Parkinsonova bolest je neurodegenerativno stanje uzrokovano gubitkom neurona koji proizvode dopamin u mozgu, što dovodi do različitih neuroloških simptoma i simptoma povezanih s pokretljivošću.
Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježava se 11. travnja u znak potpore bolesnicima i njihovim obiteljima, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima više od 17 500 oboljelih. "Parkinsonova bolest je najbrže rastući neurološki poremećaj na svijetu, od kojeg trenutno boluje više od 10 milijuna osoba. Prema istraživanjima, broj oboljelih od Parkinsonove bolesti udvostručio se u posljednjih 25 godina, a očekuje se da će do 2040. godine broj oboljelih premašiti 20 milijuna", prema NZJZ.
Simptomi Parkinsonove bolesti
Parkinsonova bolest uglavnom utječe na motorički sustav, a najčešće prepoznati simptom je tremor koji se obično javlja u mirovanju ili za vrijeme neaktivnosti.
Ostali motorički simptomi uključuju usporenost pokreta, ukočenost mišića i nestabilnost, što može povećati rizik od padova. Bolest može dovesti i do pojave psiholoških poteškoća poput depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i kognitivnih oštećenja, te ima značajan utjecaj na kvalitetu života pojedinca. Obitelj i prijatelji imaju ključnu ulogu u podršci oboljelima.
Nespecifični simptomi (nemotorički) su poremećaj osjeta mirisa, poremećaj probave, poremećaj srčanog ritma. poremećaj sna i depresija. Navedeni nemotorički simptomi javljaju se prije vidljivih motoričkih simptoma i zato je važno javljanje liječniku specijalistu za Parkinsonovu bolest.
Pročitajte više o simptomima i liječenju Parkinsonove bolesti.
Što može potaknuti razvoj Parkinsonove bolesti?
Iako nije jasno što točno potiče bolest i zašto se događa, znanstvenici su identificirali neke promjene u mozgu koje se javljaju zbog bolesti.
Niska razina dopamina
Simptomi Parkinsonove bolesti uglavnom su rezultat niske ili padajuće razine dopamina (neurotransmitera), a do toga dolazi kada stanice koje proizvode dopamin odumiru u mozgu.
Dopamin šalje signale u dio mozga koji kontrolira kretanje i koordinaciju, stoga niske razine dopamina mogu otežati kontrolu nad kretanjem.
Kako razina dopamina nastavlja padati, simptomi postupno postaju sve teži, piše Medical News Today.
Niska razina norepinefrina
Parkinsonova bolest također može uključivati oštećenje živčanih završetaka koji proizvode još jedan neurotransmiter, norepinefrin (noradrenalina), koji pridonosi cirkulaciji krvi i drugim automatskim tjelesnim funkcijama.
Niske razine norepinefrina u Parkinsonovoj bolesti mogu povećati rizik od motoričkih i nemotoričkih simptoma, kao što su:
- krutost udova
- posturalna nestabilnost
- tremor
- anksioznost
- poteškoće s fokusiranjem
- demencija
- depresija.
To može objasniti zašto ljudi s Parkinsonovom bolešću često imaju ortostatsku hipotenziju što uzrokuje promjenu krvnog tlaka kada osoba ustane i dovodi do ošamućenosti i opasnosti od pada.
Lewyjeva tjelešca
Nakupine proteina alfa-sinuklein ili Lewyjeva tjelešca u mozgu mogu se pojaviti kod osoba s Parkinsonovom bolešću.
Nakupljanje Lewyjevih tjelešaca može uzrokovati gubitak živčanih stanica, što dovodi do promjena u kretanju, razmišljanju, ponašanju i raspoloženju, a može dovesti i do demencije.
Demencija Lewyjevih tjelešaca nije isto što i Parkinsonova bolest, ali ljudi mogu imati oboje jer su simptomi slični.
Genetski faktori
Stručnjaci su identificirali promjene u nekoliko gena za koje se čini da imaju veze s Parkinsonovom bolešću, ali ne smatraju da je ona nasljedna.
Genetski čimbenici uzrokuju samo 10 % slučajeva, uglavnom među ljudima s ranim početkom bolesti.
Autoimuni čimbenici
U studiji iz 2017., znanstvenici su otkrili moguću genetsku vezu između Parkinsonove bolesti i autoimunih stanja, kao što je reumatoidni artritis.
Godine 2018. istraživači su otkrili da ljudi s autoimunim reumatskim bolestima imaju 1,37 veću vjerojatnost da imaju i Parkinsonovu bolest.
