Teški metali prisutni su u prirodi, a dijele se na one koji su neophodni za normalno funkcioniranje metabolizma - bakar, cink, mangan i željezo i one koji su toksični - olovo, živa, kadmij, arsen, aluminij, kositar, kobalt, paladij, platina.
Štetni metali se koriste u industriji i energetici i kao sitne čestice iz industrijske prašine dospijevaju u tlo, rijeke, mora i jezera i tako završavaju u hrani koju jedemo.
Teški metali talože se u tkivima, živčanom sustavu, mozgu ili kostima gdje uobičajeno djeluju cink, magnezij, bakar, kalcij ili magnezij. Posebno im je olakšan put, ako postoji manjak nekog od spomenutih minerala ili elemenata u trgovima. Tada organizam pojačano ugrađuje teške metale u stanice, a teže ih otpušta jer nema dovoljno minerala ili elemenata u tragovima s kojima se vežu. Tako se godinama teški metali nakupljaju u organizmu.
Olovo - gotovo nemoguće ga je izbjeći
Olovo je najrasprostranjeniji teški metal u okolišu što je posljedica upotrebe olovnog goriva. Od 200 do 300 μg (mikrograma) olova na dan otežavaju život. Olovo se može naći u svim namirnicama i pićima, ima ga u pšeničnim klicama, gljivama (ne bi ih trebalo jesti više od dva puta tjedno), iznutricama, voću i povrću (pranjem se ukloni 20 do 30% olova=, u starim vodovodnim cijevima.
Kadmij - pušači ga imaju dvostruko više
Kadmij je druga najčešća štetna tvar u okolišu, a najviše kadmija ispuštaju čeličane i spalionice smeća. Prisutan je u svim namirnicama, u kruhu ga ima 39 μg, u iznutricama 100 do 150 mikrograma, dok ga najviše ima u sipama čak do 150 μg. Pušenjem se količina kadmija povećava jer se on jedva može izlučivati i zato 50 -godišnji pušači imaju dvostruko više kadmija u organizmu nego nepušači.
Živa - ima ju u ribi i amalgamskim plombama
Prema jednom istraživanju njemačkog ureda za okoliš, krvne vrijednosti žive povećavaju se kod česte konzumacije ribe. Pri tom rječne ribe imaju više žive od ribe iz Atlantika ili iz otvorenog mora. Jetra sadržavaju deset puta veću koncentraciju žive od ostalog mesa iste jedinke. Deset posto od toga odlazi izravno u moždane stanice i tamo sljedećih dvadeset godina djeluje kao živčani otrov. I amalgamske plombe izvor su žive, pa se iz osam većih amalgamskih plombi na dan ispire 10 μg žive.
Aluminij - vreba iz kozmetike i hrane iz konzervi
Od 50 do 150 mikrograma aluminija na dan djeluje na razgradnju moždanih stanica. Unosimo ga preko konzervi i aluminijskog posuđa, a sadržavaju ga i lijekovi za uravnoteženje želučane kiseline, dezodoransi, vodice za ispiranje usne šupljine i mnogi drugi proizvodi.
Što poduzeti?
Autori knjige "Minerali" dr. Ulrich Strunz i Andreas Jopp, objavljene u izdanju Mozaik knjige tvrde da nema razloga za pretjerani strah od štetnih tvari: Ionako se ne možeš potpuno zaštititi od 50 000 kućanskih i uredskih kemikalija i od 7 do 9 milijuna kemijskih spojeva iz okoliša.
Ali možeš potaknuti svoj sustav uklanjanja otrova iz organizma. Minerali i elementi u tragovima natječu se s mnogim štetnim tvarima, vežu se na njih te ih izlučuju van. Sudjeluju kod više stotina enzima detoksikacije. Iskoristi taj pametni sustav uzimajući na dan:
- 100 - 200 μg selena
- 15 mg cinka
- 600 mg magnezija
- 1200 mg kalcija
Dobro je znati i primijeniti:
- Manjak kalcija potiče unos olova u organizam
- Selen se veže s olovom i potiče njegovo izlučivanje.
- Cink, kalcij i vitamin C najučinkovitiji su protiv kadmija.
- Selen veže na sebe živu i time pospješuje njezino izlučivanje. Enzimi sa selenom presreću slobodne radikale koji nastaju iz teških metala. Cink smanjuje ugradnju žive u enzime.
- Kalcij i magnezij smanjuju štetan utjecaj aluminija, a selen se može vezati na aluminij.
U tekstu su korištene informacije iz knjige "Minerali - Djelotvorne tvari za živce i mozak, Više energije za srce i krvotok, Djelotvorna zaštita stanica od raka", dr. Ulrich Strunza i Andreasa Joppa, objavljene u izdanju Mozaika knjige.
