Endometrioza muči milijune žena diljem svijeta, neke od njih uopće nemaju simptome, a nekima bolest napravi "pakao" od života. O endometriozi smo razgovorali s Anom Jelčić, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije i terapeutkinje Tjelesno orijentirane psihoterapije iz ginekološke ordinacije D*ANA u Zagrebu.
Endometrij je naziv za sluznicu maternice, a endometrioza označava prisustvo tkiva endometrija na mjestima izvan maternice. Točan uzrok bolesti nije poznat, a do postavljanja dijagnoze nekad prođu godine. Za vrijeme mjesečnice endometrij se odljušti i odstrani iz tijela. Međutim, dijelovi tkiva koji se nalaze na abnormalnim mjestima u zdjelici npr. u jajnicima, jajovodima stijenkama mjehura, crijeva i sl. premda pod utjecajem hormona reagiraju, ne mogu biti odbačeni iz tijela te izazivaju bol, priraslice, ciste, neplodnost
mZ: Postoje li statistike u koliko je slučajeva endometrioza ekstremno problematična i koje su tegobe koje prate takve slučajeva, a od kakvih tegoba pate žene s manje ekstremnom dijagnozom endometrioze?
Klinička slika kod endometrioze izrazito varira i ne mora nužno imati veze s veličinom endometriotičnih cista i njihovom proširenosti. Neke žene s jako izraženom endometriozom, u smislu velikih ultrazvučno vidljivih gustih cista u zdjelici, nemaju nikakvih ili imaju blage simptome, dok neke sa slabo izraženom, koja se može i ne vidjeti ultrazvukom, osjećaju jaku bol koja ih onemogućava u svakodnevnim aktivnostima.
Na endometriozu ćemo posumnjati ako pacijentica navodi neke od sljedećih tegoba: bolne menstruacije, bolove u donjem dijelu trbuha i/ili leđima prije i za vrijeme menstruacije, bolove pri spolnom odnosu, nepravilnosti menstrualnog krvarenja, točkasta krvarenja (spotting) između menstruacija, obilne menstruacije, bolove pri mokrenju i/ili pri radu crijeva za vrijeme menstruacije, teškoće pri ostvarenju trudnoće. Neodređenu zdjeličnu bol navodi oko 80 % pacijentica, 70 % navodi bolne menstruacije (dismenoreju), a 49 % bol prilikom spolnog odnosa (dispareuniju) koja se počela javljati nakon određenog broja godina u kojima su menstruacije i spolni odnosi bili bezbolni.
mZ: Zašto je teško dijagnosticirati endometriozu?
Upravo ovakvi članci i razgovor o endometriozi osvještavaju i informiraju žene o simptomima endometrioze kako bi se zbog njih javile na ginekološki pregled. Nije rijetkost da žene misle kako su njihove tegobe normalna pojava za vrijeme menstruacije i pokušavaju se nositi s njima bez da o tome razgovaraju sa svojim liječnikom. Na nama liječnicima je da postavljamo ciljana pitanja kako bi olakšali pacijenticama razgovor o temama koje za neke od njih mogu biti osjetljive i da otklonimo tabue. Primjerice pitanja koja redovito postavljam svojim pacijenticama su: osjećate li nelagodu pri spolnom odnosu, imate li poteškoća prilikom mokrenja ili stolice. To su pitanja koje neke pacijentice neće same otvoriti iako moram reći da ih je sve više koje hoće i to mi je drago. Kao što sam ranije spomenula, opsežnost endometriotičnih promjena, njihova veličina i proširenost ne mora odgovarati težini kliničke slike. Nekad i sitne, ultrazvukom teško vidljive ili nevidljive promjene mogu uzrokovati značajne tegobe i tu je važno povjerenje između liječnika i pacijentice, kako bi se nastavilo s dijagnostikom u slučajevima u kojima je osnovni ginekološki pregled i transvaginalni ultrazvuk uredan, a pacijentica navodi tegobe. Osim toga, simptomi nisu specifični i preklapaju se sa simptomima drugih oboljenja poput sindroma iritabilnog (nadraženog) crijeva, zdjelične upale, bolesti urotrakta, bolesti kralježnice pa ponekad do postavljanja dijagnoze prođe više vremena.
mZ: Koje dijagnostičke postupke bi trebale obaviti žene koje sumnjaju na endometriozu?
Važno je ići na redovne godišnje ginekološke preglede koji uključuju bimanualni ginekološki pregled, transvaginalni ultrazvuk i PAPA test. Nadalje, ako se posumnja na endometriozu prilikom ginekološkog pregleda, ultrazvučnog pregleda i/ili zbog simptoma koje pacijentica navodi, sljedeći korak je vađenje krvi i određivanje vrijednosti tumorskog markera CA 125 čije se normalne vrijednosti kreću od 8-22 U/ml izvan menstruacije. Povišene vrijednosti CA-125 pronađene su u pacijentica s endometriozom, uz dobru korelaciju sa stadijem bolesti. Također vrijednosti CA-125 padat će ako pacijentica ima dobar odgovor na liječenje te nam taj marker služi i kako bi pratili učinak terapije. Važno je napomenuti da su njegove vrijednosti povišene za vrijeme menstruacije, pri upalnoj zdjeličnoj bolesti, u trudnoći i ponekad kod mioma pa kažemo da je njegova specifičnost niska. Drugim riječima, povišene vrijednosti CA-125 ne znače nužno da pacijentica ima endometriozu. Proširenost endometrioze po organima male zdjelice i trbušne šupljine i tijek bolesti može se nadalje utvrditi putem magnetske rezonancije i kompjuterizirane tomografije, dok su nam te metode manje korisne za samo postavljanje dijagnoze. Definitivnu dijagnozu endometrioze potvrdit će kirurški zahvat- laparoskopija, a izvodi se samo u slučajevima kad je to indicirano. Pri laparoskopiji se u trbušnu šupljinu uvodi tanka cijev s kamerom (obično kroz pupak). Tako kirurg može pregledati organe u zdjelici, prikazati endometriotične promjene i uzeti komadić tkiva za za patohistološku analizu.
mZ: Koje metode liječenja su se pokazale dobrima?