Liječenje zahtijeva suradnju stručnjaka iz različitih područja
Desetljećima liječnici nisu mogli učinkovito liječiti Parkinsonovu bolest i smatrali su je terminalnom bolešću. Krajem 19. stoljeća arsen, morfij, kukuta i kanabis koristili su se za liječenje tremora. Do 1940-ih i 1950-ih neurokirurzi su počeli izvoditi operacije bazalnih ganglija mozga, što je rezultiralo poboljšanjem simptoma Parkinsonove bolesti. Iako je ova operacija ponekad bila učinkovita, bila je i rizična - oko 10 posto pacijenata umrlo zbog operacije.
Najveći napredak u liječenju Parkinsonove bolesti dogodio se 1960-ih. Istraživači su identificirali razlike u mozgu ljudi s Parkinsonovom bolešću povezane s niskim razinama kemikalije dopamina, koja igra ulogu u koordiniranom kretanju. To je dovelo do razvoja lijekova koji povećavaju razinu dopamina ili poboljšavaju obradu dopamina u mozgu.
Ne postoji je lijek za Parkinsonovu bolest, ali niz tretmana može pomoći u upravljanju simptomima bolesti. No, mogu se koristiti terapije koje ublažavaju simptome bolesti i poboljšavaju kvalitetu života, među kojima su:
- Lijekovi koji povećavaju razinu neurotransmitera dopamina u mozgu
- Lijekovi koji utječu na druge neurotransmitere, kako bi pomogli u kontroli motoričkih simptoma
- Lijekovi koji pomažu u kontroli nemotoričkih simptoma
Ako se terapija započne na vrijeme i pacijent dobro reagira, bolest se može uspješno kontrolirati dugi niz godina, što omogućuje kvalitetno svakodnevno funkcioniranje. Terapija uključuje primjenu lijekova, a u kasnijim fazama bolesti može biti potrebna i kirurška intervencija. Zbog složenosti stanja nužan je multidisciplinarni pristup koji obuhvaća neurologe, liječnike obiteljske medicine, psihologe, psihijatre, fizijatre, fizioterapeute, socijalne radnike i druge stručnjake, ističe HZJZ.
Postoji i duboka moždana stimulacija (DBS) koja je danas vodeća kirurška metoda u liječenju bolesnika s uznapredovalom Parkinsonovom bolešću. Tijekom zahvata pacijentu se ugrađuje uređaj sličan pacemakeru: elektrode se postavljaju u određene dijelove mozga i povezuju s pulsnim generatorom smještenim u području prsišta, koji stvara visokofrekventne električne impulse.
Nakon operacije mogu se uočiti brojne koristi: skraćuje se trajanje „OFF“ razdoblja (kada lijekovi ne djeluju), diskinezije su rjeđe i blaže, smanjuje se potrebna doza lijekova, a poboljšavaju se i nemotorički simptomi poput boli, poremećaja spavanja i raspoloženja. Time se značajno unapređuje kvaliteta života bolesnika. S vremenom DBS dodatno produljuje „ON“ razdoblja (kada lijekovi djeluju) i smanjuje diskinezije.
Važno je naglasiti da ova metoda ne može izliječiti bolest niti zaustaviti njezino napredovanje, ali može znatno ublažiti simptome i olakšati svakodnevno funkcioniranje.
Upravljanje simptomima
Neke osobe s Parkinsonovom bolešću koriste komplementarne terapije za upravljanje simptomima.
Ovi pristupi mogu uključivati:
- Tjelovježba Održavanje tjelesne aktivnosti može poboljšati fleksibilnost, snagu i pokretljivost.
- Prehrana Zdrava prehrana može poboljšati cjelokupno zdravlje osoba s Parkinsonovom bolešću.
- Masaža Masaža može pomoći u ublažavanju napetosti mišića i opustiti vas.
- Tai Chi Ova drevna vrsta kineske vježbe može poboljšati ravnotežu, snagu i fleksibilnost.
- Joga Joga uključuje istezanje i poze koje mogu pomoći kod fleksibilnosti i ravnoteže.
- Meditacija Neki ljudi izvještavaju da meditacija može smanjiti bol i stres.
- Feldenkrais metoda Pokazalo se da ove lekcije pokreta smanjuju depresiju i poboljšavaju kvalitetu života.[23]
- Alexander tehnika Ova metoda usredotočuje se na držanje mišića i ravnotežu.
- Instruktori boksa u neprofitnoj organizaciji Rock Steady Boxing podučavaju boksačke vježbe kako bi pomogli u poboljšanju agilnosti, mišićne izdržljivosti i koordinacije ruku i očiju među osobama s Parkinsonovom bolešću. Pronađite tečaj u svom području.
Poznate osobe s Parkinsonovom bolešću
Michael J. Fox
Iako se većini ljudi s Parkinsonovom dijagnosticira između 40. i 60. godine života, glumcu (62) je bolest dijagnosticirana 1991. u dobi od 29 godina. Javnosti je 1998. otkrio da ima bolest, a dvije godine kasnije osnovao je Zakladu Michael J. Fox za istraživanje Parkinsonove bolesti. Fox svojom zakladom želi podići svijest o Parkinsonovoj bolesti i prikupiti sredstava za istraživanje bolesti, od prevencije, liječenja do pronalaska lijeka.
