Ako ste se ikada zapitali zašto vam se rutinske aktivnosti čine teškim te često zbog njih ostajete bez daha ili se osjećati iscrpljeno, možda jednostavno nemate kondicije. No, može biti i da se suočavate s intolerancijom na vježbanje čiji uzrok može biti neko drugo zdravstveno stanje.
Intolerancija na tjelovježbu je stanje koje karakterizira nemogućnost bavljenja tjelesnom aktivnošću na razini ili intenzitetu koji bi se općenito smatrali normalnim za određenu dob. Ne radi se samo o tome da se osjećate pomalo van forme ili da intenzivno trenirate, već o tome da normalne tjelesne aktivnosti pokreću abnormalne reakcije koje mogu biti vrlo neugodne i trajati dugo nakon završetka treninga. Netolerancija na tjelovježbu nije ograničena na one koji tek počinju vježbati, već je čak i iskusni sportaši mogu iskusiti. Uzroci mogu varirati od čimbenika načina života do temeljnih zdravstvenih stanja, poput bolesti srca ili pluća, i važno je potražiti stručnu medicinsku pomoć piše Health Digest.
Glavni znakovi da možda patite od intolerancije na vježbanje uključuju ekstremni umor, nedostatak zraka ili bol, što ukazuje na to da se vaše tijelo ne prilagođava vježbanju na način na koji bi trebalo.
Zadišete se kada ne biste trebali
U slučaju intolerancije na vježbanje, kratkoća daha nije samo uobičajeni nedostatak zraka koji svatko može osjetiti nakon napornog trčanja. Radi se o nesrazmjernoj i uznemirujućoj poteškoći s disanjem koja se javlja čak i uz blagi napor kao što je primjerice hodanje umjerenim tempom ili penjanje uz stepenice. U ovom slučaju moglo bi biti nekoliko problema.
Na primjer, u slučajevima anemije, tijelu nedostaje dovoljno zdravih crvenih krvnih zrnaca za prijenos dovoljno kisika u tkiva, što dovodi do gubitka daha, prema studiji objavljenoj u Scientific Reports. Astma može uzrokovati sužavanje dišnih putova i proizvodnju viška sluzi, što otežava disanje tijekom vježbanja. Kardiovaskularna stanja, kao što su zatajenje srca ili bolest srčanih zalistaka, mogu ugroziti sposobnost srca da učinkovito pumpa krv u pluća, što dovodi do kratkog daha tijekom fizičke aktivnosti. Problemi s plućima, poput kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) ili plućne hipertenzije, izravno utječu na učinkovitost pluća, čineći disanje tijekom vježbanja napornijim.
Ignoriranje ovog specifičnog simptoma je rizično. Stalno, abnormalno otežano disanje je znak upozorenja i zahtijeva liječničku pomoć. Obratite pažnju na ovaj problem i pratite intenzitet i trajanje vježbanja te sve dodatne simptome. Dijeljenje ovih informacija sa svojim liječnikom može vam pomoći da dobijete točnu dijagnozu i prilagođenu pomoć.
Osjećate se iscrpljeno tijekom i nakon vježbanja
Radi se o umoru zbog kojeg se lagano trčanje ili možda žustra šetnja mogu učiniti kao da ste upravo završili maraton. I nije samo riječ o fizičkom umoru, već i o mentalnom zbog čega su zadaci poput donošenja odluka ili koncentracije znatno zahtjevniji nakon vježbanja.
Nekoliko čimbenika može doprinijeti ovoj vrsti umora. Prema recenziji objavljenoj u Current Neurology and Neuroscience Reports, mogli bi postojati metabolički problemi koji sprječavaju vaše tijelo da pravilno pretvori hranjive tvari u energiju. Srčana oboljenja mogu ograničiti opskrbu mišića kisikom ili problemi s disanjem mogu spriječiti učinkovit unos kisika. Plućna oboljenja poput astme ili KOPB-a mogu suziti dišne putove ili smanjiti kapacitet pluća. Osim toga, stanja poput sindroma kroničnog umora ili fibromialgije poznata su po tome što uzrokuju ekstremni umor.
