Ovo stanje povezano sa starenjem može uzrokovati spuštanje maternice i mokraćnog mjehura, no dobra je vijest da se u većini slučajeva uspješno liječi.
Mišići zdjeličnog dna prolaze kroz brojne promjene tijekom života – primjerice nakon poroda ili u razdoblju menopauze. U nekim situacijama ti mišići i okolna vezivna tkiva mogu oslabjeti do te mjere da organi u zdjelici, poput maternice ili mokraćnog mjehura, počnu kliziti prema dolje. Ovo stanje naziva se prolaps zdjeličnih organa (POP).
Procjenjuje se da će oko 50 posto žena razviti POP u nekom trenutku života, a rizik raste s godinama. "Vrlo je čest, no u velikom broju slučajeva zapravo ne uzrokuje nikakve tegobe pacijentici", objašnjava Whitney Horner, dr. med., uroginekologinja sa Sveučilišta Washington Medicine u Seattleu.
Iako POP može uzrokovati simptome poput osjećaja punoće u rodnici, boli ili pritiska u zdjelici te promjena u mokrenju ili pražnjenju crijeva, ne mora uvijek biti problematičan. Prema podacima jednog istraživanja, tek tri do šest posto žena prijavljuje simptome poput vaginalnog ispupčenja. Mnoge žene žive s ovim stanjem uz blage ili nikakve simptome.
Ipak, liječnici ističu kako je važno biti svjestan mogućnosti razvoja POP-a, razumjeti čimbenike rizika i simptome te znati kada potražiti pomoć.
Što je prolaps zdjeličnih organa?
Zdjelično dno sastoji se od mišića, ligamenata, vezivnog tkiva i živaca koji podupiru organe zdjelice – uključujući mokraćni mjehur, maternicu, rodnicu, tanko crijevo i rektum. Taj sustav održava organe na njihovom mjestu, piše Yale Medicine.
Kada zdjelično dno oslabi ili se ošteti, organi mogu skliznuti iz svog prirodnog položaja, što dovodi do prolapsa.
"Tkivo rodnice se spušta prema dolje, gotovo poput krova kuće koji se urušava, i može povući prednji, stražnji ili gornji zid rodnice", objašnjava Julia Geynisman-Tan, dr. med., uroginekologinja i rekonstruktivna zdjelična kirurginja iz Northwestern Medicine u Chicagu.
U nekim slučajevima organi se spuštaju u rodnicu, a u uznapredovalim stadijima mogu čak i izvirati kroz vaginalni otvor. Taj proces obično se odvija postupno.
Tko je u najvećem riziku?
Najčešći čimbenik rizika je dob. S godinama dolazi do pada razine estrogena, što slabi tkiva u zdjelici. Zbog toga je POP čest u perimenopauzi i menopauzi.
Drugi važan čimbenik su trudnoća i vaginalni porod (koji čini oko 65 posto svih poroda), jer mogu oštetiti zdjelično dno. Istraživanja pokazuju da vaginalni porodi, veći broj trudnoća i veća porođajna težina djeteta značajno povećavaju rizik od prolapsa.
Dodatno, rizik povećavaju i medicinska stanja ili životne navike koje stvaraju pritisak na zdjelično dno, uključujući:
- kronični zatvor
- kronični kašalj
- učestalo naprezanje (redovito dizanje teških tereta)
- pretilost
- obiteljska anamneza prolapsa
Koji su simptomi?
Većina žena nema nikakve simptome. Stanje obično postaje primjetno tek kada prolaps "dođe do ili prijeđe vaginalni otvor".
Najčešće se opisuje kao osjećaj izbočenja ili punoće u rodnici. Neke žene taj osjećaj uspoređuju s "sjedenjem na loptici za golf".
Simptomi mogu varirati ovisno o tome koji su organi zahvaćeni. Ako je uključen mokraćni mjehur, može doći do poteškoća s mokrenjem ili inkontinencije. Kada je riječ o rektumu, može biti otežano potpuno pražnjenje crijeva.
Prolaps također može uzrokovati nelagodu, bol ili pritisak tijekom spolnog odnosa.
Ako nema simptoma, obično nema ni razloga za zabrinutost. Čak i kada se otkrije rano, primjerice tijekom ginekološkog pregleda, liječnici ga najčešće samo prate dok ne dođe do pogoršanja i pojave simptoma.
Zbog toga zapravo ne postoje jasno definirani "rani znakovi upozorenja". Rutinski pregledi nisu potrebni ako nema simptoma, no svaku pojavu izbočenja ili pritiska u rodnici važno je prijaviti liječniku.
Može li se prolaps spriječiti?
Rješavanje osnovnih problema poput kroničnog zatvora, kašlja ili urinarne inkontinencije može smanjiti rizik od razvoja POP-a i usporiti njegovo napredovanje. Održavanje zdrave tjelesne težine također igra važnu ulogu.
Veliku korist donosi i jačanje mišića zdjeličnog dna, primjerice Kegelovim vježbama koje uključuju stezanje i opuštanje tih mišića. Pomoći mogu i vježbe istezanja, poput čučnjeva ili tzv. "figure-four" istezanja (istezanje u obliku broja četiri, gdje se gležanj jedne noge postavlja preko suprotnog koljena).
Tijekom trudnoće važno je razgovarati s liječnikom o planu poroda. U nekim slučajevima, primjerice ako postoji obiteljska povijest prolapsa, vaginalni porod možda nije najbolja opcija. Također je važno razgovarati o očuvanju zdravlja zdjeličnog dna nakon poroda.
Ako je potrebna histerektomija, preporučuje se s liječnikom unaprijed razgovarati o načinu na koji će se poduprijeti vrh rodnice nakon uklanjanja maternice kako bi se spriječio prolaps.
Kako se liječi POP?
Prolaps se obično ne liječi ako ne uzrokuje simptome poput izbočenja ili ispadanja tkiva iz rodnice. Liječnici naglašavaju kako nema potrebe za brigom dok se ne pojave tegobe.
Kada se pojave simptomi poput boli ili pritiska u zdjelici, potrebno je javiti se uroginekologu, specijalistu za poremećaje zdjeličnog dna. Terapijske opcije uključuju:
- fizikalnu terapiju zdjeličnog dna koja može usporiti napredovanje prolapsa i smanjiti nelagodu; uključuje vježbe jačanja mišića koje se često mogu izvoditi kod kuće
- vaginalni pesar, uklonjivi silikonski uređaj koji se umeće u rodnicu kako bi podupro organe i smanjio simptome, kao neoperativno rješenje
- vaginalni estrogen, koji se ponekad koristi kod žena u menopauzi kako bi poboljšao kvalitetu tkiva i smanjio suhoću i iritaciju
- kirurško liječenje, kojim se organi vraćaju u njihov prirodan položaj; u nekim slučajevima preporučuje se i histerektomija
Najbolji oblik liječenja ovisi o tome koliko simptomi utječu na kvalitetu života. No nakon uspješnog liječenja, poboljšanje može biti iznimno veliko.
Na kraju, stručnjaci upozoravaju kako žene često osjećaju sram ili nelagodu zbog simptoma te odgađaju odlazak liječniku. No važno je znati da nisu same – riječ je o vrlo čestom stanju za koje postoje brojni učinkoviti načini liječenja, bilo kirurški ili neoperativni.
