Možemo li i kako imati kontrolu nad vlastitim životom u doba koronavirusa?

Savjet dana prof. psihologije Latinke Basare

Uslijed svega što se s nama i oko nas događa zbog koronavirusa, mnogi osjećaju da gube kontrolu nad vlastitim životom, a to ih ispunjava tjeskobom i strahom. Važno je reći kako su osjećaji koji se kod većine nas sada izmjenjuju, sasvim očekivani i normalni. U situacijama poput ove u kojoj se nalazimo, teško je ne osjetiti nelagodu, strah, a u krajnjim slučajevima i paniku. Biološki smo "programirani" da se bojimo nepoznatog i nekontroliranog pa ćemo se tog "refleksa" teško riješiti, ako i sami tome ne doprinesemo.

Strah od neprijatelja umanjit će se ako ga bolje upoznamo

Foto: Privatna arhiva Latinka Basara prof. prihologije Naime, kako bismo umanjili vlastitu reakciju straha, najčešće si pomažemo tako da se bolje informiramo o prijetnji (smanjujemo nepoznato) i da naučimo načine kako se bolje zaštiti (smanjujemo nekontrolabilno). Kada pogledate, to je bazično ono što sad instinktivno i činimo - opskrbljujemo se informacijama, "učimo" o virusu, s nestrpljenjem čekamo vijesti iz drugih zemalja o njegovoj zaraznosti i smrtnosti, o naprecima na planu pronalaska cjepiva, o efikasnim i neefikasnim lijekovima i slično. Time se pokušavamo upoznati s "neprijateljem" i povećati osjećaj poznatoga. Tim spoznajama, ali i slušanjem preporuka o načinima kako se zaštititi i što sami možemo učiniti, povećavamo i osjećaj vlastite kontrole. Te strategije pomažu da objektivno smanjimo ranjivost na samu zarazu virusom, ali nam naravno pomažu i u smanjivanju osjećaja straha, panike i bespomoćnosti.

Poteškoće nastaju onda kada je taj doživljaj neprijatelja i ugroze toliko jak da ova ponašanja ne donose znatnije olakšanje i osoba zapravo uz sve što je poduzela ne može umiriti osjećaj straha, a povremeno osjeća i paniku. Tu također možemo nešto poduzeti. Iako toga nismo često svjesni, emocije kojima reagiramo kao i ponašanja koja pokazujemo, uglavnom su posljedica načina na koji razmišljamo. Stoga je za umirivanje emocija u ovakvim situacijama, osim informacija i kontrole, važno voditi računa o načinu razmišljanja.

Možda te zanima... Zabrinuta djeca: Kako svojim roditeljima objasniti opasnost od koronavirusa? Zdravlje

Pretjerana konzumacija informacija može dati viziju katastrofe na kućnom pragu

Način razmišljanja je pak pod utjecajem informacija koje prikupljamo. Ako neprestano slušamo vijesti o koronavirusu (primjerice satima uključen TV ili radio), svako malo provjeravamo vijesti s portala, čitamo poruke u raznoraznim grupama i na društvenim  mrežama (pri čemu su vijesti uglavnom "prijeteće", opisuju se gubici, brojke zaraženih i umrlih, ekonomske posljedice, posljedice na psihu i slično), slika koju stvaramo u mislima je devastirajuća. Misli tada mogu biti katastrofične i kao takve uzrokovati paničnu reakciju u kojoj osoba ima snažan osjećaj nadolazeće propasti.

Tjelesni simptomi koji se tada javljaju izuzetno su neugodni i u ovoj situaciji usmjerenosti na fizičko stanje u kojem se nalazimo – mogu čak uzrokovati i tegobe zbog koji pomislimo da nam se nešto ozbiljno fizički događa ili da smo bolesni. Misli koje imamo o bilo čemu, naša su odgovornost i možemo na njih utjecati.

Kada osoba osjeti nalet nelagode ili jači strah, cilj nam treba biti, pokušati uspostaviti što je više moguće kontrole u datim uvjetima. Tako možemo proći kroz svoj popis svega što možemo poduzeti i provjeriti što smo sve poduzeli. U to spada opskrba namirnicama u nešto većoj količini nego inače (ne treba pretjerati jer će opskrba namirnicama do jedne razine u nama buditi osjećaj sigurnosti, ali daljnjim gomilanjem samo ćemo doprinijeti vlastitom dojmu da se nešto grozno sprema i kod sebe inducirati osjećaje nelagode), obavili sve što mislimo da možda nećemo stići u narednim tjednima, a važno je, posudili knjige za čitanje, nabavili nešto za djecu ako budemo dulje kod kuće zajedno, instalirali mogućnost video-poziva za slučaj da poželimo vidjeti osobe koje ne posjećujemo radi njihove sigurnosti, obavili sve na poslu što smo morali obaviti iz ureda i slično. Kad prođemo tu listu, može nam biti lakše jer znamo da smo poduzeli sve što smo mogli. Sljedeći cilj tada je voditi računa o svom psihičkom zdravlju. Opuštanje, razgovori o drugim životnih stvarima, smijeh, obitelj i bliski kontakti to je važno.

Paralelno, izuzetno je važno opskrbiti se i pozitivnim, ohrabrujućim informacijama o virusu, oporavljenima, slabijem porastu novozaraženih, nacionalnom sustavu podrške i službama koje dobro rade. Time ćemo utjecati na smanjenje katastrofičnih misli o trenutnoj situaciji. Potrebno je sjetiti se da nam fokus isključivo na virus i epidemiju može stvoriti uznemirujuće osjećaje kao da su virus i katastrofa „pred našim vratima“ i da će se sigurno nama desiti, brzo i da će biti kobno. Sve negativne misli provjerite. Zapitajte se imate li dovoljno provjerenih informacija o tome što vam ide kroz glavu. Vaš scenarij ne mora biti točan, a može vas uznemiriti, dovesti do nerazumnih postupaka, smanjene sposobnosti razumnog odlučivanja te nepovoljno utjecati na psihičko i fizičko zdravlje.

Važno se usmjeriti na "gomilanje" psihičke energije

Trebalo bi se ograničiti na samo nekoliko izvora informacija i to u par navrata u danu. Ostalo vrijeme nam je na raspolaganju da se organiziramo i napravimo sve što nismo inače stizali i kad sve obavimo da odmorimo, pročitamo knjigu, provedemo zanimljivo vrijeme s ukućanima, javimo se prijateljima s kojima se nismo dugo čuli, pišemo dnevnik, naučimo neku vještinu, upišemo on line tečaj nečega što smo ranije htjeli, a nismo mogli, uvedemo dnevno vježbanje kao novu naviku, pogledamo što je dobro proizašlo iz promijenjenog načina života. Samo zato što smo ispred svega ovoga stavili negativni predznak (jer se radi o ozbiljnoj situaciji i to je normalno), ne znači da ne možemo između vijesti uživati u sitnim stvarima i time polako oporavljati psihičku energiju. Kad smo sve poduzeli što smo mogli, važno je usmjeriti se na "gomilanje" psihičke energije jer je ona važan dio ukupnog zdravlja i dobrobiti svih nas.