Ako se stalno osjećate neuobičajeno iscrpljeno nakon umjerene ili čak blage tjelesne aktivnosti, važno je uzeti to u obzir. Vaše tijelo pokušava komunicirati da se ne nosi s vježbanjem kako bi trebalo. Iako je normalno povremeno biti umoran, ako se to ponavlja svaki put kada vježbate, vrijeme je da potražite pomoć. Rješavanje temeljnog uzroka ovog umora nije samo radi poboljšanja izdržljivosti, već i radi liječenja temeljnog stanja koje ga uzrokuje.
Imate bolove u mišićima, slabost i grčeve
Na staničnoj razini, mišići se oslanjaju na učinkovitu proizvodnju energije za kontrakciju i funkcioniranje. Kod netolerancije na tjelovježbu može doći do problema s metaboličkim putovima, posebno u mitohondrijima, koji su energetski pogoni stanice. To može rezultirati smanjenom proizvodnjom adenozin trifosfata, primarne valute energije za kontrakciju mišića što dovodi do slabosti mišića i preuranjenog umora čak i uz minimalan napor piše Health Digest.
Nakupljanje mliječne kiseline još je jedna briga jer se tijekom vježbanja nakuplja u mišićima, što dovodi do poznatog osjećaja "pečenja" mišića. Međutim, kod osoba koje ne podnose tjelovježbu, nakupljanje mliječne kiseline može se dogoditi puno brže i pri nižim intenzitetima aktivnosti, uzrokujući bol i grčeve mnogo ranije nego što bi to bilo kod zdrave osobe.
Nadalje, oporavak mišića nakon vježbanja često je ugrožen. Neučinkovito uklanjanje metaboličkih otpadnih proizvoda (ureje i kreatinina) i smanjen protok krvi mogu produžiti bol u mišićima i odgoditi proces ozdravljenja. Ova uporna nelagoda u mišićima nije samo tipična bol nakon vježbanja, već produljeno razdoblje boli i osjetljivosti.
Na kraju, kronična priroda ovih mišićnih učinaka može s vremenom dovesti do atrofije mišića. Kombinacija smanjene aktivnosti zbog boli i umora, uz potencijalne metaboličke nedostatke, može rezultirati gubitkom mišića, dodatno pogoršavajući slabost i smanjujući izdržljivost.
Kod osoba koje ne podnose tjelovježbu, nakupljanje mliječne kiseline može se dogoditi puno brže i pri nižim intenzitetima aktivnosti
Uzroci i čimbenici rizika
Bolesti srca, osobito kronično zatajenje srca, čest su uzrok nepodnošenja vježbanja. Smanjena sposobnost srca da cirkulira krv rezultira smanjenom tolerancijom na tjelovježbu.
Respiratorni problemi još su jedan čest uzrok netolerancije na vježbanje. Stanja kao što su astma, rak pluća i KOPB mogu ograničiti disanje, čineći fizičku aktivnost pretjerano napornom. Nedovoljno kisika rezultira simptomima kao što su otežano disanje, ošamućenost i vrtoglavica tijekom vježbanja.
Sindrom dugotrajne bolesti, poznat i kao dugi covid, još je jedan značajan uzrok. Može dovesti do niza fizičkih problema, uključujući umor, bolove u tijelu i trajne respiratorne poteškoće. Trajni učinci covida također mogu doprinijeti kardiocirkulatornim problemima i problemima s plućima. Sindrom aktivacije mastocita (MCAS) također je povezan s netolerancijom na vježbanje. Kardiovaskularne aktivnosti mogu povisiti razinu histamina kod osoba s MCAS-om. To može povećati simptome alergije i upalu, djelujući kao prepreka dosljednoj tjelovježbi piše Health Digest.
Sindrom kroničnog umora (SKU) također predstavlja značajne izazove. Karakterizira ga uporan nedostatak energije, a onima koji ga imaju svakodnevni zadaci i tjelesna aktivnost sve su više naporni. Neki medicinski stručnjaci vjeruju da postoji veza između postvirusnih sindroma i intolerancije na tjelovježbu uočene kod osoba koje pate od SKU-a.
