Čistoća je važna za zdravlje i to znamo, ali nije sva "prljavština" loša. Zemlja na našim rukama može biti korisna za naše zdravlje.
Odmalena nas uče da je čistoća pola zdravlja i tu nemamo što prigovoriti – puno je puta ta teorija dokazana u praksi i ne usuđujemo se previše testirati. No ono što često zaboravljamo, zanemarujemo i ono što nam često ne govore dovoljno je da nije svaka "prljavština" ista. Neke vrste "prljavštine" mogu nam zapravo koristiti.
Takva je vrsta "prljavštine" zemlja i sve prirodno. Razna su istraživanja pokazala da kontakt s tlom, biljkama, travom, mahovinom i drugim prirodnim materijalima može obogatiti mikrobiom naše kože i utjecati na naš imunološki sustav.
Drugim riječima, možda ipak nije loše s vremena na vrijeme zavući ruke u zemlju, posaditi cvijet ili jednostavno sjesti u travu.
Što se događa kada diramo zemlju?
Na našoj koži živi ogroman broj mikroorganizama. Nisu svi oni štetni – upravo suprotno. Raznolika zajednica mikroba pomaže održavati ravnotežu na koži i može otežati potencijalno štetnim mikroorganizmima da postanu dominantni.
Jedno istraživanje koje je vodila Mira Grönroos pokazalo je koliko brzo kontakt s prirodnim materijalima može promijeniti tu mikrobnu zajednicu. Sudionici su 20 sekundi trljali ruke različitim materijalima poput zemlje, treseta i mahovine. Nakon toga povećali su se brojnost i raznolikost mikroorganizama na koži – čak i nakon ispiranja ruku običnom vodom.
To ne znači da bismo trebali prestati prati ruke, naravno. Poanta je nešto drugačija: kontakt s prirodom može biti jedan od načina na koji naš organizam dolazi u dodir s raznolikim mikroorganizmima iz okoliša. Jedini je problem što ta promjena i utjecaj kratko traju, pa bi bilo dobro da je takav kontakt s prirodom što češći i što dugotrajniji.
Zdravlje kože važno za cijeli organizam
Zašto je sve to uopće važno? Zato što koža nije samo "omotač" našeg tijela. Ona je živi ekosustav i važan dio obrane organizma. Sve je jasnija veza između mikrobioma kože i imunološkog sustava, a od velike je važnosti hipoteza bioraznolikosti, prema kojoj moderan urbani život s manjkom kontakta s prirodnim mikroorganizmima može utjecati na naš mikrobiom i regulaciju imuniteta.
Ipak, to ne znači da će više zemlje automatski značiti manje bolesti. Istraživači zasad ne mogu reći da će kontakt s prirodom spriječiti astmu, ekcem ili alergije. Dokazi zasad govore o promjenama u mikrobiomu i imunološkim pokazateljima, dok je njihov dugoročni zdravstveni učinak još potrebno istraživati.
Iako su ove promjene najčešće uočene kod djece, koja možda imaju najviše koristi od prljavih ruku, ni odrasli nisu isključeni iz tog. U istraživanju objavljenom 2024. godine zdravi odrasli uzgajali su jestive biljke u zatvorenom tijekom zimskih mjeseci. Jedna je skupina koristila mikrobiološki bogat supstrat, a druga sličan, ali mikrobiološki siromašniji materijal. Nakon mjesec dana sudionici koji su radili s raznolikijim mikrobiološkim materijalom imali su veću raznolikost bakterija na koži te povećanje razine protuupalne tvari u krvi. U kontrolnoj skupini takve promjene nisu zabilježene.
To je posebno zanimljivo zato što sugerira da ne moramo živjeti na selu niti provoditi sate u šumi kako bismo bili u kontaktu s prirodom. Čak i jednostavno vrtlarenje može biti jedan oblik izlaganja raznolikom okolišu.
Čak i biljke u uredu se 'broje'
Još je zanimljiviji jedan eksperiment proveden u finskim uredima. Istraživači su u radne prostore postavili zelene zidove sa živim biljkama i pratili zaposlenike tijekom dva tjedna. Kod sudionika koji su radili u prostorima sa zelenim zidovima povećala se raznolikost određenih mikroorganizama na koži, uključujući bakterije iz roda Lactobacillus. Istodobno su zabilježene promjene u nekim pokazateljima imunološke regulacije.
Drugim riječima, čak ni kontakt s prirodom ne mora nužno značiti kopanje po vrtu. Dio istraživanja sugerira da i boravak u zelenijem, biološki raznolikijem okolišu može utjecati na mikrobiološku sliku našeg tijela.
Naravno, pranje ruku i dalje je važna zaštita od mnogih infekcija. No možda možemo prestati razmišljati o svakoj bakteriji kao o neprijatelju. Ponekad je najbolji način da se približimo prirodi – jednostavno je dotaknuti.
