Znanstvenici su otkrili skriveni poremećaj disanja koji bi mogao pogoršavati simptome kod osoba s kroničnim sindromom umora.
Osobe s kroničnim sindromom umora često se osjećaju krajnje iscrpljeno i mentalno usporeno, a njihovi se simptomi obično pogoršaju nakon fizičkog ili mentalnog napora. Ova reakcija poznata je kao postnaporna malaksalost. Istraživači koji su proučavali otežano disanje kod osoba s kroničnim umorom otkrili su da je velik broj njih sklon disfunkcionalnom disanju. Taj poremećeni obrazac disanja vjerojatno je povezan s disautonomijom — stanjem u kojem dolazi do poremećaja živčanih signala koji reguliraju krvne žile i mišiće. Usmjeravanje liječenja na ispravljanje ovih poremećaja disanja moglo bi pomoći u smanjenju nekih od najtežih i najupornijih simptoma koji prate ovaj sindrom.
"Gotovo polovica naših ispitanika s kroničnim umorom imala je neki poremećaj disanja — potpuno zanemaren problem koji vrlo vjerojatno doprinosi pogoršanju simptoma", rekao je dr. Benjamin Natelson iz Icahn School of Medicine, glavni autor članka objavljenog u Frontiers in Medicine. "Prepoznavanje ovih abnormalnosti usmjerit će istraživače prema novim terapijskim strategijama, s krajnjim ciljem ublažavanja simptoma."
Dišite lakše
Kako bi istražili ovu povezanost, znanstvenici su analizirali 57 osoba s dijagnosticiranim kroničnim sindromom umora i 25 zdravih dobrovoljaca slične dobi i razine aktivnosti. Sudionici su prošli kardiopulmonalno testiranje pri naporu tijekom dva uzastopna dana. Tijekom testiranja pratili su se otkucaji srca, krvni tlak, učinkovitost iskorištavanja kisika, razina kisika u krvi te koliko je napora potrebno za disanje. Uz to su bilježeni tempo i obrasci disanja kako bi se uočili znakovi hiperventilacije ili nepravilnog disanja.
Iako se disfunkcionalno disanje najčešće povezuje s astmom, ono se može razviti iz niza različitih razloga. Može se manifestirati kao učestali duboki uzdasi tijekom inače normalnog disanja, prebrzo disanje, snažan izdah uz aktivaciju trbušnih mišića, disanje usmjereno na prsni koš bez dovoljnog angažmana dijafragme ili loša koordinacija između prsnog koša i abdomena. Kada dođe do tog narušavanja koordinacije, mišići uključeni u disanje više ne rade učinkovito zajedno.
"Iako dobro razumijemo simptome koje uzrokuje hiperventilacija, još ne znamo koji se simptomi pogoršavaju zbog disfunkcionalnog disanja", izjavila je dr. Donna Mancini iz Icahn School of Medicine, prva autorica studije. "No sigurno znamo da pacijenti mogu imati disfunkcionalno disanje, a da toga uopće nisu svjesni. Ono se može pojaviti čak i dok mirujete."
Uhvatite dah
Istraživači su utvrdili da osobe s kroničnim umorom unose približno jednaku količinu kisika kao i kontrolna skupina — njihove vrijednosti vršnog primitka kisika (VO₂ max) bile su vrlo slične. Međutim, čak 71 % osoba s kroničnim umorom pokazalo je znakove poremećenog disanja — uključujući hiperventilaciju, disfunkcionalno disanje ili oboje
Gotovo polovica ispitanika iz skupine s kroničnim umorom imala je nepravilno disanje tijekom testiranja, dok su u kontrolnoj skupini to pokazale samo četiri osobe. Oko trećine ispitanika iz skupine s kroničnim umorom hiperventiliralo je, dok je u kontrolnoj skupini hiperventilirala samo jedna osoba. Devet ispitanika s kroničnim umorom imalo je istodobno hiperventilaciju i disfunkcionalno disanje — kombinaciju koja nije zabilježena ni kod jednog ispitanika iz kontrolne skupine.
Hiperventilacija i disfunkcionalno disanje mogu uzrokovati simptome koji jako nalikuju simptomima kroničnog umora — poput vrtoglavice, poteškoća s koncentracijom, nedostatka zraka i iznimne iscrpljenosti. Kada se ova dva poremećaja jave istodobno, mogu uzrokovati i lupanje srca, bol u prsima, umor i, sasvim očekivano, tjeskobu. Prema mišljenju istraživača, takvi poremećaji disanja mogu dodatno pogoršati simptome kroničnog umora ili čak imati izravnu ulogu u postnapornoj malaksalosti, piše SciTech Daily.
"Moguće je da disautonomija potiče brže i nepravilnije disanje", objašnjava Mancini. "Dobro je poznato da osobe s kroničnim sindromom umora često imaju disautonomiju u obliku ortostatske intolerancije, što znači da se osjećate lošije dok stojite i mirujete. To povećava broj otkucaja srca i dovodi do hiperventilacije."
Može li pomoći plućna fizioterapija?
Rezultati ove studije upućuju na to da bi poboljšanje obrazaca disanja moglo smanjiti simptome kod dijela osoba s kroničnim sindromom umora. Istraživački tim namjerava nastaviti proučavati međusobni odnos disfunkcionalnog disanja i hiperventilacije. Iako su potrebna dodatna istraživanja prije nego što se mogu razviti široko dostupni tretmani, znanstvenici su već prepoznali nekoliko potencijalnih pristupa za poboljšanje disanja.
"Vježbe disanja u sklopu joge mogle bi biti od pomoći, kao i lagana fizička aktivnost u kojoj je kontrola disanja važna — primjerice plivanje", predložio je Natelson. "Koristan može biti i biofeedback, odnosno praćenje disanja uz poticanje na lagano, kontinuirano disanje. Ako pacijent hiperventilira, to se može prepoznati pomoću uređaja koji mjeri izdahnuti CO₂. Ako je ta vrijednost niska, pacijent može pokušati smanjiti dubinu disanja kako bi se ona približila normalnim vrijednostima."
