Društvene mreže i lifestyle časopisi pretvorili su gluten – protein koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu – u prehrambenog negativca.
Sportaši i slavne osobe promoviraju prehranu bez glutena kao tajnu boljeg zdravlja i vrhunske forme. No, pregled istraživanja objavljenog u časopisu The Lancet osporava tu ideju. Analizom koja je obuhvatila desetljeća istraživanja otkriveno je da je da je za većinu ljudi koji misle da reagiraju na gluten – gluten sam po sebi rijetko pravi uzrok simptoma.
Simptomi, ali ne i celijakija
Celijakija je stanje u kojem imunološki sustav napada vlastito tijelo nakon konzumacije glutena, što dovodi do upale i oštećenja crijeva.
Međutim, osobe koje imaju probavne ili druge simptome nakon konzumacije hrane koja sadrži gluten mogu imati negativne testove na celijakiju ili alergiju na pšenicu. Tada se govori o necelijakijskoj osjetljivosti na gluten.
Postavilo se pitanje – uzrokuje li gluten zaista njihove simptome, ili se radi o nečem drugom?
Što je istraživanje pokazalo
Istraživanje je obuhvatilo više od 58 studija koje su pratile promjene simptoma i moguće mehanizme njihova nastanka. Uključeni su čimbenici poput imunološkog sustava, crijevne barijere, mikrobioma te psiholoških objašnjenja.
Reakcije specifične na gluten bile su rijetke u svim studijama, a kada su se pojavile, promjene simptoma bile su uglavnom blage. Mnogi sudionici koji su vjerovali da su "osjetljivi na gluten" jednako su – ili čak jače – reagirali na placebo.
Jedno ključno istraživanje ispitivalo je ulogu fermentabilnih ugljikohidrata (poznatih kao FODMAP) kod osoba koje su tvrdile da su osjetljive na gluten (ali nisu imale celijakiju). Kada su konzumirali prehranu s malo FODMAP-a – izbjegavajući određeno voće, povrće, mahunarke i žitarice – simptomi su se poboljšali, čak i kada je gluten ponovno uveden.
Drugo istraživanje pokazalo je da fruktani – vrsta FODMAP-a prisutna u pšenici, luku, češnjaku i drugoj hrani – uzrokuju više nadutosti i nelagode nego sam gluten, piše The Conversation.
To sugerira da većina ljudi koja se osjeća loše nakon konzumacije glutena zapravo reagira na nešto drugo – možda na FODMAP-e poput fruktana ili na druge proteine iz pšenice. Još jedno moguće objašnjenje jest da simptomi proizlaze iz poremećaja u komunikaciji između crijeva i mozga – slično onome što se događa kod sindroma iritabilnog crijeva
Iako neki ljudi zaista mogu biti osjetljivi na gluten, dosadašnji znanstveni dokazi upućuju na to da je takva osjetljivost rijetka.
Sama očekivanja često su bila dovoljna da izazovu simptome
Dosljedan nalaz u istraživanjima jest da očekivanje simptoma snažno utječe na njihovu pojavu. U kontroliranim studijama, gdje sudionici nisu znali što jedu i kada su ljudi nesvjesno konzumirali gluten ili placebo, razlike u simptomima gotovo su nestale.
Neki sudionici koji su očekivali da će im gluten izazvati nelagodu razvili su iste simptome kada su bili izloženi placebu.
Ovaj nocebo efekt – negativna verzija placebo efekta – pokazuje kako uvjerenja i prethodna iskustva oblikuju način na koji mozak obrađuje signale iz crijeva.
Istraživanja snimanja mozga to potvrđuju – očekivanje i emocije aktiviraju dijelove mozga povezane s boli i percepcijom prijetnje. To može pojačati osjetljivost na normalne aktivnosti crijeva.
Ovo su stvarne fiziološke reakcije. Dokazi pokazuju da usmjeravanje pažnje na probavu, uz tjeskobu zbog simptoma ili ponovljena loša iskustva s hranom, zaista može utjecati na tijelo. Takva kombinacija može pojačati osjetljivost u komunikaciji između crijeva i mozga (poznatoj kao os crijeva–mozak), pa se sasvim normalni osjećaji u trbuhu mogu doživjeti kao bol ili hitna potreba za odlaskom na zahod.
Važno je naglasiti da ovo nisu umišljeni simptomi – radi se o stvarnim fiziološkim reakcijama. Kada mozak unaprijed "procijeni" da bi obrok mogao izazvati štetu, živčani putevi iz crijeva pojačano reagiraju – pa se svaka nelagoda, grč ili pritisak osjete jače nego inače, što može dovesti do stvarne patnje.
To objašnjava zašto su ljudi uvjereni da je gluten krivac, čak i kada studije pokažu suprotno. Simptomi su stvarni, ali mehanizam je često povezan s očekivanjem, a ne s glutenom.
Zašto se osjećate bolje bez glutena? Promjena prehrane koja isključuje gluten često podrazumijeva i smanjenje unosa FODMAP-a i ultraprerađene hrane, potiče svjesno jedenje i daje osjećaj kontrole. Sve to može poboljšati vaše opće stanje.
Ljudi koji izbace gluten iz prehrane često počnu jesti više prirodnih bezglutenskih, hranjivih namirnica poput voća, povrća, mahunarki i orašastih plodova – što dodatno može podržati zdravlje crijeva.
Trošak prehrane bez glutena
Za otprilike jedan posto ljudi koji imaju celijakiju, izbjegavanje glutena do kraja života je nužno. Ali za većinu onih koji se osjećaju bolje bez glutena, gluten najvjerojatnije nije pravi krivac.
Tu je i financijski aspekt – bezglutenska hrana u prosjeku je 139 % skuplja od standardne. Osim toga, često sadrži manje vlakana i ključnih nutrijenata.
Dugotrajno izbjegavanje glutena može smanjiti raznolikost prehrane, utjecati na ravnotežu crijevnih bakterija i dodatno pojačati tjeskobu vezanu uz hranu.
Isplati li se testirati?
Za razliku od celijakije ili alergije na pšenicu, necelijakijska osjetljivost na gluten nema biomarker – ne postoji krvni test ili tkivni pokazatelj koji to može potvrditi.
Dijagnoza se temelji na isključivanju drugih stanja i strukturiranom testiranju prehrane.
Na temelju pregleda, preporučuje se da liječnici:
- prvo isključe celijakiju i alergiju na pšenicu
- optimiziraju kvalitetu cjelokupne prehrane osobe
- isprobaju prehranu s niskim udjelom FODMAP-a ako simptomi potraju
- tek tada razmotre četverotjednu do šestotjednu bezglutensku prehranu pod nadzorom nutricionista, nakon kojeg slijedi strukturirano ponovno uvođenje namirnica koje sadrže gluten – kako bi se utvrdilo uzrokuje li gluten doista simptome.
Ovakav pristup omogućuje ciljano i privremeno ograničenje, izbjegavajući nepotrebno dugotrajno izbjegavanje glutena.
Ako gluten nije uzrok vaših tegoba, najčešće pomaže kombinacija prehrambenih savjeta i psihološke podrške. Zašto? Zato što na simptome mogu utjecati očekivanja, stres i emocije. Terapije poput kognitivno-bihevioralne ili onih koje pomažu da se postupno ponovno uvedu ranije izbjegavane namirnice mogu smanjiti strah od hrane i olakšati povratak raznolikoj prehrani – na siguran način.
Ovaj cjeloviti pristup ide dalje od pojednostavljene ideje “gluten je loš” i usmjerava se prema personaliziranoj, na dokazima temeljenoj brizi za probavu i mentalno zdravlje.
