Niktofobija je ekstreman strah od noći ili tame koji može uzrokovati intenzivne simptome anksioznosti i depresije. Strah postaje fobija kada je pretjeran, iracionalan ili utječe na svakodnevni život. Kako je živjeti sa strahom od mraka opisala je Elizabeth Bacharach, novinarka Women's Healtha.
"Svaki put kada se nađem u mraku dođe mi da vrištim kao da sam glavna zvijezda horor filma. Taj strah se javlja redovito, ali je različitog intenziteta. Osim što u stanu ne podnosim mrak ne osjećam se ugodno ni kada šećem sa svojim psom iako je grad odlično osvijetljen. Kad sam se upisivala na fakultet birala sam na koji ću po tome koliko je sveučilište dobro osvijetljeno", počinje svoju priču Bacharach i nastavlja:
"Iako znam da je moj strah iracionalan i da u mom ormaru ne žive čudovišta, da ispod kreveta neće iskočiti baba roga, a iz WC školjke gmizavci, svejedno se bojim. S jedne strane znam da je moj strah donekle opravdan jer činjenica je da se pod okriljem noći češće događaju nezgode, a mašta više radi. Provela sam dosta vremena kod psihoterapeuta zbog svog straha od mraka i saznala sam da se iza njega krije moja potreba da sve držim pod kontrolom. Pitanje koje sam najčešće postavljala je 'zar se ljudi ne bi trebali prestati bojati mraka kad odrastu?".
Klinička psihologinja, Alicia H. Clark, na ovo pitanje odgovara da bi načelno trebalo biti tako, ali nije. Tumači da uz aktivnu maštu i duboku potrebu za sigurnošću, djeca mrak mogu doživjeti kao prijetnju vlastitoj sigurnosti, ali da s odrastanjem i ti strahovi postaju manji kada se uvjere da su sigurna i u mraku.
"Strah od mraka ne poznaje godine, a taj strah ostaje izražen i u odrasloj dobi, ako problem nije pravilno tretiran u djetinjstvu", kaže dr. Terri Bacow, klinički psiholog iz New Yorka. Neliječena fobija može se zadržati i u odrasloj dobi ako se osoba odbija suočiti sa svojim strahom. Primjerice, ako osoba koja se boji mraka pod svaku cijenu odbija ući u mračni podrum vjerojatnost da će zadrži tu fobiju je veća.
Strah od mraka u odrasloj dobi čest je, ako problem nije pravilno tretiran u dječjoj dobi
Strah od mraka uglavnom se javlja u djetinjstvu i smatra se normalnim dijelom odrastanja. Istraživanja koja su se bavila ovim problemom pokazala su da se ljudi često boje mraka zbog nedostatka vizualnih podražaja. Drugim riječima, ljudi se mogu bojati noći i tame jer ne mogu vidjeti što je oko njih. Iako je određena doza straha normalna, kada taj strah počne utjecati na svakodnevicu te na kvalitetu sna vrijeme je za posjet liječniku. Simptomi koje osobe pogođene niktofobijom imaju slični su onima kako kod drugih fobija. Kod niktofobije se simptomi aktiviraju, ako se osoba nađe u mraku, a kod nekih čak i kada samo razmišlja o tami.
Fizički simptomi uključuju:
- poteškoće s disanjem
- ubrzani otkucaji srca
- težina ili bol u prsima
- drhtanje ili trnci
- nesvjestica ili vrtoglavica
- uznemiren želudac
- preznojavanje.
Emotivni simptomi uključuju:
- snažan osjećaji tjeskobe ili panike
- intenzivna potreba za izlaskom iz situacije
- odvojenost od sebe ili osjećaj "nestvarnog"
- gubitak kontrole
- strah od smrti ili gubitka svijesti
- osjećaj nemoći
Razlika između straha od mraka i fobije
Ako se netko boji mraka ne znači nužno i da ima fobiju. Međutim, kada se strah počne miješati u svakodnevicu, to se može smatrati iracionalnim strahom. Nekoliko scenarija u kojima se može prepoznati općenito razlika između normalnog i iracionalnog straha:
- Osjećati strah na letu dok grmi i osjećaju se turbulencije - normalna reakcija
- Ne odlazak na sestrino vjenčanje zbog straha od letenja - fobija
- Osjećati nervozu prije odlaska na pregled kod liječnika - normalna reakcija
- Izbjegavati bilo kakve medicinske preglede i intervencije zbog straha - fobija
- Osjećati nelagodu kada se ugase svjetla u sobi - normalna reakcija
- Nemogućnost usnivanja ili osjećaj jake nelagode zbog mraka u sobi - fobija
Strah od mraka najčešće se javlja između 3. i 6. godine
Strah od mraka i noći često počinje u djetinjstvu u dobi između 3. i 6. godine. U tom trenutku to je možda normalan dio razvoja, a u ovoj dobi česti su strahovi od duhova, čudovišta, neobičnih zvukova, spavanja u svojoj sobi. Mnogoj djeci spavanje s upaljenom noćnom lampom pomaže sve dok ne nadvladaju strah. Kad strah onemogućuje spavanje, uzrokuje jaku anksioznost ili se nastavi u odrasloj dobi, može se smatrati niktofobijom. Dodatni faktori rizika za razvoj niktofobije uključuju:
- Zabrinuti skrbnik - neka djeca nauče biti uplašena kada vide roditeljsku tjeskobu zbog određenih problema.
