Jeste li se ikada zapitali utječe li jezik kojim govorite na način na koji vidite svijet?
Pa, prema nizu studija iz psiholingvistike, kognitivne psihologije i lingvističke antropologije, utječe. Jezici nam ne omogućuju samo komunikaciju – oni također oblikuju našu percepciju onoga što nas okružuje i nas samih.
Više od polovice svjetske populacije koristi dva ili više jezika u svakodnevnom životu. Bilo da je to zbog obrazovanja, imigracije ili obitelji, dvojezičnost ili višejezičnost sve je češća pojava u našem globaliziranom društvu, piše The Conversation.
Dakle, kako poznavanje dva ili više jezika utječe na način na koji obrađujemo emocije? Nedavna istraživanja sugeriraju da svaki jezik može učiniti da njegovi govornici percipiraju stvarnost na drugačiji način, a ljudi čak mogu primijetiti tu promjenu kod sebe kada se prebace s jednog jezika na drugi.
Druge su studije pokazale da se dvojezične osobe mogu ponašati drugačije ovisno o jeziku kojim se služe. Ljudi koji s njima razgovaraju također ih različito doživljavaju ovisno o tome kojim jezikom govore.
Emocije na različitim jezicima
Ako govorite više jezika, drugačije obrađujete riječi koje definiraju ili opisuju emocije, ovisno o tome koristite li svoj materinski jezik (koji ste naučili u djetinjstvu i dominira vašim mišljenjem i govorom) i svoj drugi jezik (koji ste naučili, formalno ili organski ).
Materinski jezik ima emocionalnu prednost u odnosu na drugi jezik – dvojezični ili višejezični ljudi osjećaju veći emocionalni intenzitet kada govore svojim jezikom, posebno kada se prisjećaju iskustava koja su imali na tom jeziku.
Neka su istraživanja pokazala da ljudi slikovitije opisuju sjećanja iz djetinjstva ako govore na materinskom jeziku, budući da je to jezik na kojem označavaju i pamte ta iskustva. Drugi jezik, nasuprot tome, nudi određeni stupanj emocionalne distance, dopuštajući govorniku da osjeća manje tjeskobe ili srama kada razgovara u složenim situacijama, primjerice kada treba izraziti ljutnju ili se ispričati.
Drugim riječima, materinski jezik percipira se kao emocionalno bogatiji jezik, dok je drugi jezik manje izražajan, ali praktičniji. To znači da se emocionalno izražavanje na materinskom jeziku osjeća intenzivnije, bez obzira je li emocija pozitivna ili negativna.
Drugi jezik, drugačija osobnost?
Odabir jezika na kojem dvojezične osobe komuniciraju ne utječe samo na emocionalni intenzitet, već i na način na koji te osobe percipiraju sebe i druge. Korištenje jednog ili drugog jezika može utjecati na konstrukciju diskursa i otkriti kulturne i društvene aspekte koji su specifični za jezične zajednice kojima pripadaju.
U jednoj studiji o dvojezičnim govornicima kineskog i engleskog u SAD-u, sudionici su izjavili da su se osjećali ugodnije izražavajući svoje emocije na engleskom (njihov drugi jezik) jer je imao manje društvenih ograničenja, ali su iskusili veći emocionalni intenzitet na mandarinskom (njihov materinski jezik) .
Drugi jezik stoga može ponuditi neke prednosti kada govornici žele zadržati emocionalnu distancu, kako iz osobnih tako i iz društveno-kulturnih razloga. Izražavanjem emocija manje emocionalno povezanim jezikom, ljudi mogu smanjiti osjećaje neugodnosti, tjeskobe ili osobne uključenosti. To je osobito istinito ako materinski jezik osobe pripada kulturi koja daje veću vrijednost kolektivu, što znači da su ljudi manje skloni dijeljenju osjećaja.
Poznavanje jezika i okruženje
Razina znanja drugog jezika također igra veliku ulogu. Roditelji preferiraju svoj materinski jezik za izražavanje emocija kada razgovaraju sa svojom djecom – naprimjer, kako bi ih ukorili – ako je to jezik koji najbolje poznaju. Međutim, ako savršeno govore i drugi jezik, mogu ga također koristiti za izražavanje emocija.
Okruženje u kojem se učio drugi jezik također može biti važno. U slučajevima kada je jezik naučen u formalnom ili akademskom kontekstu, za razliku od prirodnog, govornici osjećaju veću uznemirenost kada komuniciraju u javnosti, čak i ako su tehnički vješti.
Emocije, identitet i učenje jezika
Naša životna iskustva, dob usvajanja jezika i kontekst uporabe utječu na to kako obrađujemo i izražavamo svoje emocije na različitim jezicima. Razumijevanje ove dinamike ne samo da obogaćuje naše znanje o jeziku i ljudskom umu, već nam također pomaže poboljšati međukulturnu komunikaciju i emocionalno razumijevanje u sve raznolikijem i povezanijem svijetu.
Implikacije za podučavanje drugog jezika također su značajne. Treba se pobrinuti da se učenici osjećaju sretno i zadovoljno svojom percepcijom sebe na jeziku koji uče – tj. identitetom izgrađenim na tom jeziku – ključno je da im se pomogne da se osjećaju ugodno dok govore. Učitelji igraju bitnu ulogu u pomaganju učenicima da se osjećaju manje strancima dok pričaju jezik koji uče.
Odlučujući je stav učenika prema jeziku koji uči. Utječe na to kako procjenjujemo svoja iskustva s jezikom, što zauzvrat utječe na to kako se suočavamo s izazovima, kako doživljavamo sebe i kako mislimo da nas drugi vide. Što je bolji takav stav, to je veće zadovoljstvo u procesu učenja i bolja emocionalna povezanost s jezikom. Rezultat će biti jači identitet u novom jeziku, što automatski znači dublje razumijevanje i učinkovitije učenje jezika.
