Endometrioza je kronična, često iscrpljujuća bolest koju mnogi pogrešno svode na "obične menstrualne bolove". No, istina je daleko kompleksnija. Riječ je o stanju kod kojeg tkivo slično sluznici maternice raste na mjestima gdje mu nije mjesto – najčešće na jajnicima, jajovodima i u zdjelici, uzrokujući upale, ožiljke i bol koja može značajno narušiti kvalitetu života. Pogađa jednu od 10 žena, a jedna od njih je i Ines Javorski Ban koja je podijelila svoju priču.
Za Ines (41) je sve počelo s obilnim i bolnim menstruacijama, što je smatrala normalnim, jer se to tako ženama predstavlja. "Normalno je da te menstruacija boli, ali nije baš normalno da ne možeš funkcionirati bez tableta i da se ne možeš dignuti iz kreveta", objasnila je. No, konkretniji problemi su krenuli kada je Ines imala 33 godine, nakon drugog poroda.
Problem su bila crijeva te napuhnutost tijekom menstruacije koju nije mogla riješiti tabletama, a svaki odlazak na toalet je bio bolan. "Znala sam se toliko napuhnuti da je moj trbuh izgledao kao da sam trudna pet mjeseci. Jednostavno nisam mogla izbaciti taj zrak iz sebe, ništa nije pomagalo", rekla je Ines. Upravo zbog toga je odlučila otići kod gastroenterologa koji joj je tijekom pregleda rekao da bi njezin problem zapravo mogla biti endometrioza. Nakon toga je otišla na pregled kod svoje ginekologinje te je otkrivena cista na jajnicima koja bi mogla upućivati na endometriozu.
Iako neće svaka cista na jajnicima značiti endometriozu, Ines je išla na dvije laparoskopske operacije u Rijeci u razmaku od deset mjeseci, te su joj tada rezali samo jajnike. Nakon prve, pH nalaz nije pokaza endometriozu, već upalu. Ipak, tri mjeseca nakon prve operacije, cista se ponovno pojavila te je "abnormalno narasla - bila je velika 10 cm u roku par mjeseci". Druga laparoskopska operacija je potvrdila da je riječ o endometriozi.
Nakon te dvije operacije, Ines je, po preporukama ginekologinje, počela uzimati hormonsku terapiju koja joj je u jednoj mjeri pomogla. "Manje me je boljelo i relativno sam dobro funkcionirala, ali su i dalje bili prisutni problemi s crijevima. Išla sam kod raznih gastroenterologa i ginekologa, ali nisu znali što bi sa mnom", opisala je. Morala je otići na magnetsku rezonancu te je otkrila da ima dobroćudan tumor na jetri (fokalna nodularna hiperplazija ili FNH) koji, kako su joj objasnili liječnici, nastaje zbog uzimanja hormonskih oralnih kontraceptiva. "Taj tumor nije opasan sam po sebi, ali sam morala prestati piti hormone. Tumor se povukao, ali je moja endometrioza buknula te se u kratkom roku proširila po zdjelici i crijevima". U tom je periodu Ines zbog bolova tijekom menstruacije znala ostati kod kuće barem jedan dan.
Liječnici su joj objasnili da joj jedino može pomoći operacija, na koju je otišla u Zagreb u Petrovu bolnicu, točnije u Referenti centar Ministarstva zdravstva za endometriozu. "To je bila velika operacija, oko pet, šest sati. Uklonili su mi maternicu, jedan jajnik i 17 cm debelog crijeva jer je bilo sve zahvaćeno", objasnila je Ines. Dodala je kako se jako bojala te operacije jer je postojala mogućnost da joj neće moći spojiti crijeva te da će završiti sa trajnom stomom jer su joj uklonili dio rektuma i sigmu. "To mi je zvučalo kao smrtna presuda", priznala je.
No, Ines je rekla da se "preporodila" i "da se sve isplatilo", iako je oporavak nakon operacije bio i psihički i fizički težak. Sada živi s jednim jajnikom koji održava ciklus, ali nema menstruaciju niti bolove te još uvijek nije u menopauzi. "Kod većine žena se nakon takve radikalne operacije endometrioza riješi, ali ne kod svih. Ja i dalje idem na kontrole, ultrazvuk i vadim hormone te moja endometrioza sada miruje".
Život nakon operacije
Najveća promjena nakon operacije dogodila se u crijevima - njena probava je puno brža. "U početku nisam jela skoro ništa pa sam ponovno počela uvoditi neke namirnice - piletinu, rižu, oradu, bijelu ribu, krumpir, jabuke, mrkvu i slično. Bilo me je strah jesti jer sam često išla na wc - u jednom periodu i po 10 puta dnevno. Zbog svega sam tražila uputnicu za nutricionisticu kod koje idem već godinu dana i puno mi je pomogla te sam uspjela izregulirati tjelesnu težinu. Uspjela sam smanjiti stolice i već otprilike znam što mi odgovara, a što ne. Zapravo, jedem hranu koja usporava probavu", objasnila je Ines.
Problem je još bila i urinarna inkontinencija. "Imala sam i prije problem s time. Nakon dvije trudnoće i dva vaginalna poroda jednostavno su se mišići zdjelice opustili. Zbog toga idem na terapiju magnetnom stolicom koja traje dva mjeseca. U principu, sjedite na stolcu koji proizvodi vibracije i stimulira mišiće." Osim toga, polako je krenula i u teretanu pa sada vježba dva do tri puta tjedno - radi koliko može te izbjegava velike težine.