Zakladom je, od osnivanja do danas, prikupljeno gotovo dvije milijarde dolara, a postigli su i značajan napredak u otkrivanju bolesti te su 2023. pronašli biomarkere koji mogu pomoći u dijagnosticiranu Parkinsonove bolesti prije nego se pojave simptomi, piše People.
U svojoj knjizi "No Time Like the Future" napisao je da ga gluma ne definira te da su njegove zdravstvene poteškoće bile samo jedan od faktora zbog kojeg se odlučio prestati baviti glumom. Rekao je za People da više nije mogao raditi 12 sati dnevno i pamtiti tekstove za filmove ili serije, a te poteškoće u pamćenju shvatio je kao pokazatelj da to sve treba ostaviti iza sebe. Posljednji film snimio je 2019. godine, a 2023. snimio je i dokumentarac "Still: A Michael J. Fox Movie".
No, glumu nije u potpunosti odbacio. "Bavio bih se glumom kad bi se pojavilo nešto u što bih mogao staviti svoju realnost, svoje izazove", rekao je za People.
Ozzy Osbourne
Pjevač (75) je nakon niza zdravstvenih problema 2020. otkrio da mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Dijagnoza se poklopila s teškim padom i operacijom vrata, jer je Osbourne počeo osjećati obamrlost i trnce u jednoj ruci i objema nogama. "Ne znam je li to Parkinsonova bolest ili što. To je problem... čudan je to osjećaj", rekao je u intervjuu za Good Morning America.
U intervjuu za The Observer komentirao je kako u nekim trenucima misli da pomiče svoju nogu, ali se ona jednostavno ne miče. "Osjećam se kao da hodam okolo u olovnim čizmama”, dodao je.
Osbourne je umro u srpnju 2025. od srčanog zastoja izvan bolnice i akutnog infarkta miokarda (srčanog udara), a koronarna bolest srca i Parkinsonova bolest navedene su kao faktori koji su tome doprinijeli. Iako je više od dva desetljeća živio s rijetkim oblikom Parkinsonove bolesti, to nije izravno uzrokovalo njegovu smrt, ali je oslabilo njegovo tijelo.
Billy Connolly
Škotski stand-up komičar i glumac Billy Connolly (81) nastavio je svoju karijeru nakon dijagnoze Parkinsonove bolesti 2013., kada je imao 70 godina. Prvi je put saznao da ima Parkinsonovu bolest tijekom jednog susreta s liječnikom u predvorju hotela koji je njegove simptome prepoznao kao rane znakove ove neurološke bolesti. Međutim, dijagnoza ga nije spriječila te je nastavio nastupati i glumiti sve dok se konačno nije povukao 2018.
Tijekom gostovanja u Chris Evans Breakfast Show With Sky na Virgin Radiju, Connolly je bio iskren o svojoj dijagnozi i borbi da ostane optimističan. “Imao sam liječnika u New Yorku koji je rekao da je ovo neizlječiva bolest. A ja sam mu rekao da to treba prestati govoriti i da mi treba reći da tek trebaju naći lijek za bolest, da mi da malo nade", opisao je.
Otkrio je i da zna padati kako su se simptomi bolesti pogoršavali. "Vrlo je teško točno vidjeti progresiju, jer puno stvari dođe i prođe. Nedavno sam primijetio da mi se ravnoteža pogoršala. To nikad prije nije bio takav problem, ali u zadnjih godinu dana što je došlo i ostalo je", rekao je za Daily Mail.
Dodao je da se ponovno pojavio i tremor, a kada želi u šetnju umori se vrlo brzo. Ipak, iskoristio je svoj tremor za crtanje. "Pokušavam crtati dok mi se ruke tresu i te vijugave linije ispadnu lijepo", opisao je.
Morten Harket
Pjevač poznat po hitu “Take On Me”, Morten Harket, otkrio je da boluje od Parkinsonove bolesti te da je prošao nekoliko operacija mozga, nakon kojih uspješno kontrolira simptome.
Frontmen norveškog benda A-ha naveo je da mu bolest stvara poteškoće s glasom, zbog čega je neizvjesna njegova daljnja glazbena karijera. Iako trenutačno nema volje pjevati, ističe da radi na novim pjesmama, iako nije siguran hoće li ih dovršiti.
Tijekom 2024. podvrgnut je zahvatima duboke moždane stimulacije u SAD-u, koji su značajno ublažili simptome. Naglašava da bolest ne može izliječiti, ali pokušava održati što bolju kvalitetu života balansirajući terapiju i nuspojave.
Poručio je obožavateljima da se ne brinu za njega te da se usmjere na vlastiti život i ono što im je uistinu važno, piše The Guardian.