- Pretjerano zaštitnički skrbnik - neki mogu razviti opću anksioznost, ako su previše ovisni o roditelju ili skrbniku ili ako se osjećaju bespomoćno.
- Stresni događaji - traume, poput nesreće ili ozljeda na motornim vozilima, također mogu povećati šansu da se razvije fobija.
- Genetika - neki odrasli i djeca jednostavno su podložniji strahovima, vjerojatno zbog svoje genetike.
Niktofobija i poremećaji spavanja
Niktofobija može biti povezana s poremećajem spavanja, poput nesanice. Mala studija u koj su sudjelovali studenti s nesanicom otkrila je da gotovo polovica studenata ima strah od mraka. Istraživači su mjerili reakcije učenika na buku i u svjetlu i u tami. Oni koji su imali najviše problema sa spavanjem lakše su se prestrašili od buke u mraku.
Postavljanje dijagnoze
Zakaži sastanak kod liječnika ako:
- imaš problema sa spavanjem
- osjećaš se posebno tjeskobno ili uznemireno u mraku
- imaš još neke razloge zbog kojih vjeruješ da imaš niktofobiju.
Dijagnoza uključuje sastanak s liječnikom i odgovaranje na pitanja o simptomima. Liječnik će pogledati povijest bolesti i postaviti formalnu dijagnozu. Neke fobije ne zahtijevaju nužno liječenje, posebno ako je strah od nečega s čime se većina ljudi obično ne susreće u svakodnevnom životu, poput zmija ili pauka. Niktofobija, s druge strane, može jako otežati život prvenstveno zato jer može dovesti do poremećaja spavanja i nesanice.
Načini liječenja
Liječenju je potrebno pristupiti ako:
- osjećaš ekstremnu anksioznost ili paniku,
- smatraš da je tvoj strah pretjeran ili čak nerazuman,
- izbjegavaš određene situacije zbog svog straha,
- Imaš simptome šest mjeseci ili duže.
Jedan od tretmana je da pacijent umjesto u mračnoj sobi spava u sobi s upaljenim svjetlom. Problem s ovim je što se liječi samo posljedica, a ne uzrok. Da bi se netko riješio fobije potreban je cjelovit pristup.
Ostale mogućnosti liječenja uključuju:
- Terapija izlaganjem - ovim tretmanom se osobu izlaže njezinoj fobiji sve dok suočena sa svojom fobijom ne prestane osjećati anksioznost ili napad panike. Postoji nekoliko načina izlaganja strahovima, uključujući vizualizaciju straha i doživljavanje straha u stvarnom životu. Mnogi planovi liječenja kombiniraju ova dva pristupa. Liječenje temeljeno na izloženosti nije se pokazalo kao djelotvorno na svim ispitanicima.
- Kognitivna terapija - ova vrsta terapije pomaže ljudima da prepoznaju svoje osjećaje anksioznosti i zamijene ih pozitivnijim ili realnijim mislima. Osobi se mogu pružiti informacije koje pokazuju da boravak u mraku ne mora nužno dovesti do negativnih posljedica. Ova vrsta liječenja obično se koristi u kombinaciji s drugim metodama.
- Terapija opuštanjem - uključuje stvari poput dubokog disanja i vježbanja. Može pomoći ljudima da upravljaju stresom i fizičkim simptomima povezanim s njihovim fobijama.
- Lijekovi - nisu uvijek prikladan tretman za osobe sa specifičnim fobijama. Za razliku od lijekova za druge anksiozne poremećaje, malo je istraživanja o liječenju specifičnih fobija lijekovima.
