Brak se dugo povezivao s boljim zdravstvenim ishodima, ali njegovi učinci na starenje mogu ovisiti o spolu i povijesti veze.
Nova studija o starijim kanadskim državljanima otkrila je da oženjeni muškarci uspješnije stare od svojih neoženjenih vršnjaka, no za žene je priča bila složenija. Žene koje se nisu nikada udale starjele su uspješnije od onih koje su se razvele ili su ostale udovice, dok nije bilo značajnijih razlika između udanih i neudanih žena, piše PsyPost.
Nalazi su objavljeni u časopisu International Social Work.
Kako je kanadsko stanovništvo sve starije – gotovo jedan od pet Kanađana sada ima 65 ili više godina – razumijevanje čimbenika koji pridonose zdravlju i dobrobiti u kasnijem životu postaje sve važnije. Prethodna su istraživanja istaknula dobrobiti braka, uključujući poboljšano fizičko i mentalno zdravlje, ali te studije često nisu uračunale promjene u bračnom statusu tijekom vremena ili kako se ta dinamika može razlikovati za muškarce i žene.
Istraživači su bili posebno zainteresirani za rješavanje nedostataka u postojećoj literaturi. Iako su se mnoge studije usredotočile na statične bračne statuse (npr. oženjen ili neoženjen), malo ih je ispitalo kako prijelazi, poput udovištva ili vjenčanja, utječu na ishode starenja.
Osim toga, većina prijašnjih studija koristila je uske definicije "uspješnog starenja" koje su naglašavale fizičko zdravlje i često isključivale osobe s kroničnim bolestima ili invaliditetom. Istraživači su nastojali dobiti sveobuhvatniju i inkluzivniju definiciju, koja uključuje tjelesno, psihološko, socijalno i emocionalno blagostanje, kako bi se bolje obuhvatila proživljena iskustva starijih osoba.
“Registrirani sam socijalni radnik i preko 20 godina radim u gerontološkom centru. Oduvijek sam željela pomoći starijim osobama da bolje žive i imaju kvalitetniju starost”, rekla je prva autorica Mabel Ho, istraživačka suradnica Instituta za tijek života i starenje na Fakultetu socijalnog rada Factor-Inwentash Sveučilišta u Torontu. “Naša studija pratila je više od 7000 sredovječnih i starijih Kanađana i Kanađanki i primijetili smo da neki ljudi dobro stare, dok drugi ne. Razumijevanjem čimbenika povezanih s uspješnim starenjem možemo bolje podržati starije odrasle osobe da napreduju u kasnijem životu”, rekla je Ho.
Studija se oslanjala na podatke iz Kanadske longitudinalne studije o starenju, koja prati zdravlje i dobrobit odraslih osoba u dobi od 45 do 85 godina tijekom 20 godina. Istraživači su tijekom druge faze prikupljanja podataka (2015. – 2018.) analizirali podskup od 7641 sudionika koji su imali najmanje 60 godina. Sudionici su kategorizirani na temelju njihovog bračnog statusa na početku studije i svih promjena do kojih je došlo tijekom trogodišnjeg razdoblja. Kategorije su uključivale one koji se nisu nikad vjenčali, one koji su bili cijelo vrijeme u braku, one koji su cijelo vrijeme bili razvedeni i one koji su tijekom tog vremena ostali udovci te nedavno vjenčane i nedavno rastavljene.
Uspješno starenje procijenjeno je korištenjem holističkog okvira koji je uključivao tjelesno zdravlje (npr. odsutnost kronične boli ili invaliditeta), mentalno zdravlje (npr. odsutnost depresije ili tjeskobe), društvenu dobrobit (npr. jaku mrežu socijalne podrške) i samopercepciju starenja (npr. osjećaj zadovoljstva životom). Sudionici koji su zadovoljili sve kriterije klasificirani su kao oni koji uspješno stare.
Istraživači su otkrili da oženjeni muškarci ili oni koji su se oženili tijekom studije imaju znatno veću vjerojatnost da će uspješnije starjeti u usporedbi s muškarcima koji se nikada nisu vjenčali. Ta se prednost zadržala čak i nakon uračunavanja drugih čimbenika, što ukazuje na snažnu vezu između braka i uspješnog starenja muškaraca. Suprotno tome, muškarci koji su izašli iz braka - razvodom, rastavom ili udovištvom - imali su manje šanse da će uspješno ostariti, iako njihovi ishodi nisu bili značajno lošiji od neoženjenih muškaraca.
