Prekomjerno sjedenje nije dobro za fizičko ili mentalno zdravlje osobe, ali postoji vrsta sjedilačke aktivnosti koja možda neće smanjiti mozak ili negativno utjecati na kognitivne funkcije u istoj mjeri.
Sustavnim pregledom 85 studija pokazuje se razlika između aktivnog sjedenja, poput igranja karata ili čitanja, i pasivnog sjedenja, poput gledanja televizije. A aktivno bi zapravo moglo poboljšati zdravlje mozga. To je vjerojatno zato što aktivno sjedenje angažira mozak, dok pasivno sjedenje omogućuje osobi da fizički i kognitivno zauzme 'ulogu promatrača'
"Dokazano je da je ukupno vrijeme sjedenja povezano sa zdravljem mozga; međutim, sjedenje se često tretira kao jedna cjelina, bez razmatranja specifične vrste aktivnosti", objašnjava istraživač javnog zdravstva Paul Gardiner sa Sveučilišta Queensland u Australiji. "Većina ljudi provodi mnogo sati sjedeći svaki dan, tako da je vrsta sjedenja zaista važna... Ovi nalazi pokazuju da mali svakodnevni izbori - poput čitanja umjesto gledanja televizije - mogu pomoći u održavanju zdravlja mozga kako starite."
Očito je da je tjelovježba i dalje nevjerojatno važna za kognitivno zdravlje, ali važno je i vježbati mozak, a to ne znači nužno da morate biti na nogama.
U brojnim studijama, Gardiner i kolege otkrili su da aktivno sjedenje, poput čitanja, igranja karata i korištenja računala, pokazuju "izuzetno pozitivne povezanosti s kognitivnim zdravljem, poboljšavajući kognitivne funkcije poput izvršne funkcije, situacijskog pamćenja i radnog pamćenja". U međuvremenu, pasivno sjedenje najdosljednije je bilo povezano s negativnim kognitivnim ishodima, uključujući povećani rizik od demencije.
Veličine učinaka bile su male, ali značajne. Autori studije nadaju se da će njihovi rezultati pomoći u budućim zdravstvenim istraživanjima i specifičnijim zdravstvenim smjernicama. Na primjer, istraživači predlažu da smjernice prepoznaju razliku između pasivnog gledanja televizije i aktivnog korištenja računala te da potiču ljude da uzimaju kratke pauze kako bi stimulirali svoj mozak i kretali se.
Usredotočili su se na studije tipičnih sjedilačkih aktivnosti u prirodnim okruženjima, a ne na strukturirane programe osmišljene za poticanje funkcije mozga, što ga čini relevantnim za svakodnevni život ljudi.
"Zdravstveni savjeti mogli bi se pomaknuti s općenite poruke 'sjedite manje' prema poticanju mentalno angažiranijih aktivnosti dok sjedimo. Takav pristup mogao bi pomoći ljudima da lakše uvedu realne promjene koje dugoročno podupiru zdravlje mozga i potencijalno smanjuju rizik od demencije", tvrdi Gardiner.
