Nakon traumatičnog događaja ljudi se često nesvjesno okreću obrambenim mehanizmima kao odgovoru na stres i neugodne emocije, umjesto da istinski procesuiraju ono što se dogodilo. Jedan takav uobičajeni odgovor je ponašanje poznato kao intelektualiziranje.
Intelektualizacija emocija uključuje korištenje činjenica, logike i apstraktnog razmišljanja kako bi se stresori pokušali pretvoriti u neutralne događaje bez posebne emocionalne vrijednosti. Te vještine ispitivanja i rasuđivanja koristimo kao način da se zaštitimo, izostavljajući svaki osjećaj, piše HuffPost.
Prema Trishi Wolfe, terapeutkinji koja se specijalizirala za razvojne traume, to je strategija suočavanja koju ljudi mogu razviti tijekom djetinjstva kao odgovor na okruženje u kojem se nisu osjećali sigurno izraziti emocije. Dodala je za Business Insider da intelektualiziranje emocija može dovesti do problema poput osjećaja nepovezanosti s drugima, osjećaja praznine i poteškoće s prisutnošću u sadašnjem trenutku.
Intelektualizacija dolazi iz Freudove teorije da neki ljudi odvajaju svoj misaoni um od svog emocionalnog iskustva kao obrambenog mehanizma, rekla je. Dijete može početi intelektualizirati svoje osjećaje umjesto da si dopusti da ih osjeti ako je, na primjer, imalo vrlo emocionalno reaktivne roditelje te je imalo osjećaj da mora paziti što pred njima govori. To također može biti strategija kojom dijete izbjegava maltretiranje ili ukor od strane autoriteta ili vršnjaka tako što pokazuje samo emocije koje smatra prihvatljivima.
U biti, to znači da umjesto da osoba osjeća svoje emocije u svom tijelu, povlači se u svoj um kako bi razmišljala kako se izvući iz njih, rekla je Wolfe. Možda se osoba usredotočuje na razumijevanje svojih emocija, zašto je došlo do uznemirujuće situacije i što može racionalno učiniti da ju riješi. Evo koja tri znaka ukazuju da možda i sami intelektualizirate svoje osjećaje.
Pragmatični ste i želite razumjeti koje 'zašto' stoji iza svega
Osobe koje intelektualiziraju svoje emocije stvarima pristupaju logično i racionalno, rekla je Wolfe. Sklone su rješavanju izazovnih situacija analiziranjem, izradom popisa i stvaranjem plana djelovanja.
Ako, na primjer, umre voljena osoba, mogli bi se 'baciti' na planiranje sprovoda i sređivanje svoje imovine umjesto da plaču i tuguju. Nešto kasnije, mogli bi doživjeti bujicu emocija, dodala je Wolfe, ali će te emocije kratko trajati i potaknuti ih natrag na intelektualiziranje.
Pribjegavanje knjigama i proračunskim tablicama za rješavanje emocionalnih problema također je uobičajeno za takve osobe, objasnila je Wolfe.
Djelujete smireno i sabrano, ali ne osjećate se tako iznutra
“Osobe koje intelektualiziraju svoje emocije izgledaju tako dobro i tako pametno i tako inteligentno, nikad ne pokazuju da nešto nije u redu”, rekla je Wolfe. To je slično ljudima s visoko funkcionalnom depresijom ili anksioznošću, čiji se život izvana često čini savršenim. Wolfe je dodala da joj takve osobe često dolaze na terapiju kada 'usavrše' jednu vrstu psihoterapije, ali još uvijek imaju osjećaj kao da su zaglavljeni u svojim starim obrascima.
"Terapeuti im govore da su dobro i da su završili s terapijom, ali se i dalje ne osjećaju dobro. I dalje se ne mogu povezati, ili osjetiti svoje emocije, ili biti prisutni", rekla je.
Osobe s ovim sklonostima mogu imati problema s terapijama kao što je kognitivno-bihevioralna terapija jer uključuje analizu misli i ponašanja — nešto što rade velik dio svog života. Oni već razumiju kako njihove misli utječu na njihovo ponašanje, samo ne znaju što bi trebali učiniti s tim.
Wolfe preporučuje terapije koje se fokusiraju na osjećaj tjelesnih senzacija i integraciju različitih dijelova sebe, kao što je neuroafektivni relacijski model.
"Cilj terapije ne bi trebao biti da vas se prisili da osjetite svoje osjećaje. Cilj terapije je pružiti podršku u trenutku kada se osjećate dovoljno sigurno da želite osjetiti svoje osjećaje", objasnila je Wolfe.
Osjećate se emocionalno nepovezano s ljudima i stvarima u svom životu
Osjećaj praznine ili nepovezanosti može biti znak da intelektualizirate svoje osjećaje.
"Možda imate petogodišnji plan kako bi vaš život trebao izgledati, ali nikada zapravo ne osjetite onaj osjećaj sreće, radosti, povezanosti s onim što radite u svom životu", rekla je Wolfe.
Također se možete osjećati nepovezano s ljudima oko sebe i kao da igrate određenu ulogu ili se skrivate iza neke maske u razgovorima s drugima. Odgovarate normalno, ali se ne osjećate potpuno autentično ili prisutno jer previše razmišljate i "previše ste u svojoj glavi". Možda imate sve što ste htjeli, ali se i dalje osjećate pomalo prazno.
