Mindfulness, odnosno usredotočena svjesnost, često se promovira kao savršeni lijek za stres i mentalne poteškoće – osobito zato što se može prakticirati kod kuće, besplatno. No, iako se čini bezazlenom, ova praksa ima i svoju tamnu stranu.
Mindfulness je oblik meditacije utemeljen na budističkoj tradiciji, u kojem se pažnja usmjerava na ono što osjećamo, mislimo i doživljavamo u sadašnjem trenutku.
Prvi pisani tragovi o ovoj praksi potječu iz Indije i stari su više od 1500 godina. U tekstu Dharmatrāta Meditation Scripture, koji je napisala budistička zajednica, opisuju se različite meditativne tehnike, ali i simptomi depresije i anksioznosti koji se mogu javiti nakon meditacije. Također se spominju kognitivne anomalije povezane s epizodama psihoze, disocijacije i depersonalizacije – stanja u kojem osoba ima osjećaj da je svijet oko nje nestvaran.
U posljednjih osam godina znanstveno zanimanje za ovu temu naglo je poraslo. Istraživanja pokazuju da negativni učinci meditacije nisu rijetkost. Studija iz 2022. godine, provedena na uzorku od od 953 osobe u SAD-u koje su redovito meditirale, otkrila je da je više od 10 % sudionika doživjelo nuspojave koje su značajno negativno utjecale na njihov svakodnevni život i trajale najmanje mjesec dana.
Prema pregledu više od 40 godina istraživanja, objavljenom 2020. godine, najčešće nuspojave su anksioznost i depresija, a slijede ih psihotični ili deluzijski simptomi, disocijacija, depersonalizacija te osjećaji straha i užasa. Zanimljivo je da se ti negativni učinci mogu javiti i kod osoba koje prije nisu imale mentalne poteškoće, kao i kod onih koje su imale samo umjereno iskustvo s meditacijom – a simptomi mogu biti dugotrajni.
Ni zapadni svijet nije imun na ove spoznaje. Još 1976. godine, Arnold Lazarus, jedan od ključnih ljudi u razvoju kognitivno-bihevioralne terapije, upozorio je da meditacija, ako se koristi neselektivno, može izazvati ozbiljne psihijatrijske probleme poput depresije, uznemirenosti, pa čak i dekompenzacije kod osoba sa shizofrenijom, piše Science Alert.
Iako postoje brojni dokazi da mindfulness može pozitivno utjecati na dobrobit pojedinca, problem je što treneri mindfulnessa, aplikacije, videozapisi i knjige rijetko upozoravaju na moguće negativne posljedice.
Profesor menadžmenta i zaređeni budistički učitelj Ronald Purser u svojoj knjizi McMindfulness iz 2023. godine piše da je mindfulness postao oblik "kapitalističke duhovnosti". Samo u SAD-u, industrija meditacije vrijedi 2,2 milijarde dolara (otprilike 2,05 milijardi eura).
Ključne osobe u industriji mindfulnessa trebale bi biti svjesne problema. Jon Kabat-Zinn, jedan od najutjecajnijih zagovornika mindfulness pokreta, priznao je u intervjuu za The Guardian 2017. godine da je "90 % istraživanja o pozitivnim učincima mindfulnessa ispod standarda".
U predgovoru britanskog parlamentarnog izvješća o mindfulnessu iz 2015. godine, Kabat-Zinn iznosi uvjerenje da meditacija usredotočene svjesnosti može postupno preoblikovati "tko smo kao ljudska bića i pojedinačni građani, kao zajednice i društva, kao nacije – pa čak i kao vrsta". Ovakav gotovo religiozni entuzijazam prema moći mindfulnessa da promijeni ne samo pojedince, već i cijelo čovječanstvo, čest je među zagovarateljima ove prakse. Čak i mnogi ateisti i agnostici koji prakticiraju mindfulness vjeruju da on može povećati mir i suosjećanje u svijetu.
Mediji su također često jednostrano prikazivali mindfulness.
U knjizi Buddha Pill, iz 2015. godine, jedno je poglavlje bilo posvećeno negativnim učincima meditacije. Knjiga je izazvala velik interes medija – o njoj je pisao i New Scientist, a tema je obrađena i u dokumentarcu na BBC Radio 4.
No, 2022. godine gotovo da nije bilo medijskog interesa za najskuplje istraživanje u povijesti znanosti o meditaciji (vrijedno više od 8 milijuna dolara, financirano od strane zaklade Wellcome Trust). Istraživanje je provedeno na više od 8000 djece u dobi od 11 do 14 godina u 84 škole u Velikoj Britaniji između 2016. i 2018. godine. Rezultati su pokazali da meditacija usmjerene svjesnosti nije poboljšala mentalno zdravlje djece u usporedbi s kontrolnom skupinom, a kod djece s rizikom od mentalnih problema možda je čak imala štetne učinke na one koji su bili u riziku od problema s mentalnim zdravljem.
Etika i odgovornost
Postavlja se pitanje: je li etično prodavati aplikacije za mindfulness, držati tečajeve meditacije ili koristiti mindfulness u kliničkoj praksi bez da se spomenu moguće nuspojave? S obzirom na sve dostupne dokaze, odgovor bi trebao biti – ne.
Međutim, mnogi instruktori meditacije vjeruju da ova praksa može donijeti samo dobro i nisu upoznati s mogućim negativnim učincima. Od ljudi koji su doživjeli negativne učinke meditacije najčešće se čuje da im učitelji nisu vjerovali. Obično im se kaže da samo nastave meditirati i da će to proći.
Istraživanja o sigurnom prakticiranju meditacije tek su nedavno započela, pa još uvijek ne postoje jasne smjernice za korisnike. Širi je problem i to što meditacija uključuje izmijenjena stanja svijesti, a psihologija još nema teorije koje bi nam pomogle da ih u potpunosti razumijemo. Ipak, postoje izvori koji mogu pomoći ljudima da se informiraju o mogućim negativnim učincima ove prakse. Među njima su web stranice koje su pokrenule osobe s vlastitim iskustvom ozbiljnih nuspojava, kao i stručni priručnici koji sadrže posebna poglavlja posvećena toj temi.
Za sada, ako se meditacija koristi kao alat za poboljšanje dobrobiti ili u terapeutske svrhe, javnost mora biti informirana i o njezinim potencijalnim rizicima.
