Ljudi kojima su prstenjaci dulji od kažiprsta mogli bi biti izdržljiviji kada su u pitanju treninzi.
Meta-analiza, nedavno objavljena u časopisu American Journal of Human Biology, sugerira da ljudi čiji su prstenjaci duži od kažiprsta - niži omjer 2D:4D - mogu bolje podnijeti teže i dulje treninge. Istraživači vjeruju da je ovo do sada najopsežnija analiza koja povezuje omjer prstiju s tolerancijom na vježbanje i izdržljivošću.
"Oni s nižim omjerom prstiju imaju veću vjerojatnost uspjeha u sportovima izdržljivosti poput trčanja na duge staze, hodanja, vožnje bicikla, veslanja ili timskim sportovima koji pružaju snažan aerobni izazov“, rekao je za Health autor studije Grant Tomkinson, doktor znanosti, profesor ljudskog kretanja i vježbanja te sportske znanosti na Sveučilištu Južne Australije. "Omjer prstiju može biti koristan, jeftin alat za probir određenih aspekata kardio kondicije, kao što su tolerancija na vježbanje i izdržljivost."
Istraživači su pregledali 22 studije koje su procijenile 5293 ljudi u 12 zemalja. Posebno su istraživali kako su duljine prstiju povezane s različitim mjerama kardiorespiratorne kondicije, uključujući koliko dobro nečije tijelo koristi kisik tijekom intenzivne tjelovježbe i koliko snažno osoba može vježbati bez da se umori.
Ljudi kojima su kažiprsti bili kraći od prstenjaka imali su bolju toleranciju na vježbanje i izdržljivost. Nije pronađena veza između omjera 2D:4D i drugih aspekata atletske sposobnosti, poput aerobnog kapaciteta i učinkovitosti.
Može li duljina prstiju biti prediktor drugih aspekata zdravlja?
Druge studije povezale su omjer prstiju s raznim osobinama, uključujući pojačanu fizičku agresivnost i povećanu konkurentnost.
Niži omjer 2D:4D također je povezan - iako slabo - s višestrukim mjerama sportske izvedbe, uključujući veću snagu stiska ruke, veću brzinu sprinta i veću eksplozivnu snagu, rekao je dr. Michael Fredericson, fizijatar sportske medicine sa Stanford Medicine.
"Neke studije sugeriraju da je učinak izraženiji kod muškaraca i u sportovima koji zahtijevaju izdržljivost ili eksplozivnu snagu", dodao je.
Nekoliko studija je otkrilo da ljudi s nižim omjerom 2D:4D doživljavaju intenzivnije skokove testosterona tijekom intenzivne tjelovježbe, što im može pomoći u podnošenju nelagode. Vrhunski sportaši općenito imaju niže omjere 2D:4D od onih koji se ne bave sportom. Međutim, "ovo nije univerzalni nalaz u svim sportovima, a veličina učinka je općenito mala", istaknuo je Fredericson.
Zašto bi prsti mogli biti povezani s atletskim sposobnostima?
Prijašnja istraživanja sugeriraju da je veličina nečijih prstiju povezana s količinom testosterona kojoj su bili izloženi u maternici - te da oni koji su bili izloženi većoj količini testosterona mogu imati niže omjere 2D:4D. Neki znanstvenici vjeruju da prenatalni testosteron može poboljšati koliko dobro tijelo koristi kisik tijekom vježbanja.
"Prenatalna izloženost testosteronu ima dugoročne učinke na rast i razvoj nekoliko tjelesnih organa - poput srca, pluća, mišića, kostiju - što može pomoći u razini kardio kondicije", rekao je Tomkinson. Zajedno, ovi učinci mogli bi utjecati i na to kako endokrini sustav reagira na izazovne situacije, poput trčanja utrke, dodao je.
Starija istraživanja sugeriraju da prenatalni testosteron može utjecati na to koliko je osoba motivirana tijekom vježbanja - i što je više motivirana, to može postići jače rezultate.
Duljina prstiju je kontroverzan pokazatelj
No neki znanstvenici su skeptični kada je u pitanju utjecaj prenatalni testosteron na duljinu prstiju. Među njima je i James Smoliga, doktor znanosti, profesor na Odjelu za rehabilitacijske znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tufts.
Prema Smoligi, omjer prstiju u odrasloj dobi često se razlikuje od omjera izmjerenog nakon rođenja. "Dakle, nema smisla da koristimo omjer prstiju u odrasloj dobi kako bismo dobili uvid u ono što se događalo u maternici“, rekao je.
Osim toga, istaknuo je Smoliga, identični blizanci mogu imati različite omjere prstiju, unatoč tome što su u maternici bili izloženi istim uvjetima. "Zaista ne postoji jasan način da se potvrdi hipoteza da omjer prstiju - čak i nakon rođenja - doista odražava prenatalni testosteron", rekao je. Mjerenje izloženosti fetalnog testosterona zahtijevalo bi kontinuirano praćenje razina u amnionskoj tekućini, što nije izvedivo.
Može li duljina prstiju utjecati na atletsku sposobnost?
Istraživači studije kažu da bi identificiranje ljudi s nižim omjerom 2D:4D moglo pomoći sportskim znanstvenicima u prepoznavanju talenata i pomoći sportašima da shvate svoj atletski potencijal. No, Tomkinson je napomenuo da određivanje duljine prstiju ne bi trebalo zamijeniti izravne procjene kondicije.
Potrebno je više istraživanja kako bi se bolje razumjelo kako duljina prstiju može pomoći sportašima i trenerima da mapiraju ljudski potencijal, rekao je.
Drugi znanstvenici, poput Smolige, dovode u pitanje ulogu koju duljina prstiju može igrati u sportu. "Korisnost omjera prstiju je zaista upitna", rekao je. Smatra da je malo vjerojatno da veličina prstiju može predvidjeti nečiju izdržljivost.
Fredericson misli slično. Velik dio istraživanja o omjeru prstiju bio je opservacijski, što ne može utvrditi uzročnost, napomenuo je. "Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnili temeljni mehanizmi i utvrdile praktične implikacije za identifikaciju talenata ili atletski trening", rekao je Fredericson.
No, ono što definitivno može pomoći vašim aerobnim performansama jest trening. Istraživanja pokazuju da aerobni trening i trening otpora mogu drastično poboljšati kardiorespiratornu kondiciju.
