Iako rano otkrivanje raka i liječenje mogu izazvati niz negativnih i bolnih emocija, još je teže kada osoba sazna da se rak proširio te da kemoterapija i zračenje više ne djeluju zbog čega je potrebno prekinuti liječenje.
Upravo se s ovim drugim scenarijem susrela Jessica Ariel Wendroff čiji je otac imao rak mokraćnog mjehura u četvrtom stadiju. Otkrila je za New York Post četiri teške istine o raku o kojima ljudi obično ne govore.
Osjećaj ljutnje zbog bola
Kada je Jessica posljednji put posjetila oca u bolesti, mislila je da će to biti kao u serijama ili filmovima: sentimentalno, emocionalno, ali i lijepo. Ipak, na njezino iznenađenje, Jessica je shvatila da je njezin otac izuzetno ljut.
"Bijes koji je osjećao bio je krajnje neuobičajen za njega, ali dovoljno šokantan te sam otkrila da su 'terminalna uznemirenost' i promjene osobnosti normalne za pacijente s rakom koji su na pragu smrti", opisala je.
Strah, tjeskoba i ljutnja uobičajene su karakteristike pacijenata s neizlječivim bolestima. Ove uznemirujuće emocije uzrokovane su najčešće zbog bola, emocija koje okružuju smrt, zbunjenosti i delirija, prema Crown Hospice. Ako oboljela osoba zna da umire, to je za nju paralizirajuća emocija koja se negativno "igra" s njenim umom, ali i umovima onih koji ju okružuju.
Emocionalno iscrpljujuće iskustvo za oboljele i njihovu obitelj
Kanadsko društvo za borbu protiv raka opisuje različite preokrete i neprekidne uspone i padove povezane s rakom kao "emocionalni tobogan".
Od postavljanje dijagnoze, bilo da se radi o vama ili nekome od vaših bližnjih, imate ponavljajući osjećaj kao da ste uvijek na nekoj opasnoj vožnji u luna parku. Ti ponavljajući osjećaji izazivaju frustraciju i iscrpljenost.
U National Library of Medicine istraživali su iskustva članova obitelji koji su skrbili o oboljelima od dijagnoze do otprilike godinu dana nakon završetka kemoterapije i zračenja. Otkrili su da su se ti članovi obitelji osjećali nevidljivo i neuključeno, a uloga skrbnika bila je za njih puna emocionalnih uspona i padova.
"Rak je sam po sebi uznemirujuć, za bilo koga, a ako netko od vaših voljenih ima rak, osjećate se zarobljeno i nemoćno. Nemate kontrolu nad situacijom i prisiljeni ste gledati voljenu osobu kako pati, bez načina da ublažite njezinu bol", dodala je Jessica.
Zbunjenost i nedostatak apetita na kraju života
Još jedna manje poznata nuspojava koja se pojavljuje kod osoba oboljelih od raka, osobito kod onih koji su na pragu smrti, jest delirij.
Prema američkom Nacionalnom institutu za rak, delirij je konfuzno mentalno stanje koje uključuje promjene u svijesti, razmišljanju, prosuđivanju, obrascima spavanja, kao i ponašanju.
"Vidjela sam delirij iz prve ruke kada sam pokušavala natjerati oca da se oprosti od mene. Mislila sam da će me zagrliti i reći da me voli. Umjesto toga, njegove oči bile su prazne i buljio je u mene s nekom čežnjom i pitao me hoću li isplanirati zaručničku zabavu za njega i moju majku koja više nije s nama. Srce me boljelo jer nikada neću dobiti pravi rastanak", rekla je Jessica.
Tijekom zadnjeg posjeta, njezin je otac jedva progovorio nekoliko riječi, a više nije ni jeo. Ponekad bi znao popiti nutritivni shake i pojesti čokoladu zbog koje je dobio nalet endorfina i manje je obraćao pažnju na svoju konstantnu bol.
"Kada se tijelo počinje 'gasiti', ne može probaviti hranu. Stoga čak i zbog malih količina hrane osoba može osjećati nelagodu ili mučninu. U nekim slučajevima hrana može uzrokovati i bolove u želucu ili proljev”, prema Cancer Research UK.
Kraj života oboljelih je tužan i iznimno težak
"Nikada nisam mislila da ću se nadati da će moj tata umrijeti, ali nakon što sam vidjela koliki bol je trpio, počela sam se nadati", priznala je Jessica.
WebMD otkriva da se na kraju života, bol od raka može pojaviti kada rak preuzme tkivo ili kada tumori pritisnu kosti, živce ili organe. Neki tumori ispuštaju kemikalije koje uzrokuju bol ili uzrokuju bolnu reakciju u tijelu. Rak u svojoj završnoj fazi polako "gasi" sve organe.
"Gledajući svog oca kako prolazi kroz uznapredovali stadij raka mokraćnog mjehura, shvatila sam da su oni koji dožive srčani udar prilično sretni u usporedbi s tim. Nakon što sam svjedočila brutalnosti raka, radije bih umrla od napada morskog psa nego od raka u četvrtom stadiju bilo koji dan, jer bi to bila jednako užasna, ali mnogo brža smrt", objasnila je.
