobrobit. "Njega fiziološki i emocionalno opterećuje tijelo", kaže Carr. “Intenzivna njega može biti pravi izazov jer se nakon svega osoba može osjećati kao da je izgubila svoju svrhu. Njihov svakodnevni cilj bio je brinuti se za tu drugu osobu - a sada više nemaju cilj."
Krivnja također može pridonijeti efektu udovice/udovca. “Vrijedi napomenuti da se neki ljudi zapravo osjećaju krivima jer osjećaju olakšanje”, navodi Carr. Osjećaj olakšanja vjerojatno je kombinacija kraja patnje njihovog supružnika, zajedno s završetkom njihove ogromne zadaće njegovatelja. “A ponekad je ovaj osjećaj krivnje jako teško procesuirati.”
Veza između tuge i upale
Iako je upala dio tjelesnih obrambenih mehanizama, dugotrajna upala vjerojatno je temelj većine kroničnih bolesti. Prema istraživačima sa Sveučilišta Rice, duboka tuga može uzrokovati opasno jaku upalu koja može dovesti do smrti. Nakon analize gotovo 100 krvnih slika udovica i udovica, istraživači su otkrili da su ožalošćeni s pojačanim simptomima tuge pokazali 17 % višu razinu tjelesnih upala — dok su oni koji su se našli u gornjoj trećini tugujućih imali više od 54 % višu razinu upale od onih koji nisu izražavali toliko simptoma.
“Kada smo pod stresom, tijelo će ona to reagirati upalnim odgovorom,” rekao je Christopher Fagundes , profesor psiholoških znanosti na Sveučilištu Rice i vodeći autor studije. “Ipak, kada smo pod kroničnim stresom, imunološke stanice postaju desenzibilizirane na protuupalnu kompenzaciju koju tijelo prirodno oslobađa, kao što je kortizol (hormon koji proizvode nadbubrežne žlijezde i posreduje u odgovoru na stres). Imunološke stanice postaju desenzibilizirane na isti način na koji kofein neće previše utjecati na osobu koja redovito pije puno kave, za razliku od osobe koja prvi put u životu popije kavu - jer se tijelo prilagođava. Dakle, ako smo u okruženju bez protuupalne kompenzacije, upala će biti jača”, dodao je.
Fagundes ističe da je kronični stres uzrokovan tugom imao jači učinak na tijelo u usporedbi s uobičajenim svakodnevnim stresorima, kao što je recimo gužva u gradskom prometu. “Na temelju naših podataka otkrili smo da međuljudski gubitak, osobito bliskih osoba, poput supružnika, ima snažniji učinak na tijelo. Nastojimo kontrolirati svoje tijelo pored oboljelih supružnika, a kada se ta veza poremeti, tijelo zapravo poludi”, rekao je Fagundes.
Žalovanje također može dovesti do promjena u zdravstvenom ponašanju, uključujući loše obrasce spavanja i izbor prehrane, što može potaknuti upalu, napominje Fagundes. Dodaje da je depresija povezana s višim razinama upale, a oni koji su izgubili svog supružnika izloženi su većem riziku ne samo od teške depresije, već i od srčanog udara, moždanog udara i prerane smrtnosti. “To ne iznenađuje jer je srčana bolest ubojica broj jedan općenito”, navodi on.
Koraci za izbjegavanje efekta udovice/udovca
Carr i Fagundes imaju nekoliko strategija koje ljudi mogu slijediti kako bi zaštitili svoje zdravlje dok su još njegovatelji supružnika te nakon što njihov partner premine:
- Zatražite pomoć tijekom faze njegovanja. Ako je moguće, potražite nekoga tko može preuzeti vaše dužnosti na jedan dan tu i tamo. “Potražite pomoć kako biste se oporavili i zaštitili svoju dobrobit dok ste usred procesa skrbi”,savjetuje Carr.
- Održavajte otvorene linije komunikacije. Iako se može činiti zamornim, Carr predlaže da ostanete u kontaktu s obitelji i prijateljima dok ste u ulozi njegovatelja. "Bliske veze s drugima i uspostavljena mreža podrške doista su važni za otpornost", kaže Fagundes. Ulaganje tog truda posebno je važno za muškarce. “Muškarci su obično lošiji u uspostavljanju novih veza kasnije u životu u usporedbi sa ženama”, dodaje.
- Pazite na vlastito zdravlje. Pobrinite se da zadovoljite svoje fizičke potrebe, kaže Carr. “Mnogi njegovatelji ne idu liječniku kako bi se brinuli o sebi i ne rade one osnovne stvari koje su bitne za održavanje zdravstvene njege”, kaže ona. "Idite na preglede, vratite se u formu i održavajte zdrava ponašanja", dodala je Carr. Fagundes naglašava važnost zdrave prehrane, održavanja dosljednog rasporeda spavanja i redovitog vježbanja, ovisno o vašim sposobnostima. "Ako možete zadržati te tri stvari na mjestu, brže ćete se prirodno prilagoditi novoj situaciji", dodao je.
- Napravite dnevni raspored. "Razvijte rutinu i držite je se", kaže Fagundes. Razlog: dnevne rutine su potpuno zaboravljene tijekom vremena brige i prvih tjedana tugovanja. “Rekao bih da neko vrijeme isplanirate doslovno svaki sat u danu”, nastavlja. “To može uključivati vrtlarstvo, posao, bilo što. Radi se o tome da imamo neku strukturu”, rekao je Fagundes.
- Naučite praktične vještine. Budući da je prirodno da bračni par podijeli dnevne obveze unutar kuće, osvježite vještine koje možda niste koristili desetljećima. Naprimjer, ako godinama niste kuhali, upišite se na tečaj kuhanja. Na taj način ćete obogatiti i svoj društveni život
- Udomite kućnog ljubimca. Godine 2020. Carr i njezin istraživački tim proučavali su ljekovitu moć kućnih ljubimaca i otkrili da posjedovanje kućnih ljubimaca može zaštititi od štetnih posljedica velikih gubitaka na psihičko zdravlje. "Ako imate recimo psa, bit ćete vani i šetati psa, viđat ćete ljude u šetnji i imat ćete osjećaj svrhe jer vas pas treba da se brinete o njemu", objašnjava ona. “Također je sve više dokaza da se usamljenost može smanjiti uz kućne ljubimce, iako to nije rješenje za svakoga”, dodala je.
- Počnite volontirati. Carr je također provela istraživanje o zdravstvenim dobrobitima volontiranja. “Otkrili smo da stariji ljudi koji nisu volontirali prije gubitka supružnika, a zatim su počeli volontirati nakon gubitka supružnika, time ublažavaju usamljenost”, kaže ona. “Volontiranje je način pomoću kojeg možete učiniti nešto smisleno i produktivno. Upoznajete ljude, angažirani ste na važnom cilju i razmišljate o nečemu što nema veze s vama. Usamljenost ponekad može biti zaglavljena u vašoj glavi, ali volontiranje može biti dobar bijeg od toga tako što ćete raditi nešto sa svrhom”, objasnila je Carr.