Liječenje je individualno, a ovisi o simptomima koje žena ima, njezinim planovima za trudnoću i životnoj dobi, kao i o proširenosti bolesti. Lijekovi koji potiskuju aktivnost jajnika i usporavaju rast tkiva sluznice maternice su oralna kombinirana hormonska kontracepcija, gestageni, danazol i agonisti GnRH. Oralna hormonska kontracepcija (odabir su kontraceptivi s jačim gestagenom), najmanje tijekom godine dana, kod velikog broja pacijentica smanjit će veličinu endometrioma, a time i smanjiti odnosno otkloniti bolove. Ako pacijentica planira trudnoću kroz narednu godinu do dvije, a endometrioza nije jako proširena, dobrom metodom pokazalo se korištenje kontracepcije do trenutka planiranja trudnoće kako se bolest ne bi dodatno proširila te kako bi se sačuvala prohodnost jajovoda i smanjila opsežnost priraslica. Sama trudnoća, radi hormonalnog statusa žene u trudnoći, povoljno će utjecati na regresiju bolesti u većini slučajeva. Kirurško liječenje je obično potrebno kada su otoci endometralnog tkiva veći od četiri do pet centimetara u promjeru, kada postoje izražene priraslice u donjem dijelu trbuha i zdjelici, kada endometralno tkivo zatvara oba jajovoda kao i kada uzrokuje jaku bol u donjem trbuhu i zdjelici koja ne popušta ni nakon primjene lijekova. Važno je reći, ako pacijentica želi trudnoću, nakon odstranjenja endometralnog tkiva stopa trudnoće iznosi od 40 % do 70 %, ovisno o izraženosti bolesti, a medikamentno liječenje još povećava ovu stopu. Laparoskopskim putem mogu se resecirati endometriotične ciste i priraslice koje prate endometriotične promjene, uspostaviti ponovno pokretljivost jajovoda i uredan odnos organa u zdjelici. Tehnike fizikalne terapije mogu također smanjiti simptome endometrioze.
mZ: Koliko endometrioza utječe na seksualni život i kako ga učiniti bezbolnijim?
Endometrioza može značajno utjecati na seksualni život i time uzrokovati frustraciju kod žene, a time i utjecati na odnos između partnera. Ono što mi se čini važno je, osim naravno započinjanja i plana liječenja, je otvoreni razgovor s partnerom o nelagodi i/ili boli koju žena osjeća kako bi je mogao razumjeti i podržati. Također, bolovi su najčešće jači prije i za vrijeme menstruacije, stoga je važno istražiti u kojoj fazi ciklusa će spolni odnosi biti užitak i žena neće osjećati bol. Prije same penetracije, odgovarat će sve što opušta tijelo i um, to svaka žena može istražiti za sebe, sama i s partnerom. Uvijek kad su spolni odnosi mogući uzrok boli, preporuka je duža predigra i dovoljno vremena za opuštanje. Isto tako, ono što mi se čini važno napomenuti je da je neizmjerno važno da spolni odnos bude užitak za oba partnera i da trpljenje nikako nije cilj- može prouzročiti dugoročnu štetu za obje strane i samo udaljiti par.
mZ: Što biste istaknuli o psihološkom aspektu ove bolesti i pomaže li pacijenticama psihoterapija?
Psihoterapija svakako može pomoći kod nošenja sa svakom kroničnom bolesti, a osobito kod pacijentica koje za psihoterapijom osjećaju potrebu. Može pomoći s prihvaćanjem bolesti, traženjem pomoći, povećanju kapaciteta za pridržavanje uputa o liječenju, učenju tehnika samopomoći, postavljanjem vlastitih granica primjerice kod spolnih odnosa, nošenju s frustracijom, ako nešto od ovih ranije spomenutih stvari uvijek ne funkcionira. Svakako može pomoći u pronalaženju ljubavi prema sebi s ili bez dijagnoze endometrioze.
mZ: Kako živjeti s endometriozom?
Kao i sa svakim drugim izazovom dan po dan, s ljubavi, brigom i nježnošću prema sebi. To podrazumijeva brigu o svom tijelu, duhu i umu, redovne odlaske liječniku, traženje liječnika s kojim će biti lako uspostaviti povjerenje, traženje terapije u dogovoru sa svojim izabranim liječnikom koja će najbolje funkcionirati za vas, istraživanje vlastitih potreba i granica kako fizičkih tako i emotivnih i težnju za zadovoljenjem istih. Ono što također vjerujem da može pomoći je dijeljenje iskustava sa ženama koje imaju slične tegobe, razmjena savjeta, traženje podrške i osjećaj da niste same.