Za žene je brak manje predviđao uspješno starenje. One koje su ostale u braku nisu pokazale značajne razlike u odnosu na neudane žene u njihovoj vjerojatnosti uspješnog starenja. Međutim, žene koje su ostale udovice ili se razvele tijekom razdoblja istraživanja imale su manju vjerojatnost da će zadovoljiti kriterije za uspješno starenje u usporedbi s njihovim neudanim vršnjakinjama. Ova otkrića upućuju na to da bračna stabilnost može biti utjecajnija na ishode starenja žena od same prisutnosti braka.
“Vjerojatnije je da će oženjeni muškarci bolje starjeti nego neoženjeni muškarci, dok starije žene koje su ostale udovice, rastale su se ili razvele, nisu imale tako dobre izglede za uspješno starenje kao njihove neudane vršnjakinje”, rekla je starija autorica Esme Fuller-Thomson , direktorica s Instituta za tijek života i starenje i profesorica na Fakultetu socijalnog rada Factor-Inwentash Sveučilišta u Torontu.
Do kraja studije istraživači su sveukupno 70 % sudionika klasificirali kao one koji uspješno stare. Čimbenici kao što su održavanje društvenih veza, bavljenje redovitom tjelesnom aktivnošću i izbjegavanje pušenja snažno su povezani s uspješnim starenjem za oba spola. Međutim, spolno specifične razlike u načinu na koji su bračna stanja utjecala na ishode istaknule su važnost razmatranja rodnih razlika pri rješavanju izazova povezanih sa starenjem.
"Također smo otkrili da su ljudi koji su se brinuli o svojem zdravlju, održavali zdravu tjelesnu težinu, bili fizički aktivni, dobro spavali i nisu pušili, vjerojatnije imali optimalno dobro zdravlje kako je studija napredovala", rekla je Fuller-Thomson. “Od ključne je važnosti uključiti se u aktivan i zdrav način života u svim životnim dobima”, dodala je.
"Uveli smo proširenu definiciju uspješnog starenja u našu studiju", dodao je Ho. “Da bi osobe bile klasificirane kao one koje uspješno stare, starije odrasle osobe nisu morale prijaviti ograničenja u dnevnim aktivnostima, bolove koji bi onesposobljavali, mentalne bolesti ili probleme s pamćenjem, odgovarajuću društvenu podršku i visoku samoocjenu dobrobiti. Oduševljeni smo činjenicom da je 70 % starijih osoba koje su na početku bile dobro još uvijek bile optimalnog zdravlja na kraju trogodišnje studije”, objasnila je.
Međutim, kao i kod svih istraživanja, postoje ograničenja. Studija se oslanjala na podatke koje su sami prijavljivali, što može dovesti do pristranosti. Uz to, sudionici su uglavnom bili proporcionalno dobro obrazovani, što ograničava mogućnost generalizacije nalaza na širu populaciju.
Buduća bi istraživanja mogla proširiti ove nalaze ispitivanjem dugoročnih trendova i istraživanjem kako drugi čimbenici, poput uloge njegovatelja, financijske stabilnosti i kulturnih normi, djeluju na bračni status i utječu na starenje. Istraživači bi također mogli istražiti mehanizme koji stoje iza promatranih spolnih razlika, poput varijacija u mrežama socijalne podrške ili strategijama suočavanja.
"Željeli bismo nastaviti proučavati čimbenike povezane s uspješnim starenjem kako bi bolje podržali starije odrasle osobe u dobrom životu i starenju", rekla je Ho.
"Nakon više od 20 godina rada sa starijim osobama koje imaju različite zdravstvene probleme i njihovim obiteljima, shvaćam da je poticanje ljudi na aktivan i zdrav način života što je moguće ranije u životu jednako važno kao i pružanje najbolje skrbi kada je to potrebno kasnije u životu. Društvo koje je prijateljski nastrojeno prema starijim osobama i pruža podršku svima pomoći će i nama da napredujemo u kasnijem životu”, kaže Ho.