Ines je napomenula da se na temelju endometrioze ne može dobiti nikakav invaliditet, iako bi trebalo. "Dobila sam 50 posto invaliditeta prvog stupnja zato jer mi je uklonjena maternica prije 40. rođendana. To tako stoji u zakonu iz 1998. koji bi trebalo osvježiti. Na temelju mog invaliditeta dobila sam samo osam eura veću plaću mjesečno te krajem godine dobijem od tvrtke u kojoj radim naknadu za invaliditet. Nemam pravo ni na što drugo, čak nemam ni invalidsku iskaznicu, jer po mom invaliditetu nemam drugih prava", objasnila je.
No, Ines se od samih početaka zagovarala za sebe i svoje zdravlje, pa isto savjetuje i ostalim ženama koje se bore s endometriozom. "Zauzmite se za sebe, jer nitko drugi neće. Osim toga, pozitivan duh je pola posla", naglasila je. Dodala je i da je važna podrška drugih - njoj su najviše pomogle žene koje su se nosile s istim problemima, pa danas i sama pomaže drugima. "Iako lijeka za endometriozu nema, možemo živjeti bolje i djelomično možemo same utjecati na to", zaključila je Ines.
Najčešći simptomi endometrioze
Prvi i najčešći signal koji žene primijete je izrazito bolna mjesečnica, medicinski poznata kao dismenoreja. No, ovdje nije riječ o blagim grčevima koje rješava jedan analgetik. Žene s endometriozom često opisuju bol kao probadajuću, oštru i toliko intenzivnu da ih sprječava u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Bol se može širiti u donji dio leđa i noge, a često počinje i nekoliko dana prije samog krvarenja. Uz to, mnoge se suočavaju i s kroničnom boli u zdjelici koja je prisutna tijekom cijelog mjeseca, neovisno o fazi ciklusa. Jedan od znakova upozorenja je i bol tijekom ili nakon spolnog odnosa (dispareunija), simptom o kojem se rijetko govori, a može ozbiljno narušiti intimne odnose.
Simptomi se tu ne zaustavljaju. Endometrioza se često naziva "bolešću s tisuću lica" jer može imitirati druga stanja, posebice probavne smetnje. Nadutost, poznata i kao "endo trbuh", zatvor, proljev te bolno pražnjenje crijeva, osobito tijekom menstruacije, česti su pratioci bolesti. Mogu se javiti i problemi s mokrenjem, obilna i neredovita krvarenja, kao i kronični umor koji se ne popravlja ni nakon odmora. Važno je naglasiti da intenzitet boli nije nužno povezan s raširenošću bolesti. Neke žene s minimalnim žarištima mogu trpjeti nesnosne bolove, dok druge s uznapredovalim stadijem bolesti imaju blage ili nikakve simptome.
Zašto nastaje endometrioza?
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), endometrioza pogađa oko 190 milijuna žena diljem svijeta (gotovo svaku desetu ženu), a točan uzrok endometrioze još uvijek je nepoznat. Najprihvaćenija teorija je ona o retrogradnoj menstruaciji, pri kojoj menstrualna krv koja sadrži stanice endometrija putuje natrag kroz jajovode u trbušnu šupljinu, gdje se te stanice mogu "usaditi" i početi rasti. Genetika također igra važnu ulogu; rizik je značajno veći ako su majka ili sestra imale istu dijagnozu. Smatra se da su u priču uključeni i imunološki sustav, koji ne uspijeva prepoznati i uništiti to "zalutalo" tkivo, te hormoni, prvenstveno estrogen, koji potiče njegov rast.
Put do dijagnoze u prosjeku traje od sedam do čak deset godina. Razlog tome je što se simptomi često normaliziraju i odbacuju kao "ženski problemi" ili se pogrešno pripisuju sindromu iritabilnog crijeva, upali mjehura ili cistama na jajnicima. Dijagnostika započinje detaljnim razgovorom i ginekološkim pregledom, a nastavlja se ultrazvukom koji može otkriti veće ciste. Ipak, zlatni standard za potvrdu dijagnoze je laparoskopija, minimalno invazivni kirurški zahvat kojim se izravno vizualiziraju žarišta i uzima uzorak tkiva za analizu.
Liječenje je individualno: od prehrane do operacije
Ne postoji jedinstveni lijek za endometriozu, stoga je pristup liječenju uvijek individualan i ovisi o težini simptoma, dobi žene i njezinim planovima za trudnoću. Cilj je ublažiti bol, usporiti rast endometrijskog tkiva i poboljšati kvalitetu života. Prva linija obrane često su lijekovi protiv bolova te hormonalna terapija, poput kontracepcijskih pilula ili hormonalne spirale, koja može smanjiti ili zaustaviti menstrualno krvarenje i time umiriti simptome.
U slučajevima kada lijekovi ne pomažu ili postoje velike ciste i priraslice, preporučuje se kirurško liječenje. Laparoskopskim zahvatom uklanjaju se vidljiva žarišta endometrioze i priraslice, što mnogim ženama donosi značajno olakšanje. Međutim, važno je znati da je endometrioza kronična bolest i simptomi se mogu vratiti. Zato je ključan multidisciplinarni pristup koji uključuje promjene životnih navika. Antiupalna prehrana, bogata voćem, povrćem i omega-3 masnim kiselinama, a siromašna crvenim mesom i prerađenom hranom, može pomoći u smanjenju upalnih procesa. Fizikalna terapija zdjeličnog dna, akupunktura, joga i tehnike upravljanja stresom također mogu biti od velike pomoći.
