Pretilost je daleko češća među ljudima koji žive u ekonomski razvijenijim regijama, a stručnjaci već dugo ističu da je sjedilački način života u industrijaliziranim zemljama značajan uzrok porasta stope pretilosti.
No, nedavna studija objavljena u časopisu PNAS osporava tu pretpostavku. Koristeći ogromne skupove podataka iz desetaka zemalja, istraživači su otkrili velike sličnosti u dnevnoj potrošnji energije ljudi u svim socioekonomskim slojevima: američki uredski radnici sagorijevaju otprilike isti broj kalorija kao stočari u Sibiru, hortikulturisti u Boliviji i lovci-sakupljači u Tanzaniji.
Nalazi ukazuju na to da prehrana, a ne tjelesna aktivnost, povećava rizik od pretilosti.
Dnevna potrošnja energije je dosljedna diljem svijeta
Kako bi izmjerili koliko energije netko sagorijeva, istraživači mogu koristiti metodu pod nazivom "dvostruko označena voda" kako bi procijenili koliko ugljičnog dioksida osoba izdiše. Istraživači su koristili baze podataka o dvostruko označenoj vodi koje pokrivaju više od 4000 odraslih osoba iz 34 različite populacije diljem svijeta.
Tim je zatim standardizirao veličine tijela u cijelom skupu podataka, objasnila je za Verywellhealth Amanda McGrosky, doktorica znanosti, viša autorica studije i docentica biologije na Sveučilištu Elon. Većim tijelima potrebno je više energije za funkcioniranje nego manjim tijelima, pa bi inače bilo teško napraviti izravnu usporedbu između regija s višim i nižim stopama pretilosti.
Nakon što su uzeli u obzir veličinu tijela, otkrili su da ljudi u industrijaliziranim regijama u prosjeku troše nešto manje energije od onih na dnu spektra ekonomskog razvoja. McGroskey je rekla da ljudi u bogatijim zemljama, čini se, troše manje bazalne energije - energije koja je tijelu potrebna da osobu održi na životu kada je u potpunom mirovanju.
Razlog tome nije u potpunosti jasan. Jedno moguće objašnjenje jest da kada se imunološki sustav bori protiv infekcija, mora koristiti veću količinu bazalne energije i iskorištavati druge zalihe energije. Ljudi koji imaju bolji pristup medicinskoj skrbi obično ne troše toliko energije boreći se protiv infekcija kao oni s lošijim pristupom zdravstvenoj skrbi, naglasila je McGrosky.
Tijelo ima dnevni limit koliko energije koristi
Ova studija je najnovija i najveća u nizu istraživanja koja podupiru model "ograničene dnevne potrošnje energije". Model sugerira da su se ljudi razvili tako da sagorijevaju ograničen broj kalorija svaki dan, bez obzira na to koliko su fizički aktivni. Čak i ljudi koji se puno kreću vjerojatno će sagorijevati kalorije u uskom rasponu.
"Kad sam se prvi put uključila u ove studije o potrošnji energije, to me stvarno šokiralo. Kako je to moguće? Kako ljudi koji žive lovačko-sakupljačkim ili stočarskim načinom života, gdje hodaju oko 12 do 15 kilometara dnevno, sagorijevaju istu količinu kalorija kao netko poput mene, tko cijeli dan sjedi za svojim stolom?", rekla je McGrosky.
Vrlo fizički aktivni ljudi mogu sagorjeti puno kalorija u kratkom vremenskom razdoblju, ali njihova prosječna potrošnja energije se dugoročno izjednačava, dodala je McGrosky. Na primjer, studije pokazuju da ultramaratonci troše velike količine energije na dan utrke, ali ne mogu održati tu razinu dugoročno.
Znanstvenici još uvijek pokušavaju shvatiti kako je to moguće. Jedna teorija je da tijelo preraspodjeljuje energiju kako bi održalo svoj dnevni energetski limit. Teorija je da tijelo kompenzira potrošnju energije smanjenjem drugih tjelesnih zahtjeva, poput imunološkog odgovora ili rasta.
No, ne slažu se svi s ovom hipotezom. Još nije dokazana i postoji mnogo istraživača koji kažu da tjelesna aktivnost ili kombinacija aktivnosti i prehrane uvelike doprinose ishodima pretilosti.
Lak pristup kalorijama je vjerojatno krivac
Veći postotak tjelesne masti u industrijaliziranim zemljama je vjerojatniji jer je lako doći do kalorija. "Ljudi jednostavno jedu više kalorija nego što njihova tijela mogu sagorjeti, što dovodi do nakupljanja viška tjelesne masti", rekla je McGrosky.
Ova studija nije analizirala što su ljudi jeli ili koliko. Općenito je prihvaćeno da kada ljudi jedu više kalorija nego što sagorijevaju, dobivaju na težini.
"Vježbanje je vrlo važna komponenta zdravog života, ali nije baš koristan alat za većinu ljudi u procesu mršavljenja ako ne obraćaju pozornost na prehranu", rekao je Jeff Horowitz, doktor znanosti, profesor znanosti o kretanju i direktor Laboratorija za metabolizam supstrata na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Michiganu.
Znanstvenici koji se bave prehranom sve se više bave s pitanjima utječe li razlika u kvaliteti dviju jednako kaloričnih namirnica na nakupljanje masti. Neki tvrde da ultraprerađena hrana, koja je obilna u industrijaliziranim zemljama, nudi kalorije koje se lakše apsorbiraju. Drugi kažu da prerađena hrana samo olakšava prejedanje.
"Tjelesna aktivnost je važna, ali potrošnja energije tjelesnom aktivnošću je relativno niska u usporedbi s time koliko je lako pojesti hamburger", rekao je Horowitz. "Mogu pojesti hamburger, pomfrit i gazirano piće za otprilike 10 minuta. Za trčanje 19 kilometara trebalo bi puno više vremena i puno motivacije."
