Poznato je da su i joga i vježbe snage učinkoviti načini liječenja osteoartritisa koljena, no je li jedna bolja od druge?
Terapija vježbanjem predlaže se kao prva linija liječenja za ublažavanje bolova u zglobovima i gubitka funkcije uzrokovanih osteoartritisom (OA), poremećajem mišićno-koštanog sustava koji pogađa više od 595 milijuna ljudi diljem svijeta. Studija koja je uspoređivala jogu i vježbe snage za osteoartritis koljena otkrila je da unatoč njihovim različitim mehanizmima za ublažavanje bola i poboljšanje tjelesne funkcije, nijedna nije bolja od druge.
Upravljanje s bolom kod pacijenata s OA koljena poboljšalo se tijekom 12 tjedana, a joga je bila jednako korisna kao i konvencionalne vježbe snage, prema rezultatima objavljenim u JAMA Network Open. Istraživači su predložili da bi integracija joge u kliničku praksu, bilo kao alternativni ili komplementarni pristup, mogla ponuditi značajne dobrobiti za pojedince s OA koljena, poput primjetnih smanjenja bolova u koljenima, kvaliteti života i depresiji.
Dokazi sugeriraju da izvođenje vježbi snage može ublažiti bol uzrokovan mehaničkim stresom povećanjem snage mišića oko koljena i poboljšanjem funkcije zglobova. Joga se, s druge strane, usredotočuje na tehnike disanja, fizičke položaje i svjesnost kako bi se smanjio stres, povećala fleksibilnost i pomoglo u upravljanju bolovima.
Kliničke smjernice često preporučuju jogu za ublažavanje nelagode uzrokovane OA koljena. Međutim, nedostaju visokokvalitetni dokazi koji bi poduprli ove preporuke, budući da su mnoge studije koje istražuju učinkovitost joge uključivale male uzorke, pokazale visok rizik od pristranosti i nisu koristile standardizirane dijagnostičke kriterije.
Kako bi bolje razumjeli učinkovitost joge u liječenju osteoartritisa koljena u usporedbi s programom vježbi za jačanje koji se temelji na dokazima, istraživači su ispitali 117 pacijenata iz južne Tasmanije u Australiji. Svi sudionici prijavili su razinu bola u koljenu od 40 ili više na vizualnoj analognoj ljestvici od 100 mm (VAS) — alatu koji se koristi za mjerenje subjektivnih iskustava kao što je bol (veća vrijednost odgovara jačoj boli).
Ukupno 58 sudionika bilo je randomizirano na program joge i 59 na trening snage, s više od 70 % žena u svakoj grupi. 24-tjedna intervencija za obje grupe uključivala je na tjednoj bazi dva nadzirana treninga i jedan kod kuće tijekom 12 tjedana, nakon čega su uslijedila tri nenadzirana treninga kod kuće tjedno od 13. do 24. tjedna.
Primarni ishod ove studije bila je usporedba promjena u boli u koljenu putem razlika u VAS rezultatu tijekom 12 tjedana. Istraživači su otkrili da su obje skupine prijavile niži rezultat boli, ali nije bilo značajne razlike u smanjenju bolova u koljenima između grupa koje su se bavile jogom i grupe koja se bavila treningom snage jer je prosječna razlika u rezultatima bola bila minimalna (-1,1 mm).
Da bi se jedna opcija vježbe smatrala klinički održivijom od druge, razlika u mjerenim bolovima u koljenima između skupina mora biti ispod 15 mm, a joga ispunjava kriterije pa se ne smatra gorom od vježbi snage.
Nalazi ove studije pokazuju da je joga učinkovita opcija vježbanja za one koji traže nefarmakološke načine rješavanja OA koljena.
