Dunja je jedina vrsta iz roda Cydonia porodice Rosaceae (ruža). Potječe iz jugozapadne Azije,a danas je karakteristična za južnu i srednju Europu. Oblik ploda je između jabuke i kruške, zlatnožute boje je i ima ugodan miris. Sirovo meso dunje je tvrdo i trpko-kiselog okusa pa se gotovo nikad ne konzumira sirova
Umjesto toga upotrebljava se u kuhanju gdje i malene količine dunje daju cijelom receptu ugodnu voćnu aromu. Trpkost sirove dunje, naime, potječe od obilja tanina, poglavito katehina i epikatehina. Kuhanjem se smanjuje udio ovih komponenti, ali se zadržavaju esencijalna ulja odgovorna za "širenje" ugodne arome.
Voće intenzivnog mirisa
Tijekom godine dostupne su u rujnu i listopadu, no rijetko ćete ih naći sirove u trgovinama ili tržnicama. Ako ste pak dovoljno sretni da ju imate u voćnjaku, zrele dunje najradije čuvajte na sobnoj temperaturi jer će svoj raskošan miris širiti prostorijom. Dunja je niskokalorična namirnica budući da 100 g osigurava 57 kalorija.
Idealna za džemove, kompote, likere
Bogata je vitaminom C, a u manjim količinama sadrži vitamin A, sve vitamine B skupine (osim vitamina B12) te kalij, bakar, željezo, magnezij i selen. Ističe se sadržajem vlakana, osobito pektina zbog čega se ovo voće vrlo često koristi u pripremi džemova i marmelada, ali i drugih slatkih prerađevina poput kompota, želea, te likera ili čak rakije.
