Lucidan san nije samo živopisan san - to je potpuno novo stanje svijesti s jedinstvenom moždanom aktivnošću. Znanstvenici su otkrili iznenađujuće obrasce koji ga razlikuju od sna i budnosti.
Lucidno sanjanje, fenomen u kojem sanjači postaju svjesni da sanjaju i mogu utjecati na svoje snove, sada se prepoznaje kao zasebno stanje svijesti. Istraživanje koje je vodio Çağatay Demirel iz Donders Center for Cognitive Neuroimaging u Sveučilišnom medicinskom centru Radboud u Nizozemskoj pokazuje da lucidno sanjanje nije ni potpuno budno stanje ni klasična REM faza sna. Umjesto toga, uključuje jedinstvene obrasce moždanih valova i neuronsku aktivnost koja ga razlikuje. Ovo novo istraživanje nedavno je objavljeno u časopisu Journal of Neuroscience i predstavlja jednu od najopsežnijih analiza do danas.
Regije mozga i moždani valovi povezani s lucidnom sviješću
Analizom opsežnih EEG podataka iz više studija, Demirel i njegov tim identificirali su specifična područja mozga povezana s lucidnim sanjanjem. Desni središnji režanj, parijetalni režanj i prekuneus pokazali su promjene u električnoj aktivnosti tijekom lucidnih snova. Beta valovi - visokofrekventni moždani valovi povezani sa svjesnim razmišljanjem, rješavanjem problema i donošenjem odluka - postali su istaknuti u desnom temporalnom i parijetalnom režnju. Ova područja ključna su za prostornu svjesnost, neverbalno pamćenje i samopercepciju, što objašnjava zašto lucidni sanjači mogu prepoznati da sanjaju i pritom zadržati kognitivnu kontrolu.
Uz beta valove, tijekom lucidnog sanjanja povećava se i prisutnost gama valova, posebno u desnom prekuneusu. Ovo područje mozga igra ključnu ulogu u samoreferencijalnom razmišljanju - procesu promišljanja o sebi. "Kada lucidno sanjanje započne, gama valovi se povećavaju u desnom prekuneusu", rekao je Demirel, ističući ovaj neuralni potpis kao prepoznatljiv znak svjesne prisutnosti unutar sna.
Obrasci povezanosti razlikuju lucidno sanjanje od REM sna
Studija je osim lokalizirane moždane aktivnosti istražila i funkcionalnu povezanost – tj. komunikaciju između različitih regija mozga tijekom lucidnog sanjanja. Znanstvenici su otkrili da je povezanost u alfa području (8–12 Hz) znatno porasla tijekom lucidnog sanjanja u usporedbi s običnim REM snom. Osim toga, povećana je i gama povezanost između lijeve i desne hemisfere te različitih moždanih regija, što upućuje na širu aktivaciju moždane mreže, piše Daily Galaxy.
Na razini izvora moždane aktivnosti, desna središnja i parijetalna područja, uključujući temporoparijetalni spoj, pokazala su značajno smanjenje beta snage tijekom lucidnog sanjanja. Ova neuronska dinamika odražava složene procese koji stoje iza promjena u percepciji, pamćenju i samosvijesti. Tijekom početnog signaliziranja lucidnih sanjača pomoću pokreta očiju, zabilježen je nagli porast gama1 snaga (30–36 Hz) u desnim temporookcipitalnim regijama, što dodatno potvrđuje dinamičku angažiranost mozga u ovom jedinstvenom stanju.
Sličnosti između lucidnog sanjanja i psihodeličnih iskustava
Zanimljivo je da moždana aktivnost tijekom lucidnog sanjanja pokazuje obrasce slične onima koji se javljaju pod utjecajem psihodeličnih tvari poput LSD-a i ayahuasce. U oba slučaja dolazi do promjena u precuneusu – regiji mozga ključnoj za osjećaj vlastitog identiteta i obradu ega. No, dok psihodelici često dovode do gubitka ega i smanjene samosvijesti, čini se da lucidno sanjanje, kako ističu Demirel i njegovi kolege, "koristi elemente samosvijesti i kontrole".
Ova usporedba dodatno naglašava lucidno sanjanje kao intrigantan i složen način svijesti. Riječ je o izmijenjenom, ali svjesnom stanju u kojem sanjač zadržava kognitivnu kontrolu i osjećaj vlastitog identiteta, što ga jasno razlikuje i od uobičajenog REM sna i od stanja izazvanih psihodelicima.
Dekodiranje svijesti kroz proučavanje lucidnih snova
Ova otkrića rasvjetljavaju elektrofiziološke pokazatelje lucidnog sanjanja i dodatno ga potvrđuju kao zasebno stanje svijesti. Kombiniranjem EEG podataka iz više istraživačkih centara te primjenom prilagodljivog višestupanjskog postupka obrade podataka, Demirelov tim uspio je prevladati prijašnje prepreke poput malih uzoraka i smetnji izazvanih pokretima očiju. Zahvaljujući ovom temeljitom pristupu, uspjeli su uočiti suptilne, ali jasno prepoznatljive neuralne uzorke i na razini senzora i na izvorišnoj razini moždane aktivnosti.
Ova studija pomaže u razumijevanju kako se percepcija, pamćenje, samosvijest i kognitivna kontrola mijenjaju tijekom lucidnog sanjanja. "Istraživanje otvara vrata dubljem razumijevanju lucidnog sanjanja kao složenog stanja svijesti ukazujući na mogućnost da svjesno iskustvo može nastati unutar samog sna", izjavio je Demirel.
