Kognitivno zdravlje u kasnijoj životnoj dobi snažno je pod utjecajem cjeloživotne izloženosti intelektualno stimulirajućim okruženjima, kažu istraživači.
Čitanje, pisanje i učenje jednog ili dva jezika mogu smanjiti rizik od demencije za gotovo 40 %, pokazuje istraživanje koje sugerira da bi milijuni ljudi mogli spriječiti ili odgoditi pojavu ovog stanja.
Demencija je jedna od najvećih zdravstvenih prijetnji na svijetu. Predviđa se da će se broj osoba koje žive s ovim stanjem do 2050. godine utrostručiti na više od 150 milijuna globalno, a stručnjaci upozoravaju da predstavlja veliku i ubrzano rastuću prijetnju budućim zdravstvenim i socijalnim sustavima u svakoj zajednici, zemlji i na svakom kontinentu.
Američki istraživači otkrili su da je bavljenje intelektualno poticajnim aktivnostima tijekom života, poput čitanja, pisanja ili učenja novog jezika, povezano s manjim rizikom od Alzheimerove bolesti, najčešćeg oblika demencije, te sa sporijim kognitivnim padom, piše The Guardian.
Autorica studije Andrea Zammit iz Medicinskog centra Sveučilišta Rush u Chicagu rekla je da otkriće sugerira da je kognitivno zdravlje u kasnijoj životnoj dobi "uvelike pod utjecajem" cjeloživotne izloženosti intelektualno poticajnom okruženju.
"Naši nalazi su ohrabrujući i sugeriraju da dosljedno bavljenje raznim mentalno stimulirajućim aktivnostima tijekom života može utjecati na kognitivne sposobnosti. Ulaganja u javne sadržaje koji potiču učenje i mentalnu aktivnost, poput knjižnica i programa ranog obrazovanja koji od najranije dobi razvijaju ljubav prema učenju, mogla bi doprinijeti smanjenju učestalosti demencije."
Istraživači su pratili 1939 osoba prosječne dobi od 80 godina koje na početku istraživanja nisu imale demenciju. Sudionici su praćeni u prosjeku osam godina. Ispunjavali su upitnike o kognitivnim aktivnostima i dostupnim resursima za učenje tijekom tri životne faze.
Poticajno okruženje u djetinjstvu i adolescenciji, prije osamnaeste godine, uključivalo je učestalost čitanja naglas, samostalnog čitanja knjiga, pristup novinama i atlasima u kućanstvu te učenje stranog jezika dulje od pet godina.
Poticajno okruženje u srednjoj životnoj dobi uključivalo je razinu prihoda u 40. godini života, kućanske resurse poput pretplata na časopise, rječnike i članske iskaznice knjižnice te učestalost aktivnosti poput posjeta muzejima ili knjižnicama.
Poticajno okruženje u kasnijoj dobi, počevši od prosječne dobi od 80 godina, uključivalo je učestalost čitanja, pisanja i igranja igara te ukupne prihode iz socijalnog osiguranja, mirovine i drugih izvora.
Tijekom istraživanja, koje je objavljeno u medicinskom časopisu Neurology Američke akademije za neurologiju, 551 sudionik razvio je Alzheimerovu bolest, a 719 njih blago kognitivno oštećenje (MCI).
Istraživači su usporedili sudionike s najvišom razinom cjeloživotnog boravka u poticajnom okruženju (gornjih 10 %) s onima s najnižom razinom (donjih 10 %). Među onima s najvišom razinom života u poticajnom okruženju, 21 % razvilo je Alzheimerovu bolest. U skupini s najnižom razinom taj je udio iznosio 34 %.
Nakon prilagodbe za čimbenike poput dobi, spola i obrazovanja, istraživači su utvrdili da su viši rezultati cjeloživotne izloženosti poticajnom okruženju povezani s 38 % manjim rizikom od Alzheimerove bolesti i 36 % manjim rizikom od blagog kognitivnog oštećenja.
Osobe s najvišom razinom cjeloživotne izloženosti poticajnom okruženju razvile su Alzheimerovu bolest u prosječnoj dobi od 94 godine, u usporedbi s 88 godina kod onih s najnižom razinom – što predstavlja odgodu veću od pet godina.
Isto tako, osobe s najvišom razinom cjeloživotne izloženosti poticajnom okruženju razvile su blago kognitivno oštećenje u prosječnoj dobi od 85 godina, u usporedbi sa 78 godina kod onih s najnižom razinom – odgoda od sedam godina.
Istraživači su analizirali i podatke sudionika koji su tijekom istraživanja preminuli, a nad kojima je provedena obdukcija. Utvrđeno je da su osobe s višom razinom cjeloživotne izloženosti poticajnom okruženju imale bolje pamćenje i sposobnosti razmišljanja te sporiji kognitivni pad prije smrti.
Jedno od ograničenja istraživanja jest to što su sudionici naknadno izvještavali o iskustvima iz ranog i srednjeg dijela života, pa je moguće da se nisu svega točno sjećali. Također, istraživanje nije dokazalo da cjeloživotno učenje smanjuje rizik od demencije, već je pokazalo povezanost između tih čimbenika.
Dr. Isolde Radford, viša voditeljica u Alzheimer’s Research UK, koja nije sudjelovala u istraživanju, istaknula je da ovi nalazi pokazuju kako demencija nije neizbježan dio starenja.
"Ovo novo istraživanje pokazuje da mentalna aktivnost tijekom života može smanjiti rizik od Alzheimerove bolesti za gotovo 40 posto", rekla je. "To potvrđuje ono što već znamo o preventivnim koracima koje ljudi mogu poduzeti kako bi smanjili rizik od razvoja demencije."
