Sustav nagrade našeg mozga dobro poznaje razliku između unosa umjetnih sladila i šećera, pokazalo je novo istraživanje na miševima.
Ukoliko se rezultati na životinjskom modelu mogu prenijeti na ljude, to bi objasnilo kako to da je unatoč konzumaciji proizvoda s umjetnim sladilila stopa pretilih osoba i dalje u porastu
Rezultati istraživanja objavljenog u časopisu The Journal of Physiology su pokazali kako miševi, koji su u prehrani šećere zamijenili s umjetnim zaslađivačima, u situacijama kada su gladni, preferiraju običan šećer iako su umjetni zaslađivači nekoliko puta slađi.
Objašnjenje leži u činjenici da postoji specifičan mehanizam koji kod razgradnje šećera potiče proizvodnju dopamina – molekule koja je zaslužna za osjećaj nagrade. Nedostatak šećera remeti sustav nagrade u mozgu zbog čega zainteresiranost za umjetnim zaslađivačima opada. Uslijed toga osobe koje inače konzumiraju hranu s umjetnim zaslađivačima, u situacijama kada su gladni i umorni posežu za kaloričnijom hranom.
Kratkoročno, umjetni zaslađivači mogu zadovoljiti želju za slatkom hranom no dugoročno mogu stimulirati apetit, zaključili su znanstvenici.