Pacijenti sa srčanim problemima koji imaju pesimističan pogled na svoje stanje imaju povećan rizik od smrti ili srčanog udara, prema istraživanju provedenom među pacijentima koji su bili na liječenju u bolnici.
Istraživanje koje je naručila Britanska fondacija za srce predstavljeno je na skupu Britanskog kardiološkog društva. "Naš pregled pokazuje da osjećaj beznađa može povećati rizik od smrti", rekao je dr. Aleksandar Montasem, viši predavač psihologije.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Liverpoolu i Kardiološkog centra Lancashire primijetili su da je jedna prethodna studija pokazala kako je kod muškaraca s postojećom kardiovaskularnom bolešću osjećaj beznađa bio povezan sa šest puta većim rizikom od smrtnog ishoda.
Znanstvenici su analizirali podatke iz 12 studija koje su obuhvatile 5540 pacijenata s različitim kardiovaskularnim bolestima.
Manjak nade bio je povezan s većim rizikom od prvog srčanog udara kod osoba koje prethodno nisu imale anginu pektoris, čak i kada su se uzeli u obzir drugi faktori rizika poput dobi, subjektivnog zdravstvenog stanja, depresije i socioekonomskih čimbenika.
Prednosti podrške
Pregled je pokazao da je više nade povezano sa smanjenim kardiovaskularnim simptomima poput angine pektoris i umora nakon moždanog udara, piše BBC.
Dr. Montasem je rekao: "Za mnoge ljude život s kardiovaskularnim bolestima može biti vrlo težak. Pacijenti se često suočavaju s iscrpljujućim simptomima, ali i s tjeskobom zbog neizvjesne budućnosti. Podrška mentalnom zdravlju mogla bi biti izuzetno korisna za širok krug osoba sa srčanim problemima."
Jedno istraživanje pokazalo je da veći osjećaj nade štiti žene od pojave angine – boli ili nelagode u prsima koja je često uzrokovana koronarnom bolešću srca.
U studiji provedenoj na pacijentima oba spola koji su pretrpjeli moždani udar, veća nada bila je snažno povezana sa smanjenom razinom umora nakon moždanog udara.
Šest studija uključivalo je psihološke podatke koji su pokazali da je više nade povezano s nižim razinama depresije i anksioznosti te poboljšanom otpornošću i kvalitetom života.
Podaci su također ukazali na moguće razloge smanjenog rizika kod osoba s više nade – ti su pacijenti češće pokazivali veću razinu brige o sebi i rjeđe su preskakali uzimanje propisane terapije.
Autori izvješća sada žele shvatiti je li moguće potaknuti nadu kod pacijenata, na primjer uvođenjem specijalizirane terapije ili duhovne podrške tijekom bolničkog liječenja, što bi moglo pomoći u poboljšanju zdravlja ovih pacijenata i pri smanjenju stope smrtnosti u ovoj rizičnoj skupini.
