Velika danska studija otkriva da, unatoč iznimnim rezultatima u gubitku kilograma, više od polovice odraslih osoba bez dijabetesa prestaje uzimati semaglutid unutar godinu dana. Razlozi su visoka cijena, neugodne nuspojave te prisutnost drugih zdravstvenih ili psihijatrijskih stanja. Posebno su skloni odustajanju mlađi korisnici i muškarci, što zabrinjava jer prekid terapije često dovodi do ponovnog debljanja.
Nova klasa lijekova protiv pretilosti, agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1RA), iznimno je učinkovita pomoć pri gubitku kilograma. No, prema populacijskoj studiji predstavljenoj na godišnjem kongresu Europskog udruženja za proučavanje dijabetesa (EASD) u Beču, polovica odraslih osoba bez dijabetesa koje su u Danskoj započele terapiju semaglutidom prestaje s uzimanjem lijeka unutar godinu dana.
"Ovakav postotak odustajanja zabrinjava jer ovi lijekovi nisu zamišljeni kao brza i privremena rješenja", objašnjava vodeći autor studije, profesor Reimar W. Thomsen s Odjela za kliničku epidemiologiju Sveučilišta Aarhus i Sveučilišne bolnice Aarhus u Danskoj. "Da bi djelovali, moraju se uzimati dugoročno. Svi pozitivni učinci na kontrolu apetita gube se čim se terapija prekine."
GLP-1RA lijekovi prvotno su razvijeni za liječenje dijabetesa, no pokazali su se učinkovitima u smanjenju apetita i povećanju osjećaja sitosti. Ipak, njihova visoka cijena (oko 2000 eura godišnje za najnižu dozu semaglutida) može dodatno produbiti zdravstvene nejednakosti, budući da pretilost češće pogađa marginalizirane skupine.
Osim toga, nakon prekida terapije često dolazi do ponovnog debljanja, što sugerira da bi neki korisnici morali dugoročno ostati na ovim lijekovima kako bi zadržali postignuti rezultat. No, sve je više dokaza da mnogi odustaju ubrzo nakon početka liječenja.
Istraživači su analizirali podatke iz nacionalnih zdravstvenih registara za sve odrasle osobe (18+) bez dijabetesa koje su započele terapiju semaglutidom između 1. prosinca 2022. i 1. listopada 2023. godine.
Od ukupno 77 310 novih korisnika, više od polovice (40 262; srednja dob 50 godina, 72 % žena) prestalo je uzimati lijek unutar godinu dana. Prekid terapije dogodio se kod 18 % korisnika unutar tri mjeseca, kod 31 % unutar šest mjeseci, a kod 42 % unutar devet mjeseci, piše Science Daily.
Visoki troškovi
Analiza je pokazala da je najčešći čimbenik koji utječe na prekid terapije dob korisnika. Osobe u dobi od 18 do 29 godina imale su čak 48 % veću vjerojatnost da će prekinuti liječenje unutar prve godine u usporedbi s korisnicima u dobi od 45 do 59 godina, uzimajući u obzir razlike među spolovima.
Slično tome, korisnici koji žive u područjima s nižim prihodima imali su 14 % veću vjerojatnost da će prekinuti terapiju u prvoj godini nego oni iz područja s višim prihodima. Ovi podaci jasno ukazuju na to da visoka cijena lijeka predstavlja značajnu prepreku za mnoge korisnike, osobito mlađe osobe i one iz socioekonomski ranjivijih sredina.
Oba navedena čimbenika dodatno naglašavaju vjerojatni utjecaj visoke cijene ovih lijekova — najniža doza semaglutida iznosi oko 2000 eura godišnje (prema podacima iz lipnja 2025.) — što predstavlja značajnu prepreku za mnoge korisnike koji bi inače mogli imati koristi od terapije.
Veća sklonost nuspojavama
Dodatno, osobe koje su ranije koristile gastrointestinalne lijekove — što može ukazivati na veću osjetljivost na uobičajene nuspojave povezane s GLP-1RA terapijom, poput mučnine, povraćanja i proljeva — imale su devet posto veću vjerojatnost da će prekinuti terapiju semaglutidom unutar prve godine.
Slično tome, osobe s poviješću korištenja psihijatrijskih lijekova bile su 12 % sklonije prekidu terapije, dok su osobe koje žive s kardiovaskularnim bolestima ili drugim kroničnim stanjima imale oko 10 % veću vjerojatnost da će rano prekinuti liječenje — što također upućuje na veću osjetljivost na nuspojave.
"To je osobito zabrinjavajuće s obzirom na to da upravo osobe s komorbiditetima povezanim s pretilošću mogu imati najviše koristi od ove vrste terapije", istaknuo je profesor Thomsen.
Studija je također pokazala da su muškarci imali 12 % veću vjerojatnost da će prekinuti terapiju unutar godine dana u usporedbi sa ženama. Ova razlika mogla bi odražavati nezadovoljavajuće rezultate mršavljenja kod muškaraca, budući da se kod žena koje uzimaju GLP-1RA lijekove općenito bilježe bolji ishodi u gubitku kilograma.
"Ovi rezultati su novi i pružaju uvid u razloge visoke stope ranog prekida terapije semaglutidom za mršavljenje u stvarnim uvjetima", izjavio je profesor Thomsen. "S obzirom na to da više od polovice odraslih u Europi ima prekomjernu tjelesnu težinu ili pati od pretilosti, ključno je razumjeti tko treba dodatnu pomoć da bi ostao na terapiji i postigao željene zdravstvene ciljeve."
Unatoč važnim nalazima, autori studije ističu nekoliko ograničenja. Naime, antropometrijski podaci poput točne vrijednosti indeksa tjelesne mase (BMI) nisu općenito dostupni u danskim zdravstvenim registrima, što otežava preciznu procjenu učinka terapije. Također nisu mogli analizirati podatke o pojedinačnim prihodima, zdravstvenom osiguranju ili iznosima koje korisnici sami plaćaju, što može djelomično utjecati na zaključke studije.
Autori napominju i da blaže nuspojave, poput probavnih tegoba, kao i drugi mogući razlozi za prekid terapije, nisu u potpunosti zabilježeni u registrima te su vjerojatno podcijenjeni. Osim toga, istraživači nisu raspolagali informacijama o stvarnom broju kilograma izgubljenih nakon početka terapije semaglutidom.
