Novo istraživanje otkriva zašto se neki ljudi jasno sjećaju svojih snova, dok ih drugi potpuno zaboravljaju.
Dok se neki ljudi nakon buđenja mogu jasno prisjetiti svojih živopisnih snova i ispričati detaljne priče o događajima koje su doživjeli tijekom noći, drugi se ne mogu sjetiti ni jednog detalja. Zašto se to događa?
Novo istraživanje, koje su proveli znanstvenici na IMT School for Advanced Studies Lucca, a objavljeno je u časopisu Communications Psychology, istraživalo je čimbenike koji utječu na takozvano "prisjećanje snova" - sposobnost pamćenja snova nakon buđenja - i otkrilo je koje individualne osobine i koji obrasci spavanja oblikuju ovaj fenomen.
Razlog zašto postoji tolika razlika u prisjećanju snova ostaje misterij. Neka su istraživanja pokazala da se žene, mlade osobe ili osobe sklone sanjarenju bolje sjećaju noćnih snova. Ali druge studije nisu potvrdile te nalaze. Za neke druge hipoteze, poput one da na prisjećanje značajno utječu osobine ličnosti ili kognitivne sposobnosti, ima još manje dokaza, piše Neuroscience.
Tijekom pandemije covida, fenomen individualnih razlika u prisjećanju jutarnjih snova ponovno je privukao pozornost javnosti i znanstvenika kada je u cijelom svijetu zabilježen nagli skok u sjećanju jutarnjih snova.
Novo istraživanje, provedeno u suradnji sa Sveučilištem Camerino, provedeno u razdoblju od 2020. do 2024., uključivalo je više od 200 sudionika, u dobi od 18 do 70 godina, koji su tijekom 15 dana svakodnevno snimali svoje snove dok su im se podaci o spavanju i kognitivnim sposobnostima pratili pomoću nosivih uređaja i psihometrijskih testova. Svaki sudionik istraživanja dobio je diktafon za snimanje i izvještavanje, svaki dan odmah nakon buđenja, o iskustvima koja su doživjeli tijekom sna.
Sudionici su morali navesti sjećaju li se da su sanjali ili ne, jesu li imali dojam da su sanjali, ali se nisu uopće sjećali tog iskustva te su morali opisati sadržaj sna ako su ga se mogli sjetiti. Tijekom trajanja istraživanja sudionici su također nosili actigraph, ručni sat za praćenje spavanja koji detektira trajanje sna, kvalitetu sna i smetnje.
Na početku i na kraju razdoblja bilježenja snova, sudionici su bili podvrgnuti psihološkim testovima i upitnicima koji mjere različite čimbenike, od razine anksioznosti do interesa za snove, sklonosti lutajućim mislima (sklonost čestom preusmjeravanju pozornosti sa zadatka na nepovezane misli ili unutarnje refleksije), do testova pamćenja i selektivne pažnje.
Prisjećanje snova, definirano kao vjerojatnost buđenja ujutro s dojmovima i sjećanjima iz snova, pokazalo je značajnu varijabilnost među pojedincima i bilo je pod utjecajem više čimbenika.
Istraživanje je otkrilo da ljudi s pozitivnim stavom prema snovima i sklonošću lutajućim mislima imaju znatno veću vjerojatnost da će se prisjetiti svojih snova. Čini se da obrasci spavanja također igraju ključnu ulogu: pojedinci koji su imali duža razdoblja laganog sna imali su veću vjerojatnost da će se probuditi sa sjećanjem na svoje snove.
Mlađi sudionici pokazali su veću stopu prisjećanja snova, dok su stariji pojedinci često imali "bijele snove" (osjećaj da su sanjali bez prisjećanja ikakvih detalja). To ukazuje na promjene u procesu pamćenja tijekom spavanja povezane s godinama.
Između ostalog, znanstvenici su primijetili i sezonske varijacije, naime, sudionici su prijavili slabije prisjećanje snova tijekom zime u usporedbi s proljećem, što ukazuje na potencijalni utjecaj okolišnih ili cirkadijskih čimbenika.
"Naša otkrića upućuju na to da prisjećanje snova nije samo stvar slučajnosti, već odraz interakcije osobnih stavova, kognitivnih osobina i dinamike spavanja", objašnjava glavni autor istraživanja Giulio Bernardi, profesor opće psihologije na IMT School.
"Ovi uvidi ne samo da produbljuju naše razumijevanje mehanizama sanjanja, već imaju i implikacije za istraživanje uloge snova u mentalnom zdravlju i proučavanju ljudske svijesti."
“Podaci prikupljeni u ovom istraživanju poslužit će kao referentna točka za buduća istraživanja u kliničkim populacijama,” ističe Valentina Elce, istraživačica s IMT School i prva autorica studije, dodajući da bi ova saznanja mogla doprinijeti boljem razumijevanju patoloških promjena u sanjanju.