Pojedinci s dijabetesom, posebno dijabetesom tipa 2, također mogu doživjeti intoleranciju na tjelovježbu jer dijabetes utječe na to kako tijelo koristi glukozu za energiju. Također može uzrokovati probleme s cirkulacijom zbog oštećenih krvnih žila, što utječe na sposobnost vježbanja.
Metaboličke miopatije, genetski poremećaji koji utječu na potrošnju energije, također mogu biti ograničavajući. Ova stanja mogu dovesti do raspada mišića tijekom vježbanja. Konačno, bolesti motoričkih neurona, uključujući amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS) i multiplu sklerozu (MS), ometaju komunikaciju između živaca i mišića što može uzrokovati umor i slabost mišića piše Health Digest.
Kako se dijagnosticira?
Postoje različiti testovi koje liječnici koriste za otkrivanje intolerancije na vježbanje. Jedan od njih je kardiopulmonalni test vježbanja (CPET), također poznat kao testiranje VO2. Tim testom ispituje se koliko kisika vaše tijelo koristi tijekom vježbanja, što je u korelaciji s razinom kondicije. Drugi je test srčanog opterećenja, koji uključuje elektrokardiogram (EKG). Ovim se testom promatra kako se srce ponaša kada se tjera da naporno radi. Za dublji uvid u srce, test nuklearnog stresa, koji ispituje kako vaša krv putuje do srca tijekom vježbanja, također se može provest.
Mogu se koristiti i ultrazvuk, skeniranje pozitronskom emisijskom tomografijom (PET), skeniranje jednofotonskom emisijskom kompjuteriziranom tomografijom (SPECT) i snimanje perfuzije miokarda. Ovi testovi stvaraju slike srca i drugih područja, pomažući liječnicima da razumiju sve abnormalnosti ili probleme.
Osim ovih, liječnici mogu uzeti uzorke krvi ili napraviti druge pretrage. Cilj je identificirati specifične razloge zbog kojih imate problema s vježbanjem. Dijagnosticiranje intolerancije na vježbanje može zahtijevati kombinaciju testova kako bi se dobila potpuna slika o tome što se događa u tijelu piše Health Digest.
Liječenje intolerancije na vježbanje
Kako bi se izliječila intolerancija na vježbanje, potrebno je liječiti temeljno stanje koje je uzrokuje. To može uključivati različite kombinacije lijekova, promjena načina života i druge oblike liječenja. No, ne morate prestati s vježbanjem, osim ako vam to ne savjetuje liječnik. Redovita tjelovježba poboljšava cjelokupno zdravlje i može pomoći u poboljšanju mnogih stanja koja uzrokuju nepodnošljivost tjelovježbe, kao što je zatajenje srca.
Postoje promjene koje možete unijeti u svoj program vježbanja koje će tjelesnu aktivnost učiniti ugodnijom. Prvo i najvažnije, nemojte se previše naprezati. Odredite tempo, počevši sa laganim zagrijavanjem i postupno povećavajte intenzitet. Slušajte svoje tijelo i svakako smanjite intenzitet ili prestanite prije pojave neugodnih simptoma. Uzimanje čestih pauza za odmor također će vam pomoći da ostanete unutar granica vašeg tijela. Stanite i duboko udahnite i popijte malo vode. Kada budete spremni, počnite ispočetka.
Ako ste zabrinuti zbog samostalnog vježbanja, možete potražiti fizioterapeuta koji može voditi vaše vježbe. On vam može pomoći da saznate koje su granice vašeg tijela i pomoći vam da razvijete svijest kako biste mogli vježbati bez da prijeđete te granice. Na kraju, vodite dnevnik i zabilježite što ste radili i kako ste se osjećali na svakom treningu. To može pomoći vama i vašem liječniku da pratite svoj napredak i odredite koje vam aktivnosti odgovaraju, a koje ne.
